Rev-x-975/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 975/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović – Ivanišević, predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja B. O. iz H. na S., …, vlasnika obrta P., poslovi spajanja plastičnih cijevi, visokogradnje i niskogradnje iz H. na S., kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. metalac d.o.o. Z., kojeg zastupaju punomoćnici Z. Š. i dr, odvjetnici u O. društvu Š. i partneri iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru, poslovni broj Gž-4505/11-2 od 13. ožujka 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaboku poslovni broj P-639/06 od 28. veljače 2011., u sjednici vijeća od 12. ožujka 2014.,

r i j e š i o j e :

1. Odbacuje se revizija tužitelja B. O., kao nedopuštena.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru, poslovni broj Gž-4505/11 od 13. ožujka 2013., odbijena je tužiteljeva žalba i potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zaboku poslovni broj P-636/06 od 28. veljače 2011., kojom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da tužitelj B. O. iz H. na S., …, kao vlasnik obrta P., poslovi spajanja, plastičnih cijevi, visokogradnja i niskogradnja iz H. na S., ima prema tuženiku Z. metalcu d.o.o. Z., …, potraživanje u visini od 105.454,18 kn.

II. Utvrđuje se da tuženik Z. metalac d.o.o. Z., …, ima prema tužitelj B. O. iz H. na S., …, kao vlasniku obrta P., poslovi spajanja, plastičnih cijevi, visokogradnja i niskogradnja iz H. na S., potraživanje u visini od 105.454,18 kn.

III. Prebijaju se potraživanja tužitelja i tuženika pobliže označena pod točkama I i II izreke ove presude.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 236.750,13 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 26. siječnja 2008. godine pa do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

V. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 562.110,44 kn (214.502,88 kn s osnova glavnice duga i 347.607,56 s osnova neisplaćene zatezne kamate izražene u apsolutnom iznosu) sa zakonskom zateznom kamatom ode 26. siječnja 2008. godine do isplate.

VI. odbija se tužitelj sa zahtjevom na isplatu zatezne kamate na iznos od 105.454,18 kn tekućom od 26. siječnja 2008. godine pa do isplate.

VII. Nalaže se tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 43.333,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2011. pa do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.“

Protiv dijela drugostupanjske presude kojim su potvrđene točke I, II, III, VI i VII prvostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, navodeći da je pobijanom odlukom pogrešno odlučeno o pitanju koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana pred sudom. Predlaže preinačiti obje nižestupanjske presude tako da se tužbenom zahtjevu udovolji, odnosno da se preinači pobijani dio presude i naloži tuženom isplata dužnog iznosa od 105.454.18 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos do isplate, te da se preinači odluku o parničnom trošku u njegovu korist.

Tuženik je odgovorio na reviziju i predložio da se revizija odbaci, a podredno odbije.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbama čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP-a), koji se Zakon ovdje primjenjuje na temelju odredaba čl. 53. st. 4. i čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11), kada reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka - kojom je uređen institut redovne revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz toga stavka 2. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Međutim, revizija tužitelja se u suštini svodi na prigovaranje shvaćanju nižestupanjskih sudova o osnovanosti njegovog zahtjeva, kao i tuženikovog zahtjeva istaknutog radi prijeboja. Pritom tužitelj izražava stav o tome da je prema okolnostima konkretnog slučaja trebalo suditi drugačije.

Izvanredna revizija se ne može podnijeti samo pozivom na to da je u konkretnoj parnici trebalo drugačije ocijeniti određene okolnosti ili prihvatiti drugačije pravno shvaćanje, jer, kako je to već u ovom obrazloženju navedeno, u njoj mora biti naznačeno određeno pravno pitanje o kojem ovisi odluka u konkretnom sporu (pobijana odluka mora biti posljedica stava nižestupanjskih sudova u odnosu na to pitanje) i to pitanje mora biti formulirano u smislu navedenih odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, s time što u reviziji valja izložiti razloge zbog kojih se smatra da je upravo to (određeno formulirano) pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na njega odnose.

Prethodno naznačeni pristup potreban je obzirom da odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a upravo i predviđaju postojanje različite ili očekivane različite sudske prakse oko nekog (u reviziji postavljenog) pravnog pitanja, odnosno postojanje u osporenoj odluci shvaćanja koje nije podudarno s shvaćanjem drugog suda ili s očekivanim shvaćanjem, a sve budući da bi tek na određeno i u navedenom smislu formulirano i obrazloženo pitanje revizijski sud mogao izraziti svoje načelno pravno shvaćanje, ono koje bi bilo važno i za konkretnu pravnu poziciju revidenta - i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a time i ujednačavati primjenu zakona.

Tužiteljeva revizija ne sadrži niti jedno formulirano pitanje pa (time) niti razloge koji bi opravdavali zaključak revidenta da je osporena odluka utemeljena na shvaćanju o nekom pitanju suprotnom praksi sudova - i razloge glede čega bi to trebalo ujednačavati primjenu zakona.

Pritom valja imati na umu da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati spomenuto pitanje - postojanje kojeg pitanja izvanrednu reviziju iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a upravo i razlikuje od redovne revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) krije li se to pitanje s navedenim razlozima moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova – budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila svaka granica između nje i redovne revizije podnesene samo zbog pogrešne primjene procesnog ili materijalnog prava, dok bi se sam doveo u situaciju da određuje pitanje koje moguće i ne bi odgovaralo shvaćanju ili težnji revidenta.

Stoga, a obzirom na to da ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za dopuštenost izvanredne revizije, odnosno s obzirom na to da ono što revident ističe suštinski predstavlja samo revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na konkretno utvrđeno činjenično stanje - a ne i razlog za izvanrednu reviziju, reviziju tužitelja valjalo je odbaciti odlukom iz točke 1. izreke ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 392. b st. 2. i 4. ZPP-a).

Tuženiku nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju jer nisu bili potrebni za vođenje ove postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 12. ožujka 2014.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.