Kž-152/2012-2 · Županijski sud u Zagrebu

Poslovni broj: 5-Kž-152/12-2

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Rigljan kao predsjednice vijeća, te Sonje Brešković Balent i Dušanke Zastavniković Duplančić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Višnje Pikec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene S. B. zbog kaznenog djela iz čl. 200 st. 1 i 2 KZ i dr. ( NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – u daljnjem tekstu KZ), rješavajući povodom žalbe privatnih tužitelja HNK i A. L., izjavljene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-114/11 od 03. studenog 2011. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 17. srpnja 2012. godine,

r i j e š i o j e

Prihvaća se žalba privatnih tužitelja H. n. k. i A. L., te se po toj žalbi i po službenoj dužnosti u k i d a prvostupanjska presuda i predmet vraća sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom na temelju čl. 354 toč. 3 ZKP (NN 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu ZKP) okrivljena S. B. oslobođena je od optužbe da bi počinila kazneno djelo iz čl. 200 st. 1 i 2 KZ i čl. 199 st. 1 i 2 KZ, činjenično opisanih izrekom te presude. Na temelju čl. 123 st. 3 ZKP I i II privatni tužitelji dužni su sudu platiti troškove kaznenog postupka u vidu sudskog paušala i to svaki od 1.000,00 kuna te naknaditi troškove okrivljenoj u visini, o kojoj će biti odlučeno posebnim rješenjem.

Protiv navedene presude žale se privatni tužitelji H. n. k. i A. L. po punomoćniku M. D., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede Kaznenog zakona te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Odluka po žalbi i po službenoj dužnosti.

U pravu je žalitelj kad ističe da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 toč. 11 ZKP i ona iz čl. 367 st. 3 ZKP.

Naime, prvostupanjski sud niti u ponovljenom postupku nije utvrdio a bilo mu je naloženo odlukom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-439/11 od 10. svibnja 2011. godine da utvrdi koji izričaj predstavlja činjenične tvrdnje a koji sud o vrijednosti, što je razlika između kaznenog djela uvrede i kaznenog djela klevete, na koji način je ne otklonivši nedostatke u razlozima presude koji su bili nejasni u potpunosti - počinio bitnu povredu iz čl. 367 st. 3 ZKP. I nadalje, ostvarena je bitna povreda i iz čl. 367 st. 1 toč. 11 ZKP jer su razlozi prvostupanjske presude i u ponovljenom postupku potpuno nejasni i nerazumljivi a presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama.

Okrivljena je oslobođena od optužbe na temelju čl. 354 toč. 3 ZKP, što znači da prvostupanjski sud drži kako nije dokazano da bi okrivljenica počinila kaznena djela za koja se optužuje a pri tom zaključuje (stranica 6 presude) „da okrivljenica doista iznosi svoj osobni stav o intendantici, svoje zamjerke na način na koji je ista imenovana, kriterije izbora i upliv politike u izbor, potom i način vođenja kazališta zajedno sa repertoarom“, te zaključuje da je okrivljenica kazališni kritičar i dobar poznavatelj kazališnih prilika u Z. i R. H., te da je objavom ovakvog članka i sa ovakvim stavovima o privatnoj tužiteljici i HNK jednostavno „radila svoj posao te se ne radi o tekstu koji je imao za cilj dovesti u pitanje čast ili ugled privatnih tužitelja već da se radi zapravo o ozbiljnoj kritici“.

Iz takvog obrazloženja bi proizlazilo kako su na strani okrivljenice izneseni stavovi opravdani te da je uvredljivi ili klevetnički sadržaj iznesen u drugom cilju a ne u cilju da se samo naškodi časti i ugledu privatnih tužitelja, pa bi postojao zakonski osnov za oslobođenje od optužbe iz čl. 203 KZ tj. da nema kaznenog djela. Upravo ovakve razloge za oslobođenje od optužbe iznosi prvostupanjski sud, ali se ne poziva na okolnosti koje isključuju protupravnost već tvrdi da oslobađa okrivljenicu jer nije dokazano da bi počinila kaznena djela za koja se optužuje pa je prvostupanjska presuda zapravo proturječna u razlozima presude a oni razlozi koji su izneseni su u potpunosti nerazumljivi što dokazuje tekst prvostupanjske presude koji je potpuno nejasan i nalazi se na stranici 5 stavak 4 presude. Iz navedenog zaključka se ne može razabrati što je prvostupanjski sud mislio kada je naveo da se u konkretnom slučaju „ne radi o jeziku i rječniku na koji se javnost u ovoj zemlji navikava, ako se već i nije navikla, gdje se u javnoj komunikaciji o drugom iznose zastrašujuće primitivni sudovi zbog važnosti posla koji obavlja privatna tužiteljica i uloge koju HNK u Z. ima u hrvatskoj kulturi…“.

Zbog počinjenih apsolutno bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i apsolutne nerazumljivosti prvostupanjske presude i njezinih razloga, valjalo je prihvatiti žalbu privatnih tužitelja te na osnovu te žalbe i po službenoj dužnosti ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će nakon iznova provedenih dokaza, savjesnom analizom i ocjenom svakog dokaza posebno te u njihovoj međusobnoj vezi te povezanosti s obranom okrivljenice utvrditi da li izričaj u članku od 30. siječnja 2010. godine u „Jutarnjem listu“ kojeg je autor okrivljenica predstavlja vrijednosne sudove ili činjenične tvrdnje, da li su iste pogodne škoditi časti i ugledu privatnih tužitelja te u kojem cilju su iste iznesene, nakon čega će donijeti novu, zakonitu i valjano obrazloženu presudu kako glede objektivnih obilježja tako i glede subjektivnih obilježja svakog pojedinog kaznenog djela koje se okrivljenici stavlja na teret a kako je to propisano u odredbi čl. 359 st. 7 ZKP.

U Zagrebu, 17. srpnja 2012. godine

ZAPISNIČARKA:

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Višnja Pikec, v.r.

Mirjana Rigljan, v.r.

Za točnost otpravka ovlašteni službenik

Višnjica Boras