Croatian Supreme Court awards damages for excessive litigation delay despite partial applicant fault.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia awarded the applicant 6,000 Croatian kunas for excessive delay in a traffic accident compensation case. Although the applicant contributed to the seven-year duration by failing to submit evidence promptly, the court found the overall proceedings violated the constitutional right to a trial within a reasonable time. Consequently, the court ordered the Republic of Croatia to pay the compensation within three months.
Legislator headnote
AI generatedČl. 27. st. 1. Zakona o sudovima; Čl. 29. st. 1. Ustava: A party's failure to promptly submit evidence or respond to claims does not automatically negate a violation of the right to a trial within a reasonable time if the overall proceedings remain excessively prolonged and complex.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Gzp 500/07-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagatelja N. B. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, Zagreb, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 26. srpnja 2007., dana 19. prosinca 2008.,
r i j e š i o j e:
I. Predlagatelju N. B. određuje se primjerena naknada u iznosu 6.000,00 kn (šesttisućakuna).
II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagatelj je 26. srpnja 2007. podnio ovome sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, na temelju odredbe čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 150/05, 16/07 i 113/08, dalje: ZS), u kojem navodi da mu je dugim trajanjem postupka i nedonošenjem odluke povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu koji se vodi na Županijskom sudu u Zagrebu pod poslovnim brojem Gžn-1798/05.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pn- 3797/00 i očitovanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29. listopada 2008. utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', br. 56/90, 135/97, 113/00 i 28/01, dalje: Ustav):
- predmetni parnični postupak pokrenut je 9. lipnja 2000. podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Zagrebu pod posl. br. Pn-3797/00, tužitelja N. B. (predlagatelj u ovom postupku), protiv tuženika J. o. d.d., S., radi naknade štete iz prometne nezgode, te je ujedno tužitelj predložio da ga se oslobodi od plaćanja sudskih pristojbi;
- podnescima od 13. rujna 2000. i 25. listopada 2000. tužitelj je dostavio daljnju medicinsku dokumentaciju i požurio postupanje suda;
- na ročištu 5. veljače 2001. tuženik je usmeno iznio odgovor na tužbu, sud je prihvatio tužiteljev prijedlog i odredio medicinsko vještačenje te pozvao tužitelja na predujmljivanje istog, dok je ujedno tužitelj oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi;
- nakon što je tužitelj podneskom od 8. veljače 2001. obavijestio sud o predujmljivanju troškova medicinskog vještačenja, sud je rješenjem od 16. veljače 2001. pozvao liječnike vještake na izradu nalaz i mišljenja te im odredio zadaću vještačenja, dok su isti liječnici vještaci 2. svibnja 2001. dostavili svoj nalaz i mišljenje;
- podneskom od 15. svibnja 2001. tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje, nastavljajući primjedbe na isto, te je uskladio tužbeni zahtjev;
- podneskom od 19. srpnja 2001. tužitelj je ustrajao kod svojih dotadašnjih navoda i požurio postupanje suda, dok podneskom od 3. listopada 2001. tužitelj specificirao tužbeni zahtjev glede tijeka kamata;
- na ročištu 21. studenoga 2001. raspravljalo se o predmetu spora, tuženik je iznio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, a radi očitovanja na iste primjedbe sud je riješio pozvati liječnike vještake, te je riješeno izvesti dokaz saslušanjem tužitelja osobno;
- podneskom od 4. siječnja 2002. tužitelj je predložio saslušanje svjedoka D. B.;
- nakon što je tuženik podneskom od 25. veljače 2002. dostavio relevantan podatak, sud je dopisom od 6. ožujka 2002. zatražio od Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu relevantan spis radi uvida, no potonje je tijelo obavijestilo sud o nemogućnosti udovoljenja istom traženju;
- na ročištu 21. ožujka 2002. liječnici vještaci očitovali su se na primjedbe tuženika, saslušan je svjedok D. B. i tužitelj osobno;
- na ročištu 22. travnja 2002. tuženik je predao podnesak s priloženim ispravama, raspravljalo se o predmetu spora te je sud odredio priklopiti kazneni spis radi uvida, a iduće ročište je određeno za 22. svibnja 2002.;
- na ročištu 22. svibnja 2002. raspravljalo se o predmetu spora, a sud je prihvatio tuženikov prijedlog i odredio izvođenje kombiniranog prometno-medicinskog vještačenja i naložio tuženiku predujmljivanje istog;
- nakon što je tuženik podneskom od 4. lipnja 2002. obavijestio sud o predujmljivanju troškova vještačenja, sud je rješenjem pozvao imenovane vještake na izradu nalaza i mišljenja, no isti su zatražili ispravu koju je sud naknadno pribavio i dostavio vještacima, te je sud rješenjem od 26. rujna 2002. ponovo pozvao vještake na izradu nalaza i mišljenja, čemu su isti udovoljili 9. listopada 2002.;
- podneskom od 30. listopada 2002. tužitelj je iznio primjedbe na nalaz i mišljenje od 9. listopada 2002.;
