Rev-x-479/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 479/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej, kao predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, Gordane Gasparini, Jasne Guštek i mr. sc. Jadranka Juga, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. i D. S., oba iz K., koje zastupa Đ. Z., odvjetnik u S., protiv tuženika HEP – Distribucija d.o.o., DP Elektra Z., kojeg zastupaju punomoćnici B. Ž., M. J. i S. Š., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zlataru broj IV Gžx-17/09-2 od 15. travnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru broj P-102/06 od 5. siječnja 2009., u sjednici održanoj 3. veljače 2010.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen njihov tužbeni zahtjev kojim se traži da se naloži tuženiku isplatiti im 516.429,57 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 20. svibnja 2007. do isplate.

Protiv te drugostupanjske presude reviziju su izjavili tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da uz prihvaćanje revizije pobijana presuda bude preinačena tako da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti ili da pobijana presuda bude ukinuta i predmet da bude vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da obje nižestupanjske presude budu ukinute i da se predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Odgovor na reviziju nije podnijet.

Revizija nije osnovana.

U ovoj parnici tužitelji ostvaruju naknadu štete koju su pretrpjeli uslijed požara do kojeg je došlo 19. svibnja 1997. na krovu njihove kuće u M. B., …, kada je izgorjela cijela kuća u kojoj su tužitelji imali trgovinu mješovite robe i mesnicu.

Raspravljajući i ocjenjujući pitanje odštetne odgovornosti tuženika, čije postojanje tužitelji temelje na tvrdnji da je do požara došlo zbog neispravnosti na vanjskom elektro- priključku, sudovi su utvrdili da je opožareni objekt imao dva ulaza i dva kućna broja, i to brojeve 14 i 15, i da je objekt imao samo jedan vanjski priključak električne energije i to za dio kbr. 15, dok je za kbr. 14 postojao unutarnji priključak koji nije bio legalno izveden već je bio izveden preko razdjelnika trgovine na kbr. 15 i da je požar uzrokovan kratkim spojem na aluminijskim električnim vodičima kod kućišta osigurača postavljenim kod jedanaestog para rogova kuće, te su na temelju tih činjeničnih utvrđenja zaključili da odštetna odgovornost tuženika ne postoji, s obrazloženjem da požar na tavanu kuće broj 15 nije nastao iz razloga što se tuženik nije ponašao u skladu s odredbom čl. 43. Općih uvjeta za isporuku električne energije ("Narodne novine", broj 8/91 – dalje: Opći uvjeti), već da je uzrok požara kratki spoj na aluminijskim električnim vodičima, do kojeg je došlo na tzv. unutarnjem priključku za koji, prema odredbi čl. 41. Općih uvjeta, odgovara potrošač ukoliko nije isporučitelja pravodobno obavijestio o uočenim nedostatcima i tražio njegovu intervenciju.

Obrazlažući postojanje istaknutih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. toč. 11. ZPP tužitelji u reviziji ističu da je suprotno tvrdnji drugostupanjskog suda obrazloženje prvostupanjske presude nejasno, nerazumljivo i proturječno, te da nema razloga o odlučnim činjenicama, jer da zaključak o odlučnim činjenicama prvostupanjski sud temelji isključivo na nekritičkom i bezrezervnom prihvaćanju nalaza i mišljenja vještaka iz E. d.o.o., a da se istovremeno niti jednom riječju ne obazire na argumentirane i dokumentirane prigovore tužitelja na taj nalaz i mišljenje, niti se obrazlaže zašto ne prihvaća te prigovore, a osim toga da tvrdnje drugostupanjskog suda da E. d.o.o. Z. svoj nalaz i mišljenje temelji i na iskazu kriminalističkog inspektora T. H. te da iz iskaza svjedoka proizlazi da je priključak na kbr. 14 bio izveden preko razdjelnika trgovine na kbr. 15, nisu točne, jer da taj kriminalistički inspektor nije nikada izjavio da je priključak za kbr. 14 bio izveden preko razdjelnika trgovine na kbr. 15, već da E. d.o.o. u svom nalazu i mišljenju potpuno ignorira njegove navode. Nadalje se ističe da je tvrdnja nižestupanjskih sudova da je priključak na kbr. 14 bio izveden preko razdjelnika trgovine kbr. 15 u suprotnosti ne samo s „brojnim personalnim dokazima“ (listom nezainteresirani i nepristrani svjedoci), već i sadržajem tuženikove vjerodostojne isprave – prethodnog rješenja o elektroenergetskoj suglasnosti od 26. srpnja 1994., izdanog predniku tužitelja S. A., jer da iz tog rješenja proizlazi da „postojeći priključak nadzemnim kabelom X00/0-A 3x35x71,5 mm[2] u dužini cca 20 m zadovoljava“.

