Rev-2284/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2284/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Tome Gložinića, Ilije Čuljata i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E.R. iz L., … , zastupanog po punomoćniku V.R., odvjetnici iz Z., protiv tuženika "G. " Z., … , radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 18. travnja 1995. godine br. XXI Gž-11012/94-2, kojom je preinačena djelomična presuda Općinskog suda u Zagrebu od 1. veljače 1994. godine br. Pn-4426/93, u sjednici održanoj dana 12. veljače 1997. godine,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija, obje nižestupanjske presude - presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 18. travnja 1995. godine br. XXI Gž-11012/94-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 1. veljače 1994. godine br. Pn-4426/93 se preinačuju tako da se tuženik obvezuje isplatiti tužitelju osim pravomoćno dosuđenog iznosa od 82.000,00 kn i daljnji iznos od 224.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 1. veljače 1994. godine do isplate u roku 15 dana.

U ostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e:

Djelomičnom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Tuženiku se nalaže da tužitelju plati 340.000.000.- HRD s kamatama od 01. veljače 1994. god. pa do isplate, u visini prema članku 277. stavak 1. ZOO-a, u roku od 15 dana.

II Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.380.000.000.- HRD.

III O zahtjevu za naknadu materijalne štete odlučit će se naknadno."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se djelomična presuda Općinskog suda u Zagrebu od 01. veljače 1994. godine poslovni broj Pn-4426/93. u točci II izreke.

II Odbija se žalba tuženog kao neosnovana, potvrđuje se ista presuda u točci I izreke za iznos od 82.000,00 kn sa pripadnostima.

III Preinačuje se ista presuda u točci I izreke preko 82.000,00 kn do 340.000,00 kn ili za 258.000,00 kn, tako da se sa tim dijelom zahtjeva tužitelj odbija."

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, ili da presuda bude preinačena.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda nema takove nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92) na koju se revident izrijekom poziva, a ne postoji niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju, sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren.

Međutim, djelomično je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Jedino prijeporno materijalno-pravno pitanje predstavlja pitanje visine naknade nematerijalne štete koju tužitelj zahtijeva u iznosu od 1,000.000,00 kn za pretrpljene fizičke bolove, u iznosu od 600.000,00 kn za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, u iznosu od 80.000,00 kn za duševne bolove zbog naruženosti, te u iznosu od 40.000,00 kn za pretrpljeni strah.

Prvostupanjski sud je utvrdio visinu štete u iznosu od 70.000,00 kn za pretrpljene fizičke bolove, iznosu od 200.000,00 kn za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, iznosu od 40.000,00 kn za duševne bolove zbog naruženosti, te iznosu od 30.000,00 kn za pretrpljeni strah, dok je drugostupanjski sud visinu iste štete utvrdio i tužitelju pravomoćno dosudio u iznosu od 26.000,00 kn s osnova fizičkih bolova, iznosu od 30.000,00 kn s osnova duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, iznosu od 18.000,00 kn s osnova duševnih bolova zbog naruženosti, te iznosu od 8.000,00 kn s osnova pretrpljenog straha.

U postupku su utvrđene sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za utvrđenje visine rečenih oblika nematerijalne štete.

Tako je utvrđeno:

- da je tužitelj u nezgodi na radu koja se dogodila dana 19. VI. 1987. godine zadobio udarno krvne podljeve područja čela, lica i oba oka, uz oštećenje kapaka vežnjače i rožnice oba oka;

- da je zbog samih ozljeda te njihovog konzervativnog i operativnog liječenja tužitelj trpio fizičke bolove - jake 30-35 dana, srednje jake 40-45 dana te slabe tri mjeseca;

- da je kao posljedica ozljeda nastupila sljepoća tužitelja zbog koje su smanjene njegove životne aktivnosti za 100%. Tužitelj se radi sljepoće nije u stanju sam kretati, a većinu poslova može obavljati uz tuđu pomoć;

- da postoji deformacija oba oka koja predstavlja naruženost većeg stupnja;

- te da je tužitelj pretrpio strah i to primarni tri dana, a potom sekundarni strah zbog zabrinutosti za stanje zdravlja i ishod liječenja. Strah je doveo do stvaranja reaktivne depresivne teške posttraumatske neuroze.

Imajući u vidu narav ozljeda, primijenjene metode liječenja, jačinu i trajanje fizičkih bolova, te stupanj naruženosti tužitelja, kao i njegovu životnu dob (rođen 1942. godine) i po ocjeni ovoga suda iznosi naknade za fizičke bolove i duševne bolove zbog naruženosti koji su utvrđeni i tužitelju pravomoćno dosuđeni pobijanom drugostupanjskom presudom predstavljaju primjerene iznose pravične novčane naknade utvrđene u skladu s odredbama iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima - ZOO ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91 i 3/94), pa u odnosu na odluku o tim odštetnim zahtjevima materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

Međutim, pogrešna primjena materijalnog prava postoji u dijelu nižestupanjskih presuda kojim je odlučeno o visini odštetnih zahtjeva s osnova duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti i s osnova pretrpljenog straha.

Imajući u vidu sve kriterije i mjerila propisana navedenim odredbama ZOO, te posebno cijeneći opseg smanjenja životne aktivnosti tužitelja, te pojavne oblike kroz koje se smanjenje životne aktivnosti tužitelja očituje, kao i njegovu životnu dob, te jačinu i trajanje pretrpljenog straha, ovaj revizijski sud je ocijenio da pravičnu novčanu naknadu s osnova duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti predstavlja iznos od 250.000,00 kn, te iznos od 12.000,00 kn za pretrpljeni strah.

Slijedom izloženog proizlazi da je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete osnovan u visini ukupnog iznosa od 306.000,00 kn, a kako je pobijanom drugostupanjskom presudom zahtjev prihvaćen u visini ukupnog iznosa od 82.000,00 kn, to je zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sukladno odredbi iz čl. 395. st. 1. ZPP, nižestupanjske presude u odbijajućem dijelu valjalo preinačiti i tužitelju dosuditi daljnji iznos naknade od 224.000,00 kn.

U Zagrebu, 12. veljače 1997.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.