Usž-3097/2016-2 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Usž-3097/16-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Lidije Vukičević i Eveline Čolović-Tomić članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada D., D., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Dubrovnik, i I. B. I., S. H., S. R., L., W4 3HU E., kojeg zastupa opunomoćenik H. K., odvjetnik u D., radi naknade za oduzetu imovinu, rješavajući žalbu Grada D., protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 1 UsI-2567/13-12 od 2. ožujka 2016., na sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2016.

p r e s u d i o j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 1 UsI-2567/13-12 od 2. ožujka 2016.

Obrazloženje

Osporenom presudom Upravnog suda u Splitu protiv koje je podnijeta ova žalba odbijen je zahtjev tužitelja Grada D. radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942- 01/13-01/49, URBROJ: 514-04-02-01-01-13-3 od 23. rujna 2013. godine.

Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ureda državne uprave u D.-n. županiji, Služba za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943- 01/12-01/07, URBROJ: 2117-04/1-12-1 od 8. studenoga 2012. godine kojim se I. B. I. zainteresiranoj osobi daje u vlasništvo 12/108 odnosno 1/9 suvlasničkog dijela nekretnina u k.o. D., zemljišno-knjižne oznake kat. čestice 1685/2, upisano u z.k.ul.2086, u novoj izmjeri k.č.br. 2934/2, površine 7.880 m[2] .

U izjavljenoj žalbi tužitelj, Grad D. u bitnom navodi da se u upravnom postupku vrši povrat nekretnine koja predstavlja građevinsko zemljište, temeljem očevida obavljenog 2001. godine, a smatra da je potrebno izvršiti ponovno vještačenje zbog proteklog vremenskog razdoblja od očevida pa do donošenja prvostupanjskog rješenja, a uz to navodi da je u samom obrazloženju rješenja navedeno kako se na predmetnoj nekretnini nalazi makadamski put, ali i objekt za ptice. Zbog postojanja puta smatra da naturalni povrat nije moguć, pri čemu se poziva na odredbe novog Zakona o cestama („Narodne novine“, broj: 84/11.), koji određuje da su nerazvrstane ceste javna dobra u općoj uporabi u vlasništvu jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalaze. Određeno je da nerazvrstanu cestu čine cestovna građevina (donji stroj, kolnička konstrukcija, sustav za odvodnju atmosferskih voda, s nerazvrstane ceste, drenaže, most, vijadukt, podvožnjak, nadvožnjak, propust, tunel, galerije, potporni i obložni zid, pothodnik, nathodnik i sl.), nogostup, biciklističke staze, te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu (zelene površine, ugibalište, parkiralište, okretište, stajalište javnog prijevoza i sl.). Uz to smatra da je suvlasnički dio koji se vraća u vlasništvo zainteresiranoj osobi pogrešno određen jer je podnositelj zahtjeva I. S. I. otac I. B. I. oženjen za J. F. koji su osim stjecatelja iz točke 1. pobijanog rješenja imali još djece i to sina i kćer te je nezakonito raspoređivanje imovine na način da se čitav suvlasnički dio oca pripiše samo jednom djetetu. Unatoč postojanju oporuke Općinskog suda u Zagrebu posl.br. IV-O-5977/00 od 19. veljače 2001. godine nije se prema mišljenju tužitelja moglo primijeniti pravilo da samo on nasljeđuje iz razloga što se sa imovinom sukladno Zakonu o naknadi postupa kao s naknadno pronađenom imovinom.

Uz to navodi da predmetne nekretnine nisu u ostavinskoj masi, te stoga nikako samo jedno dijete ne može biti nasljednik. Ako se oporukom ostali nasljednici odriču u korist jednog, opet u ovom slučaju ne bi bilo od važnosti, jer bi nekretnine koje su predmet ovog rješenja bile naknadno pronađena imovina. Također smatra da bi odricanje u korist jednog od zakonskog nasljednika bilo nezakonito, iz razloga jer zakon nije predvidio mogućnost odricanja za buduću imovinu.

Predlaže stoga ovom Sudu usvojiti žalbu.

U odgovoru na žalbu tuženik Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo poziva se na razloge iznijete u obrazloženju rješenja koje je predmetom ocjene zakonitosti u upravnom sporu i predlaže Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske žalbu odbiti.

U odgovoru na žalbu zainteresirana osoba I. B. I. kojeg zastupa opunomoćenik H. K., odvjetnik u D., navodi da je tijekom prvostupanjskog upravnog postupka upravno tijelo očevidom na licu mjesta do 12. veljače 2001. godine utvrdilo da se prema važećem Prostorno- planskoj dokumentaciji nekretnina nalazi u zoni M1 – mješovite namjene, srednje gustoće, da se radi o neizgrađenom odnosno komunalnom neuređenom zemljištu, a da je izvanparnični postupak diobe prekinut na Općinskom sudu u D. do okončanja postupka u povodu zahtjeva za naknadu oduzete imovine od strane prijašnjih vlasnika te da Grad D. kao obveznik naknade nije priložio dokaz da bi Općina D. do dana stupanja na snagu Zakona o naknadi poduzimala aktivnosti u smislu pripremljenosti zemljišta za izgradnju, radi čega su se ostvarile pretpostavke za naknadu u obliku naturalne restitucije temeljem članka 17. Zakona o naknadi. Zainteresirana osoba se protivi tužbi i žalbi jer smatra da su upravnom postupku pravilno i potpuno utvrđene činjenice u pogledu neizgrađenosti nekretnine i neprivođenje namjeni što je utvrđeno očevidom, pa je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjena odredba članka 17. Zakona o naknadi, a radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja poziva se na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi broj: Uzz- 40/08 od 20. svibnja 2009. godine u odnosu na prigovor da zainteresiranoj osobi ne bi pripao u cijelosti suvlasnički dio određen prvostupanjskim upravnim rješenjem, jer je u toj presudi iznijeto stajalište da osobi koja podnese zahtjev za naknadu, a ujedno je nasljednik prvog nasljednog reda prijašnjeg vlasnika pripadaju sva prava iz Zakona o naknadi neovisno koliko je bilo nasljednika prijašnjeg vlasnika. Ponavlja da je u postupku utvrđeno da je nekretnina oduzeta M. B., da je podnositelj zahtjeva njezin sin I. S. I. koji je tijekom postupka preminuo dana 4. travnja 1999. godine, da je zainteresirana osoba I. B. I. njegov nasljednik, a unuk M. B., te da je jedini postavio zahtjev za naknadu predmetne imovine.