Odlučnu činjenicu da je do opožarenog objekta, koji je imao kućne brojeve 14 i 15 dolazio samo jedan kabel i da su oba kućna broja imala samo jedan vanjski priključak, te da je do iskrenja koje je uzrokovalo požar došlo na unutarnjem priključku, prvostupanjski sud je utvrdio nakon savjesne i brižljive ocjene svih dokaza izvedenih tijekom iscrpno provedenog postupka dokazivanja.

Zbog čega i na temelju kojih dokaza nalazi utvrđenom tu činjenicu prvostupanjski sud je dao jasne i iscrpne razloge, pa se u reviziji neosnovano i proizvoljno navodi da je obrazloženje prvostupanjske presude, nejasno, nerazumljivo i proturječno.

Radi utvrđenja navedene činjenice provedeno je vještačenje po vještacima E. d.o.o. koji su se određeno i nedvojbeno izjasnili o uzrocima požara, te odgovorili na sva pitanja i primjedbe stranaka, te pritom sa sigurnošću isključili mogućnost postojanja vanjskog priključka za kbr. 14.

U svezi tzv. unutarnjeg priključka na kojem je došlo do požara vještaci su naveli da isti nije bio plombiran od strane tuženika kao isporučitelja električne energije, te da to nije pravi priključak izveden od strane tuženika.

Suprotno revizijskim navodima takvo mišljenje vještaka nije u suprotnosti sa iskazom kriminalističkog inspektora T. H. jer je isti u svom iskazu naveo da je do požara došlo na starom panceru koji je bio na jednoj gredi, te da je prilikom obilaska opožarenog mjesta zapazio samo jedan vanjski kabel, odnosno vanjski priključak u smislu Općih uvjeta, s tim da nije mogao utvrditi od kuda se napaja tzv. stari priključak.

Mišljenje vještaka nije u suprotnosti niti sa sadržajem spomenutog prethodnog rješenja o elektroenergijskoj suglasnosti.

Nije jasno zbog čega bi okolnost da je u tom rješenju, kojim je predniku tužitelja S. A. dana elektroenergetska suglasnost za poslovni prostor koji se nalazi u opožarenoj zgradi, konstatirano da postojeći priključak s nadzemnim kabelom u dužini oko 20 metara zadovoljava, značilo da je ta zgrada imala dva priključka.

S obzirom na činjenicu da je zgrada predstavljala jedinstvenu građevinsku cjelinu, upravo navedena konstatacija opravdava zaključak da je taj objekt imao samo jedan vanjski priključak i to onaj o kojem je riječ u spomenutom rješenju o prethodnoj elektroenergetskoj suglasnosti.

Slijedom izloženog proizlazi da ne postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih je revizija izjavljena.

U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, u reviziji se ističe da se odgovornost tuženika za štetu temelji na odredbi čl. 43. Općih uvjeta, jer da bez obzira što se radi o „unutarnjem priključku“ zamjenu glavnih osigurača, mijenjanje i podešavanje releja koji se nalaze ispred njenih uređaja, mijenjanje mjernih uređaja ili otklanjanje kvara na njima može izvoditi samo isporučitelj kada tehničko stanje tih postrojenja to zahtijeva ili na zahtjev potrošača, a da se s obzirom na starost i stanje priključka i pancirnog osigurača, te normative, tehnička i tehnološka dostignuća važeća u vrijeme nesreće, „može govoriti o krajnjem nemaru i aljkavosti, koja graniči s kaznenom odgovornošću pojedinih djelatnika tuženika odgovornih za održavanje i zamjenu glavnih osigurača ispred mjernih uređaja“.

Ti revizijski navodi su neosnovani jer prema odredbi čl. 39. Općih uvjeta troškove održavanja unutarnjeg priključka snosi potrošač, a u smislu te odredbe održavanje potrošač može povjeriti isporučitelju ili drugim osobama navedenim u tom članku, dok prema odredbi čl. 41. Općih uvjeta potrošač odgovara za neispravnost svog elektroenergetskog objekta, kao i za svoj unutrašnji priključak ukoliko nije isporučitelja pravodobno obavijestio o uočenim neispravnostima i tražio njegovu intervenciju.

S obzirom na utvrđenje da požar na tavanu kuće broj 15 nije nastupio radi toga što se tuženik nije ponašao u skladu s odredbom čl. 43. Općih uvjeta, već da je uzrok požara stvaranje kratkog spoja na aluminijskim električnim vodičima, do kojeg je došlo na unutarnjem priključku za koji odgovara potrošač, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da ne postoji tuženikova odštetna odgovornost i slijedom toga tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim.

Slijedom izloženog proizlazi da ne postoje revizijski razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a budući da ne postoji niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 3. veljače 2010.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.