- na ročištu 17. ožujka 2003. tuženik je predao podnesak kojim se očitovao na nalaz i mišljenje od 9. listopada 2002., nestavljajući primjedbe na isto, dok je isto ročište odgođeno zbog nepristupanja vještaka, te je ponovo radi nepristupa vještaka odgođeno i ročište 16. svibnja 2003. te ročište 22. rujna 2003.;
- podneskom od 22. rujna 2003. tuženik se ponovo očitovao na nalaz i mišljenje liječnika vještaka;
- podneskom od 29. rujna 2003. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev;
- podneskom od 14. listopada 2003. tužitelj se očitovao na tuženikov podnesak od 22. rujna 2003.;
- podneskom od 14. siječnja 2004. tužitelj je predložio izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja osobno;
- na ročištu 5. veljače 2004. vještaci su obrazložili svoje kombinirano prometno- medicinsko vještačenje, raspravljalo se o predmetu spora te je riješeno na iduće ročište pozvati liječnika vještaka;
- na ročištu 10. svibnja 2004. liječnik vještak dr. I. S. očitovao se na tuženikove primjedbe, te je zaključena glavna rasprava i presuda objavljena na ročištu 24. svibnja 2005.;
- protiv presude Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-3797/00 od 24. svibnja 2004., kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev, žalbe su podnijeli tužitelj (9. rujna 2004.) i tuženik (10. rujna 2004.) te je tužitelj 24. rujna 2004. podnio odgovor na žalbu tuženika;
- spis je uz popratno izvješće od 12. listopada 2004. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je dopisom posl. br. Gžn-3134/04-2 od 1. ožujka 2005. spis vratio Općinskom sudu u Zagrebu radi otklona nedostataka, pa je naknadno spis uz novo popratno izvješće od 12. svibnja 2005. ponovo dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu;
- presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžn-1798/05-2 od 18. prosinca 2007. djelomično su prihvaćene žalbe parničnih stranaka, te je spis 19. ožujka 2008. vraćen Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, dok je prijepis iste drugostupanjske presude tužitelj primio 17. travnja 2008.
Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku je, u pravilu, razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
Međutim, u konkretnom slučaju pravno relevantno razdoblje počinje 9. lipnja 2000., kad je predlagatelj podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu pod posl. br. Pn-3797/00, i traje do 17. travnja 2008., kada je predlagatelj po punomoćnici primio presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžn-1798/05-2 od 18. prosinca 2007., što ukupno iznosi 7 godina, 10 mjeseci i 8 dana.
Prema ocjeni ovog suda duljina trajanja predmetnog parničnog postupka ukazuje na to da je predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava, posebno imajući na umu da se predmetni parnični postupak vodi radi naknade štete iz prometne nezgode, koji postupak je od posebne važnosti za predlagatelja, te da je tijekom prvostupanjskog postupka zakazano 12 ročišta, slijedom čega proizlazi da se sud prvog stupnja nije povodio načelom koncentracije glavne rasprave i ekonomičnosti postupka. Osim toga, o žalbi protiv presude od 24. svibnja 2004. odlučeno je tek 18. prosinca 2007.
Međutim, valja istaknuti da je predlagatelj svojim radnjama u postupku, odnosno propustima donekle pridonio duljini trajanja postupka. To stoga što predlagatelj nije odmah u tužbi naveo sve odlučne činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, niti je odmah predložio sve dokaze kojima bi se utvrdile te činjenice, odnosno jer nije uz tužbu dostavio sve relevantne isprave kojima bi dokazao svoje navode (čl. 186. st. 1. ZPP), niti se je odmah izjasnio o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, odnosno nije ažurno stavio sve dokazne prijedloge i iznio sve činjenice kojima obrazlaže svoje prijedloge i pobija prijedloge protivnika, već je isto predlagatelj činio naknadno i u više navrata. Slijedom navedenog, proizlazi zaključak da predlagatelj svojim držanjem u parnici nije u dovoljnoj mjeri pokazao nastojanje da se predmetni postupak provede bez odugovlačenja i u razumnom roku.
Po ocjeni ovog suda predmetni postupak je činjenično složen, s obzirom da su u tijeku postupka ponuđene mnogobrojne isprave za dokaz navoda stranaka, bilo je potrebito izvesti medicinsko vještačenje kao i dopuniti isto vještačenje u povodu prigovora tuženika, također bilo je potrebito izvesti kombinirano prometno-medicinsko vještačenje kao i dopuniti isto vještačenje u povodu prigovora tužitelja, saslušani su osobno tužitelj i svjedok D. B., te je priklopljen kazneni spis radi uvida. No, unatoč tome što je sud trebao ispitati opsežan dokazni materijal, tako utvrđena složenost ne opravdava duljinu postupka u sedmogodišnjem trajanju.
Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu 6.000,00 kn, imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, a poglavito istaknuti doprinos predlagatelja te složenost postupka, te činjenicu da je predmetni postupak pravomoćno završen pa je u tom dijelu predlagatelju pružena zaštita kako u konkretnom predmetu tako i glede ostvarivanja prava u ovom postupku, kao i gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj.
Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 19. prosinca 2008.
Sudac:
Đuro Sessa, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti ustavna tužba.