Supreme Court dismisses appeal in eviction case where property value under 80,000 dinars limits review rights.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the applicants' appeal against a final eviction order, ruling the review inadmissible due to the case's low value. The tenants argued for a full retrial based on procedural errors, but the court determined that appeals in property disputes are restricted by the value of the subject matter. Since the annual rent did not exceed 80,000 dinars, the statutory threshold for filing a review was not met, necessitating the rejection of the appeal.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. ZPP; čl. 4. Zakona o izmjenama ZPP: In property disputes involving the delivery of items where the contested value does not exceed 80,000 dinars, the right to file a review is not permitted.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3001/1990-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegović kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmann, Stanka Jesenković, Stanislava Plazonić i Vladimira Drakulić kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužiteljice RO za distribuciju električne energije E. S., OOUR D. S., protiv tuženika 1) P. M. i 2) P. N., oboje iz S., ..., koje zastupa punomoćnik F. M., odvjetnik iz S., radi iseljenja, rješavajući reviziju oba tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 26. srpnja 1990. br_. Gž- 1849/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 19. travnja 1990. br. P-612/89, u sjednici održanoj dana 11. travnja 1991.
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena,.
Obrazloženje
Prvostepenom presudom tuženicima je naloženo, da isele iz jednosobnog stana u S., ... te da ga slobodnog od osoba i stvari predaju tužitelju, a ujedno su obvezani naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2,80 dinara.
Drugostepenom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.
Protiv navedene pravomoćne drugostepene presude pravovremenu i potpunu reviziju izjavili su oba tuženika zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev, a podredno predlažu da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Revizija nije dopuštena.
Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je predmet spora u ovoj pravnoj stvari zahtjev tužitelja kao davaoca stana radi iseljenja tuženika iz u tužbi označenog stana u društvenom vlasništvu jer da tuženicima nakon smrti prijašnjeg stanara ne pripada pravo koristiti taj stan budući da nisu članovi porodičnog domaćinstva ranijeg stanara (čl. 67. Zakona o stambenim odnosima – ZSO, „Narodne novine“ br. 51/85 i sl.). Pravo na izjavljivanje revizije u stambenim sporovima ove vrste nije predviđeno odredbom čl. 106. već citiranog ZSO pa se stoga po nalaženju ovog suda pravo na izjavljivanje revizije u ovakovom sporu ima cijeniti prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku (ZPP), dakle po vrijednosnom kriteriju.
Prema odredbi čl_. 382. st. 2. ZPP u vezi odredbe čl.
4. Zakona o izmjenama ZPP ("Službeni list SFRJ" br. 74/87) kao mjerodavnim propisima u ovom slučaju - revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima kao što je ovaj - u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na predaju stvari, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 80,00 (800.000 prijašnjih) dinara.
Vrijednost predmeta spora kad se spor vodi iz odnosa korištenja stana kao u konkretnom slučaju prema odredbi čl. 38. ZPP računa se prema jednogodišnjoj najamnini (stanarini).
Kako vrijednost jednogodišnje stanarine u času podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari u pogledu spornog stana nesumnjivo ne prelazi naprijed označeni iznos od 80,00 dinara (prema podacima na listu broj 32 spisa) to slijedi pozivom na uvodno citirane mjerodavne odredbe ZPP, da revizija u ovom slučaju nije dopuštena.
Stoga je temeljem odredbe čl. 392. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci odnosno reviziju odbaciti.
U Zagrebu, 11. travnja 1991.
Predsjednik vijeća:
Đorđe Bjegović, v. r.