I Kž-551/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Katice Jelić, Senke Klarić-Baranović i Ane Garačić, kao članica vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. B. zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ, odlučujući o žalbi optuženika, podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 28. lipnja 1999. godine br. K-171/98, u sjednici održanoj dana 7. rujna 1999. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-551/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu je, sukladno odredbi st. 2. čl. 460. ZKP/97, utvrdio da je M.B. počinio kazneno djelo ubojstva iz čl. 90. KZ u stanju neubrojivosti.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-551/1999-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Katice Jelić, Senke Klarić-Baranović i Ane Garačić, kao članica vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. B. zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ, odlučujući o žalbi optuženika, podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 28. lipnja 1999. godine br. K-171/98, u sjednici održanoj dana 7. rujna 1999. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba opt. M.B. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu je, sukladno odredbi st. 2. čl. 460. ZKP/97, utvrdio da je M.B. počinio kazneno djelo ubojstva iz čl. 90. KZ u stanju neubrojivosti.
Na temelju čl. 80. st. 1. KZ od M.B. je oduzet pištolj marke "CZ M-70", call. 7,65 s dva pripadajuća okvira i 8 komada streljiva kojim je počinio kazneno djelo ubojstva.
Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP/97 oslobođen je obveze naknađivanja troškova postupka. Posebnim je rješenjem spis predmeta upućen sudu nadležnom za postupanje prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.
Protiv te presude podnio je osobno žalbu M.B., a prema sadržaju iste, žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i s tim u vezi pogrešne primjene kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske je u pisanom podnesku od 30. srpnja 1999. godine, br. DOKŽ-1079/99, predložio da se žalba odbije kao neosnovana.
Žalba je neosnovana.
Nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i s tim u vezi ni zbog povrede kaznenog zakona.
U okviru žalbenog osnova povrede kaznenog zakona M.B. ne tvrdi da bi kazneni zakon bio pogrešno primijenjen na činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja ili da bi postojala koja druga povreda kaznenog zakona iz čl. 368. ZKP/97, već navodnu povredu kaznenog zakona veže uz činjenično stanje koje bi po njemu trebalo utvrditi, dakle drukčije nego je to utvrđeno pobijanom presudom, pa to predstavlja prigovor utvrđenom činjeničnom stanju po sudu prvog stupnja, a onda je to žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja a ne povrede kaznenog zakona.
Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ističe dva osnovna prigovora: ne poriče objektivni učin djela lišavanja života ošt. I.M. u vrijeme, mjestu i ispaljivanjem metaka u njega iz pištolja kako se to utvrđuje izrekom pobijane presude, ali je tome prethodilo teško vrijeđanje oštećenika prema njemu (pozivajući se s tim u vezi na njegove pisane izjave dane sudu prvog stupnja u tijeku postupka), pa stoga je učinio kazneno djelo ubojstva na mah, te pogrešno je utvrđeno pobijanom presudom da je u vrijeme počinjenja djela bio u stanju neubrojivosti jer je on i tada i inače psihički potpuno zdrava osoba i s tim u vezi potpuno poriče osnovanost i valjanost nalaza i mišljenja vještaka psihijatra koji je dao nalaz i mišljenje o stanju njegove ubrojivosti u vrijeme počinjenja djela.
Suprotno tome i subjektivnom viđenju stvari po žalitelju, ovaj sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja na temelju zakonito provedenog postupka i provedenih svih potrebnih i raspoloživih dokaza, pravilnom i doista pomnom ocjenom i obrane žalitelja dane na raspravi (list spisa, br. 220) i kroz njegove pisane izjave (list spisa predmeta, br. 153, 154, 157, 160 i 239) i svih provedenih dokaza, pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i za njih dao valjane razloge u obrazloženju svoje presude, te na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalni zakon.
Naime, postupanje na mah pretpostavlja da počinitelj kaznenog djela odluku o svom činu donosi trenutno, na mah, zbog jake razdraženosti, u koje stanje je doveden bez svoje krivnje ponašanjem oštećenika u vrijeme počinjenja djela.
U ovome slučaju, o navodnom teškom vrijeđanju žalitelja od strane oštećenika u času neposredno prije nego je žalitelj lišio života oštećenika, sud prvog stupnja je imao na raspolaganju samo obranu žalitelja (jer drugih očevidaca lišavanja života oštećenika nije bilo) u vidu njegove proste tvrdnje da je njegovom postupanju prema oštećeniku neposredno prethodilo teško vrijeđanje njega od strane oštećenika, time da ni u obrani na raspravi (list spisa, br. 220), ni u pisanim izjavama (list spisa, br. 153, 154, 157, 160 i 239), ni, sada, u žalbi uopće ne ističe na koji način je to oštećenik njega, navodno, kritične zgode teško vrijeđao. U stanju takve procesne situacije dokaza o toj činjenici i budući žalitelj priznaje objektivni učin djela da je u vrijeme i mjestu, te ispaljivanjem metaka iz pištolja lišio života oštećenika, kako je to utvrđeno u izreci pobijane presude, što je potkrijepljeno i drugim nedvojbenim dokazima na koje se sud prvog stupnja poziva u obrazloženju (str. 3. odlomak četvrti) svoje presude, jedino moguće i ispravno je utvrditi da je žalitelj u svemu postupio kao u izreci pobijane presude, kojim postupanjem je drugog lišio života, čime je ostvario elemente kaznenog djela ubojstva iz čl. 90. KZ, a nema mogućnosti utvrditi činjenice potrebne za ostvarenje djela ubojstva na mah. Stoga je u tom pravcu i neutemeljena žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Pravilnom ocjenom nalaza i mišljenja vještaka neuropsihijatra M.G. i R.P. (list spisa, br. 121, 242 i 243), koje se temelji na provedenoj stručnoj ekspertizi u Psihijatrijskoj bolnici V. u ., svim podacima i dokazima u spisu predmeta bitnim za nalaz i mišljenje, zdravstvenoj dokumentaciji za žalitelja kod Okružnog zatvora u Z., uz upoznavanje i sa svim pisanim izjavama žalitelja u spisu predmeta, sud prvog stupnja je s pravom utvrdio da je žalitelj predmetno kazneno djelo ubojstva počinio u stanju neubrojivosti jer su se vještaci o tome sasvim određeno očitovali i u tom smislu argumentirali svoj nalaz i mišljenje. Kako se radi o osobama vještaka koje su za to apsolutno stručne osobe, a žalitelj svojom žalbom ni na koji način nije argumentirano osporio stručnost nalaza i mišljenja, osim što samo paušalno tvrdi da se radi o pogrešno danom nalazu i mišljenju vještaka, nema nikakve dvojbe glede utvrđene činjenice da je žalitelj djelo ubojstva počinio u stanju neubrojivosti, pa je žalba neutemeljena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i u tom dijelu.
Na istaknuti je način sud prvog stupnja utvrdio sve što je propisano za ovakve kazneno pravne slučajeve, u smislu čl. 460. st. 2. ZKP/97, a to da je M.B. počinio određeno kazneno djelo, u ovom slučaju ubojstvo iz čl. 90. KZ, te da ga je počinio u stanju neubrojivosti.
Stoga je neosnovana žalba M.B. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i s tim u vezi pogrešne primjene kaznenog zakona, a kako ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih postupovnih povreda ni povreda kaznenog zakona na koje, u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/97, pazi po službenoj dužnosti, to je i trebalo, na temelju čl. 387. ZKP/97, presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 7. rujna 1999. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Marko Rašo v.r.
Milan Gudelj v.r.