Supreme Court dismisses appeals against extended detention citing risk of witness tampering and serious criminal charges.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by two suspects against a district court's decision to extend their pre-trial detention. The court found that the suspects faced serious charges of robbery and attempted rape, creating a high risk they would influence a key witness if released. Consequently, the court ruled that the legal grounds for extending detention under the Criminal Procedure Act were satisfied, rejecting arguments regarding family circumstances or prior non-conviction.
Legislator headnote
AI generatedčl. 102. st. 2. ZKP/97; čl. 398. st. 3. ZKP/97: The Supreme Court held that extending pre-trial detention is lawful when there is a concrete risk of witness tampering by the suspect and the investigation involves serious crimes requiring further evidence gathering.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž-436/1999-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Marijana Hranjskog, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. G. S. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 188. st. 1. i dr. KZ, odlučujući o žalbama okr. N. R. i S. K., podnijetim protiv rješenja Županijskog suda u Puli od 28. lipnja 1999. godine br. Kv-251/99 (Kio-251/99), o produljenju pritvora u istrazi nakon mjesec dana, u sjednici održanoj 16. srpnja 1999. godine,
r i j e š i o j e :
Odbijaju se žalbe okr. N.R. i S.K. kao neosnovane.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Puli, na obrazloženi prijedlog istražnog suca, na temelju čl. 106. st. 2. ZKP/97, produljen je pritvor, uz ostalima, protiv okr. N.R. i S.K. po čl. 102. st. 2. t. 2. i 4. ZKP/97, protiv kojih se provodi istraga zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 1. i dr. KZ. Protiv tog rješenja pravodobno su podnijeli žalbe okr. N.R. i S.K., po braniteljima, a N.R. i osobno, s prijedlozima da se pobijano rješenje preinači u odnosu na njih i pritvor protiv njih ukine.
Žalbe su neosnovane.
Nisu u pravu žalitelji da ne postoje zakonski osnovi za produljenje pritvora protiv njih po toč. 2. i 4. st. 2. čl. 102. ZKP/97.
Suprotno tome, prema rješenju o provođenju istrage (list spisa, br. 173) oboje žalitelja se terete da su počinili i kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 1. KZ, u odnosu na ošt. K.Z., kojom prigodom da su od iste oduzeli i jedanaest zlatnih prstenja. Kako se zahtjevom državnog odvjetnika za dopunu provođenja istražnih radnji (list spisa, br. 231) predlaže ispitivanje svjedokinje V.P. na okolnost da su žalitelji noću 28. svibnja 1999. godine (iste noći kada su osnovano sumnjivi i da su počinili djelo razbojništva prisvajanjem zlatnih prstenja) svjedokinji nudili plaćanje konzumacije u njezinom lokalu s tri zlatna prstena, onda ispitivanje ove svjedokinje na tu okolnost može biti veoma bitnom činjenicom za pravilno utvrđivanje odlučnih činjenica i krivnje žalitelja u ovom kaznenom postupku (koji poriču počinjenje djela razbojništva).
Slijedom toga, ako bi žalitelji bili na slobodi, imali bi interesa žalitelji utjecati na tu svjedokinju što će izjaviti u svom iskazu pred istražnim sucem, a time postoji osnovana sumnja da će ometati pravilno provođenje ovog postupka utjecajem na svjedoke, čime je ostvaren zakonski osnov, za sada, za primjenu mjere pritvora protiv njih po toč. 2. st. 2. čl. 102. ZKP/97, te je, protivno mišljenju žalitelja, pravilno pobijanim rješenjem i produljen pritvor protiv njih po toj pritvorskoj osnovi.
Prema rješenju o provođenju istrage žalitelji su osnovano sumnjivi da su, skupa s ostalim supočiniteljima, unaprijed se dogovorili na počinjenje kaznenog djela razbojništva na štetu K.Z. koju na prijevaran način su pridobili u njihovo društvo kritične zgode, te tom prigodom osim djela razbojništva jedan od supočinitelja čini nad njom i djelo silovanja, na koje ga je potaknula žaliteljica R., onda nema dvojbe da takvo ukupno ponašanje žalitelja prigodom počinjenja tih kaznenih djela čine djela po svom načinu počinjenja takvim da opravdavaju primjenu mjere pritvora protiv žalitelja po toč. 4. st. 2. čl. 102. ZKP/97. Stoga je pravilno pobijanim rješenjem i produljen pritvor protiv njih i po toj pritvorskoj osnovi. To što žalitelji u žalbama u biti osporavaju osnovanost primjene mjere pritvora protiv njih jer nisu počinili kaznena djela za koja se terete (posebno ne djelo razbojništva, odnosno poticanja na djelo silovanja) nije od bitnog utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja u odnosu na žalitelje. Ovo stoga jer se protiv žalitelja ovaj kazneni postupak i za ta djela provodi na temelju pravomoćnog rješenja o provođenju istrage, čime je, sukladno odredbi čl. 102. st. 2. ZKP/97, ostvaren opći zakonski preduvjet da se pritvor protiv njih mogao uopće odrediti, a potom i produljiti. Da li su oni doista počinili i ta kaznena djela upravo je svrha i cilj istrage to utvrditi.
Svi ostali žalbeni prigovori žalitelja (ranija neosuđivanost, obiteljske prilike, nezbrinutost obitelji) su ili nužne posljedice svake primjene mjere pritvora pa i protiv njih, ili se radi o okolnostima koje se mogu, sukladno čl. 56. st. 2. KZ, utvrđivati samo od strane raspravnog vijeća i cijeniti eventualno žaliteljima prigodom odluke o kazni (razumije se samo za slučaj ako će žalitelji biti optuženi i proglašeni krivim, te kažnjeni).
Vrijeme od mjesec dana za koliko je pritvor produljen je u srazmjeru s radnjama i dokazima koje je potrebno još tijekom istrage provesti.
Slijedom svega istaknutog o žalbama je i trebalo, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 16. srpnja 1999. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Marko Rašo v.r.
Katica Jelić v.r.