I Kž-853/2000-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-853/00-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa, Zlate Lipnjak Bosanac, Vesne Vrbetić i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zlatka Gledeca, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. K., zbog kaznenog djela iz 34. st. 1. KZ RH u svezi s čl. 7. st. 3. OK Z RH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci, od 2. listopada 2000. godine, br. K- 24/00, u sjednici održanoj dana 5. lipnja 2003. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Slavka Zadnika, optuženika osobno uz branitelja T. M.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba optuženog M.K., ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom proglašen je krivim K.M. što je počinio kazneno djelo iz čl. 34. st. 1. KZ RH u svezi s čl. 7. st. 3. OKZ RH, te je za ovo kazneno djelo temeljem čl. 34. st. 1. KZ RH uz primjenu čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZ RH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 26. lipnja 1996. godine do 18. prosinca 1996. godine.

Istom presudom od optuženika je temeljem čl. 64. OKZ RH oduzet pištolj "Češka zbrojevka 70", call 7,65 mm, te je temeljem čl. 90 u svezi s čl. 87. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/93, obavezan na dužnost snašanja troškova kaznenog postupka i to u paušalnom iznosu od 200 kn., troška provedenih vještačenja u ukupnom iznosu od 16.439,90 kn, dok će o ostalim troškovima za koje nedostaju podaci biti riješeno posebnim rješenjem.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženi M.K., po branitelju T.M., odvjetniku iz R., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni, troškovima kaznenog postupka i mjeri sigurnosti, predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno da se presuda preinači na način da se optuženika oslobodi od kaznene odgovornosti u smislu žalbenih navoda ili oslobodi od kazne i troškova kaznenog postupka, uz ukidanje mjere sigurnosti oduzimanja predmeta. Također u žalbi traže da ih se izvijesti o održavanju drugostupanjske sjednice vijeća.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99 i 58/02, u nastavku Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su optuženik i branitelj, koji su sjednici i pristupili, te je branitelj optuženika ostao kod navoda iz žalbe, a nazočni zamjenik Glavnog državnog odvjetnika, kao i u pisanom očitovanju, kod prijedloga da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba optuženika je osnovana.

Iako žalitelj navodi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u obrazloženju žalbe tvrdi da je sud proveo sve dokaze i utvrdio sve relevantne činjenice, ali da je iz njih izveo pogrešan zaključak, što da bi rezultiralo i pogrešnom primjenom zakona, prema utvrđenju ovoga suda činjenično stanje je pogrešno utvrđeno. Kada se ističe pogrešno utvrđeno činjenično stanje pri tome se ne misli na činjenično stanje u pogledu objektivnog učina i postupaka optuženika tijekom čitavog dana, kada se kritični događaj desio i o čemu je prvostupanjski sud vrlo iscrpno dao svoje razloge. Činjenično stanje ostaje pogrešno utvrđeno u odnosu na sami odsutni trenutak kada je optuženik poduzeo radnje koje su mu inkriminirane kao kazneno djelo i to prvenstveno u pogledu njegovog subjektivnog odnosa prema počinjenju kaznenog djela.

Nije sporno u ovom postupku, a niti se pobija žalbom da je optuženik upravo u namjeri da liši života oštećenika, iz pištolja koji je imao kod sebe, ispalio projektile prvo u tijelo, a zatim u glavu oštećenika, čime mu je nanio povrede koje nisu spojive sa životom. Međutim, kako ispravno tvrdi žalba, i nadalje ostaje sporno da li je namjera optuženika kako je utvrđena, te samo ispaljenje ovih projektila uslijedilo zbog stanja prepasti kod optuženika ili radi otklanjanja istodobnog i protupravnog napada.

Naime, prvostupanjski sud prihvaća navod obrane optuženika da je on bio u afektu uslijed straha, te da je pucajući u oštećenika branio se od njegovog istodobnog i protupravnog napada, ali da je takvim ponašanjem prekoračio granice nužne obrane i to ne obzirom na sredstvo koje je upotrijebio (pucanje iz pištolja) za otklanjanje istodobnog i protupravnog napada, već u tome gdje je usmjerio cijev pištolja tj. što nije pucao, kako se navodi u izreci presude, "u zrak ili pod noge ili u same noge" oštećenika, a za što da bi imao dovoljno vremena i prostora, obzirom na svojstvo bivšeg policajca, dobrog strijelca i osobe vične rukovanju pištoljem.

S pravom ističe žalitelj da sud nije dovoljnu pažnju posvetio dopunskim nalazima i mišljenjima vještaka psihijatra, koji su u svojoj dopuni na glavnoj raspravi 29. rujna 2000. godine (list 521 spisa) izričito naveli da je "pitanje koliko je optuženik mogao, a koliko nije htio držati se na lancu" te da bitno većim dijelom on to nije mogao (vještak K.), odnosno da je optuženik "postupao impulzivno, te da nije imao vremena razmišljati o svojim reakcijama i posljedicama stoga postupanja" (vještak P.Č.).

