Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to property dispute value under 100,000 kuna threshold.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeal as inadmissible because the disputed property value did not meet the statutory threshold for review. The first-instance court confirmed the plaintiff's ownership of specific real estate, while the second-instance court vacated parts of the judgment regarding possession and costs before returning the case. The court ruled that since the plaintiff declared the dispute value at 10,000 kuna and the hearing date was post-preliminary, the value could not be increased to 110,000 kuna, falling short of the 100,000 kuna requirement for appeals in non-labor cases.
Legislator headnote
AI generatedČl. 382. st. 1. ZPP; Čl. 40. st. 2. i 3. ZPP: An appeal against a second-instance judgment in a property dispute is inadmissible if the declared value of the subject matter does not exceed 100,000 kuna, as the value fixed after the preliminary hearing cannot be unilaterally altered by the parties.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev-x 24/10-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Krapini, protiv tuženih Socijaldemokratske partije Hrvatske, Z., zastupane po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. M. i P. M. iz Z., i Grada P., P., zastupanog po punomoćniku I. K., dipl. iur., radi utvrđenja prava vlasništva i iseljenja, odlučujući o reviziji I-tužene protiv presude Županijskog suda u Zlataru broj Gž-429/09-2 od 27. svibnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pregradi broj P-36/99-28 od 30. svibnja 2008., dana 10. ožujka 2010.,
r i j e š i o j e:
Revizija se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica vlasnik dijela nekretnina izgrađenih na kč. br. 930/1 iz zk. ul. br. 1455 k.o. P., a pobliže navedenih u toč. I. izreke prvostupanjske presude, dok je u toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo II-tuženiku Gradu P. da tužiteljici izda tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva nekretnina navedenih u toč. I. izreke prvostupanjske presude. U toč. III. izreke prvostupanjske presude naloženo je I-tuženoj da isprazni i preda u posjed, slobodne od osoba i stvari, nekretnine pobliže navedene u toč. I. izreke prvostupanjske presude, dok je u toč. IV. izreke prvostupanjske presude naloženo tuženima da tužitelju solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 19.250,00 kuna.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba I-tužene kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na toč. I. izreke dok je rješenjem drugostupanjskom suda ukinuta prvostupanjska presuda u odnosu na toč. III. i toč. IV. izreke prvostupanjske presude u odnosu na I-tuženu i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na toč. I. izreke, reviziju je izjavila I-tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da revizijski sud prihvati reviziju te prvenstveno ukine pobijane nižestupanjske presude i predmet vrati u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da revizijski sud preinači nižestupanjske presude i odbije tužiteljicu s tužbenim zahtjevom.
Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) revizija protiv drugostupanjske presude je dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna ili ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, te ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. ZPP.
U konkretnoj pravnoj stvari tužiteljica je u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kuna, a predmet spora su zahtjevi na utvrđenje prava vlasništva određenog dijela nekretnina kao i zahtjev za predaju u posjed istih nekretnina. Dakle, radi se o tužbenim zahtjevima koji se ne odnose na novčanu svotu, te je sukladno čl. 40. st. 2. ZPP mjerodavna vrijednost spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Kod toga treba napomenuti da suglasno utvrđenje vrijednosti predmeta spora na ročištu za glavnu raspravu dana 30. studenoga 2001. na iznos od 110.000,00 kuna nije relevantno jer se vrijednost predmeta spora navedena u tužbi može sukladno čl. 40. st. 3. ZPP od strane suda izmijeniti najkasnije na pripremnom ročištu ili ako pripremno ročište nije održano, onda na glavnoj raspravi prije početka rasprave o glavnoj stvari.
Ročište za glavnu raspravu 30. studenoga 2001. nije niti pripremno ročište niti prvo ročište za glavnu raspravu, jer je isto održano 2. studenoga 2001. slijedom čega nije relevantna izmjena vrijednosti predmeta spora od strane stranaka na iznos od 110.000,00 kuna, jer se vrijednost predmeta spora ne može izmijeniti nakon održanog pripremnog ročišta ili prvog ročišta za glavnu raspravu, a također se ne može izmijeniti od samih stranaka, već samo od strane suda. Obzirom da kod proširenja tužbe od 9. listopada 2006. tužiteljica nije ovlaštena mijenjati u tužbi navedenu vrijednost predmeta spora, treba uzeti da je relevantna vrijednost predmeta spora ona naznačena u tužbi, a to je u iznosu od 10.000,00 kuna.
Kako se u konkretnoj pravnoj stvari ne radi o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. ZPP, revizija nije dopuštena jer vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 100.000,00 kuna.
Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP reviziju kao nedopuštenu valjalo odbaciti i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 10. ožujka 2010.
S U D A C
mr. sc. Jadranko Jug, v. r.