Poziva se na odredbu članka 9. Zakona o naknadi koja propisuje da se u pogledu prava nasljeđivanja primjenjuju odredbe Zakona o nasljeđivanju, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano a u stavku 2. da nasljednici prijašnjeg vlasnika stječu vlasništvo na imovini koja se daje neovisno o tome kako su vlasnički udjeli utvrđeni ranijim pravomoćnim rješenjima o nasljeđivanju prednika, ako se drukčije ne sporazume.

Predlaže stoga sudu odbiti žalbu kao neosnovanu.

Žalba nije osnovana.

Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja i prihvaćeno pravilnim utvrđenje činjeničnog stanja na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka pred prvostupanjskim javnopravnim tijelom, jer je utvrđeno da se radi o nekretnini koja u naravi predstavlja neizgrađeno odnosno neuređeno zemljište, na dijelu kojeg je napravljen i makadamski put u pravcu susjedne parcele, te manji montažni objekt za ptice, slijedom čega je utvrđeno da se radi o komunalno neopremljenom zemljištu.

Prema ocjeni ovog Suda neosnovano tužitelj u žalbi iznosi prigovor u odnosu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući da je bilo potrebno izvršiti vještačenje, nakon provedenog očevida. To iz razloga jer članak 17. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02., dalje u tekstu: Zakon o naknadi) propisuje da će se u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev dati imovina kojom općina, odnosno grad do stupanja na snagu ovog Zakona nije dalje raspolagala ili koja do donošenja ovog Zakona nije privedena namjeni.

Utvrđenje ovih odlučnih činjenica vezano je uz vrijeme stupanja na snagu Zakona odnosno donošenja Zakona, pa je donijeto prvostupanjsko rješenje osnovano utemeljeno na očevidu obavljenom 2001. godine, jer je pravilno utvrđeno da se radi o zemljištu koje nije privedeno namjeni, radi čega nisu postojale zapreke za vraćanje neizgrađenog građevinskog zemljišta u vlasništvo predlagatelja, koji je tijekom upravnog postupka umro, a postupak nastavio njegov sin I. B. I., zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu.

Neosnovano se tužitelj poziva u žalbi na odredbe Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11.), jer odredbe tog Zakona ne utječu na način rješavanja u ovom upravnom postupku upravo obzirom na navedenu odredbu članka 17. Zakona o naknadi, zato što pravo na povrat u vlasništvo ovisi o utvrđenju odlučnih činjenica i njihovom postojanju u vrijeme stupanja na snagu Zakona o naknadi odnosno donošenja Zakona.

Prema općem načelu naknade iz članka 49. Zakona o naknadi imovina koja je predmet naknade daje se prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazila u trenutku oduzimanja, pa je pravilno rješenjem određeno vraćanje predmetne nekretnine neovisno o tome što se na zemljištu nalazi makadamski put. Tužitelj ima mogućnost prema odredbama Zakona o cestama na koji se poziva, ostvariti prava za koja smatra da ih ima prema tom zakonu, na način kako to propisuju odredbe tog posebnog zakona.

Tužitelj neosnovano u žalbi prigovara visini suvlasničkog dijela u kojem je zainteresiranoj osobi vraćena predmetna nekretnina u vlasništvo, te se pravilno Upravni sud u obrazloženju presude pozvao na shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u presudama pod poslovnim brojem: Uzz-1/07 od 19. studenog 2008. godine, Uzz-40/08 od 20. svibnja 2009. godine, Uzz-6/09 od 4. lipnja 2009. godine i Uzz-11/07 od 30. lipnja 2009. godine prema kojemu za primjenu članka 9. Zakona o naknadi nije od pravnog značaja činjenica koliko je zakonskih nasljednika prvog nasljednog reda naslijedilo prijašnje vlasnike oduzete imovine i u kojim dijelovima su oni naslijedili prijašnjeg vlasnika, jer je postupak pokrenut povodom zahtjeva I. S. I., koji je ovlaštenik naknade, a nakon njegove smrti postupak jedini nastavio I. B. I. zainteresirana osoba u ovom upravnom postupku. Nesporno je nakon smrti I. S. I. njegovim nasljednikom proglašen sin I. B. I. temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Z. pod poslovnim brojem: IV-O.5977/00 od 19. veljače 2001. godine, pa su neosnovani žalbeni prigovori u odnosu na osobu kojoj je nekretnina vraćena. Iz iznijetih razloga Sud žalbu ocjenjuje neosnovanom, pa je temeljem odredbe članka 74. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12. i 152/14.), odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 10. studenog 2016.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković, v.r.