Prvostupanjski sud i uz ovakve nalaze i mišljenja vještaka psihijatara zadovoljava se jedino raspravljanjem je li oštećenik imao što u rukama ili nije, te u tome dijelu i ocjenjuje neuvjerljivom obranu optuženika da je smatrao kako oštećenik nosi i željeznu šipku.

Iako sud prihvaća mišljenje vještaka, koji suglasno govore o stanju visoke afektivne tenzije uzrokovane napadom samog oštećenika na optuženika, koji je invalid bez jedne noge, sud ovu okolnost niti na koji način ne dovodi u vezu sa mogućnošću da se u radnjama optuženika možda stječu bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 35. KZ RH, za koje kazneno djelo je također moguća i primjena instituta prekoračenja granica nužne obrane.

Također, kako to ispravno ističe žalba, posljednju dopunu nalaza i mišljenja vještaka psihijatara sud tumači na štetu optuženika, iako vještak K. ostavlja otvorenu mogućnost "držanja ili ne držanja na lancu" svoga straha. Uz mogućnost kakvu je postavio vještak psihijatar, ranije prema utvrđenim pravnim stavovima, a stupanjem Zakona o kaznenom postupku (čl. 3. st. 2. ZKP), prema izričitoj pravnoj normi, takve situacije koje se mogu tumačiti na štetu i u korist optuženika, sud je uvijek dužan tumačiti u korist optuženika.

Također, kako to s pravom ističe žalba, prvostupanjski sud propušta vrednovati i na odgovarajući način implementirati nalaz i mišljenje vještaka psihijatra P.Č., za koji navodi da ga u cijelosti prihvaća, kada propušta sa dovoljno pažnje analizira dio njenog nalaza u kojem navodi kako optuženik nije imao vremena razmišljati o svojim reakcijama i posljedicama svoga postupanja. Taj dio nalaza i mišljenja za sada, u značajnoj je oporbi sa utvrđenjem suda o propuštanju optuženika da puca "u zrak ili pod noge ili u same noge" oštećenika.

Slijedom svega izloženog činjenično stanje se za sada ukazuje pogrešno utvrđenim i to u odnosu na subjektivni odnos optuženika prema njegovom objektivno utvrđenom postupanju.

U ponovljenom postupku sud će otkloniti navedene nedostatke u pogledu činjeničnih utvrđenja i to tako što će ispravnim utvrđenjem objektivnog ponašanja oštećenika (izricanje prijetnji sa balkona, prekoračivanja ograde balkona radi što bržeg silaska i dolaska do optuženika, zaplitanja u špage, daljnjeg nastojanja oštećenika da siđe najkraćim putem i njegovog uspješnog skoka na tlo sa visine od 4,10 m, prelaženja razdaljine od 15-ak metara do optuženika, pozicije na kojoj ga pokušava zaustaviti svjedok R.S., koga oštećenik odgurava, nastavka njegovog kretanja prema optuženiku i na kraju pucanja optuženika u tijelo oštećenika, a zatim nakon što je oštećenik pao i u njegovu glavu), to ponašanje na odgovarajući način dovesti u korelaciju sa postupanjem optuženika (izricanje usmenog upozorenja, vađenje pištolja, repetiranje istog, ispaljivanje prvih projektila u tijelo, a zatim pucanje u glavu oštećeniku). Pri tome sud će u ponovljenom postupku posebnu pažnju posvetiti utvrđenjima vještaka psihijatara, a po potrebi i ponovno ih ispitati, te utvrditi kada je ponašanje optuženika bilo motivirano samo strahom, te da li i ako da, kada njegovo ponašanje prerasta u obranu od protupravnog napada oštećenika, odnosno radi li se o prekoračenju prava na tu obranu i u okviru kojeg kaznenog djela. Za ova utvrđenja prvostupanjski sud će voditi računa i o odredbi čl. 3. st. 2. Zakona o kaznenom postupku, kao i o tvrdnji vještaka P.Č., imajući u vidu činjenični okvir za koji je optuženik bio proglašen krivim posljednjom presudom, u odnosu na koju se državni odvjetnik nije žalio.

Također prvostupanjski sud će u ponovnom postupku ponovnim ispitivanjem liječnika vještaka učiniti jasnom i tvrdnju iz izreke presude o jednom projektilu koji bi oštećenika pogodio u leđa, koja okolnost može biti od utjecaja na ispravno utvrđenje suda o subjektivnom odnosu optuženika na njegovo objektivno postupanje.

Također sud će provesti i sve do sada izvedene dokaze, pa će nakon provedenog postupka pažljivo i savjesno analizirati kako svaki dokaz posebno, tako i obranu optuženika, te zatim sve dokaze u njihovoj ukupnosti povezujući ih s obranom optuženika, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju će valjano i potpuno obrazložiti.

Ukoliko sud optuženika proglasi krivim u ponovljenom postupku, dužan je sa većom pažnjom analizirati osobne okolnosti samog optuženika i njegove obitelji, a sve u vezi sa odlukom o troškovima kaznenog postupka.

Iz svega izloženog, na temelju čl. 388. st. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 05. lipnja 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlatko Gledec, v.r.

Katica Jelić, v. r.