Rev-1720/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1720/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića, kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna i Miroslave Vekić, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja B.C. i Š.C., oboje iz Z., … , koje zastupa punomoćnik V.C., odvjetnik u Z., protiv tužene V.M. iz Z., … , radi priznanja prava vlasništva, rješavajući reviziju tužitelja, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 14. ožujka 1992. br. Gž 944/92-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 3. lipnja 1991. br. Ps 725/88-21, u sjednici održanoj dana 12. studenog 1992.,

p r e s u d i o j e :

Djelomično se prihvaća revizija i preinačuju presude Okružnog suda u Zagrebu od 24. ožujka 1992. br. Gž 944/92-2 i Općinskog suda u Zagrebu od 3. lipnja 1991. br. Ps 725/88-21 u dijelu kojim su tužitelji odbijeni s dijelom tužbenog zahtjeva, te sudi:

Utvrdjuje se da su tužitelji vlasnici hodnika veličine 2,30 x 4,50 m u suterenu obiteljske kuće u Z., … , što im je tužena dužna priznati.

U odnosu na ostali dio navedenih presuda revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrdjena prvostepena presuda, kojom su tužitelji odbijeni s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrdjuje se da su tužitelji vlasnici hodnika veličine 2,30 x 4,50 m u suterenu obiteljske kuće u Z., … , što im je tužena dužna priznati i predati hodnik u nesmetani suposjed, oslobodjen od stvari i sposoban za nesmetani prolaz iz ostalog dijela suterena navedene obiteljske kuće u dvorište, te je tužena dužna naknaditi tužiteljima parnične troškove, ovo u roku od 15 dana."

Rev 1720/92

Protiv drugostepene presude tužitelji su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu da se nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Javno tužiteljstvo Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Nižestepeni sudovi nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet temeljem odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZPP), jer nižestepene presude sadrže razloge o činjenicama odlučnim za donošenje zakonite presude o ovom sporu i može se ispitati njihova pravilnost.

Nižestepeni sudovi nisu učinili ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Nesporno je izmedju stranaka, da su tužitelji vlasnici (suvlasnici) obiteljske kuće u Z., O. … sagradjene na k. č. br. 2527 kuća i dvor u površini od 187 m2 k. o. P., kao i da tužena ima stanarsko pravo na jednosobnom stanu koji se nalazi u prizemlju te kuće.

Tužitelji u tužbenom zahtjevu traže, da se utvrde vlasnicima na navedenoj stambenoj obiteljskoj kući i da se naloži tuženoj da im predaju u suposjed hodnik koji se nalazi u posjedu tužene.

Nižestepeni sudovi su pogrešno primjenili materijalno pravo (čl. 37. st. 1. i 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske) kada su odbili tužitelje sa dijelom tužbenog zahtjeva na utvrdjenje prava vlasništva tužitelja na predmetnoj kući a što medju strankama nije ni sporno.

Stoga je u tom dijelu valjalo preinačiti nižestepene presude i udovoljiti tom dijelu tužbenog zahtjeva. Medjutim, nižestepeni sudovi su pravilno odbili tužitelje sa zahtjevom za predaju hodnika veličine 2,30 x 4,50 m u suterenu iste obiteljske kuće u suposjed budući da je utvrdjeno, da isti hodnik kao gradjevinska cjelina pripada stanu kojeg koristi tužena kao nosilac stanarskog prava stečenog preko svojih pravnih prednika u vrijeme kada je to bilo po zakonu moguće, a tužitelji imaju mogućnosti da dodju u izbu označenu u skici na str. lista u spisu 28 sa br. 7, stepenicama iz druge prostorije.

Naime, nižestepeni sudovi su pravilno primjenili odredbu čl. 6. st. 2. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" br. 51/84, 42/86 i 22/92) kada su kao prethodno pitanje (čl. 12. st. 1. ZPP) utvrdili da sporni hodnik spada u stan na kojem tužena ima stanarsko pravo pa su utoliko tužitelji kao vlasnici obiteljske kuće ograničeni u korištenju

svog prava vlasništva u kojem je sadržano i njihovo pravo na posjed.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredaba čl. 395. st. 1. i 393. ZPP.

U Zagrebu, 12. studenog 1992.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović, v.r.