Rev-319/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan Maoduš, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja M. M. i M. M., oboje iz B., koje zastupa B.-B. M., odvjetnica iz P. S., protiv tuženih M. A. i Č. Ž., oboje iz M., koje zastupa M. S. odvjetnik iz P. S., radi utvrdjivanja prava suvlasništva i ništavosti kupoprodajnog ugovora, rješavajući reviziju tuženog Ž. Č. protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 20. rujna 1990. br. Gž-3033/89, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Podravskoj Slatini od 25. travnja 1989. br. P -339/88, u sjednici održanoj dana 6. lipnja 1991.,
Legislator headnote
AI generatedRev-319/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Navodi revizije kojima se želi dovesti u sumnju iskaz svjedokinje P. J. i kojima se prigovara ocjeni iskaza ovoga svjedoka su prigovori kojima se želi ukazati da je činjenično stanje pogrešno utvrdjeno. Medjutim, kako se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP) to odnosni prigovori revizije nisu osnovani. S tim da se ipak valja napomenuti da prigovor kojim se otklanja bilo kakav kontakt drugotuženog i ove svjedokinje nema podloge u stanju spisa (iskaz drugotuženog - list 32 spisa).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 319/1991-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
i
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan Maoduš, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja M. M. i M. M., oboje iz B., koje zastupa B.-B. M., odvjetnica iz P. S., protiv tuženih M. A. i Č. Ž., oboje iz M., koje zastupa M. S. odvjetnik iz P. S., radi utvrdjivanja prava suvlasništva i ništavosti kupoprodajnog ugovora, rješavajući reviziju tuženog Ž. Č. protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 20. rujna 1990. br. Gž-3033/89, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Podravskoj Slatini od 25. travnja 1989. br. P -339/88, u sjednici održanoj dana 6. lipnja 1991.,
presudio je i riješio:
Prihvaća se revizija te se:
a) preinačuju nižestepene presude u dijelu kojim je utvrdjen ništavim kupoprodajni ugovor od 4. VIII 1988. godine zaključen izmedju prvotužene A. M. i drugotuženog Ž. Č. predmet kojeg je kčbr. 136/3 oranica sa 238 čhv iz z. k. ul. 1221 k. o. M., te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.
b) ukidaju se nižestepene presude u dijelu kojim je tuženom Ž. Č. naloženo da preda u posjed tužiteljima kčbr. 136/3 te dio kčbr. 136/7 u površini od 63 čhv upisane u z.k.ul. 1221 k. o. M. i s tim u vezi ukida se odluka o parničnom trošku pa se u navedenom opsegu predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
c) u dijelu kojim je tužbenom zahtjevu udovoljeno u odnosu na prvotuženu i u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen presude kao nepobijane nisu dirane.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom prvostepenog suda sudjeno je:
I. Utvrdjuje se da je ništavan kupoprodajni ugovor od 4. VIII 1988. zaključen izmedju prvotužene M. A. i drugotuženog Ž. Č. čiji je predmet kčbr. 136/3 or. sa 238 čhv iz z.k. ul..1221 k. o. M., što su dužni priznati tuženi.
II. Utvrdjuje se da su tužitelji suvlasnici svaki u 1/2 dijela na nekretninama i to kčbr. 136/3 or. u selu sa 238 čhv i dio kčbr. 136/7 u površini od 63 čhv. što je upisano u z. k. ul. 1221 k. o. M. što je dužna priznati prvotužena M. A. te izdati tužiteljima u roku od 15 dana valjanu tabularnu ispravu radi prijenosa prava vlasništva, koje će u protivnom zamijeniti ova presuda.
Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim se traži da suvlasništvo na navedenim parcelama prizna tužiteljima i drugotuženi Č. Ž..
Drugotuženi Č. Ž. dužan je tužiteljima predati u posjed kčbr. 136/3 i dio kčbr. 136/7 u površini od 63 čhv, upisanih u z.k. ul. br. 1221 k. o. M. u roku od 15 dana.
Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim se traži predaja u posjed navedenog zemljišta od prvotužene M. A..
III. Tuženi su dužni solidarno tužiteljima naknaditi troškove postupka u iznosu od 1,187.200 dinara prijašnjih (118,70 dinara sadašnjih),u roku od 15 dana.
Drugostepeni sud je odbio žalbe tuženih kao neosnovane i presudu prvostepenog suda u pobijanom dosudjujućem dijelu potvrdio, dok je u odnosu na odbijajući dio konstatirao da presuda ostaje neizmijenjena.
Protiv pravomoćne presude drugostepenog suda izjavio je reviziju drugotuženi Ž. Č. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Opravdavajući navedene prigovore izvodi da je izreka pobijane presude u suprotnosti sa razlozima i da se zbog nedostataka ne može ispitati, dakle upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP. Nadalje revizija prigovara pravilnosti ocjene iskaza svjedoka P. J. koja da je rodjakinja tužitelja, te posebno navodi da nikada nije bio u kontaktu sa tužiteljem i svjedokinjom. Posebno, a što se tiče znanja odnosno neznanja da je predmet kupoprodaje bila i nekretnina tužitelja revident ukazuje da su sporne nekretnine bile u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo drugotužene prodavaoca, što s obzirom na načelo povjerenja u zemljišne knjige isključuje pravilnost zaključka sudova o nepostojanju dobre vjere kod zaključenja ugovora o prodaji. Predloženo je da se revizija prihvati.
Na reviziju nije odgovoreno niti se nadležni javni tužilac izjasnio o podnesenoj reviziji.
Revizija je osnovana.
Navodi revizije kojima se želi dovesti u sumnju iskaz svjedokinje P. J. i kojima se prigovara ocjeni iskaza ovoga svjedoka su prigovori kojima se želi ukazati da je činjenično stanje pogrešno utvrdjeno. Medjutim, kako se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP) to odnosni prigovori revizije nisu osnovani. S tim da se ipak valja napomenuti da prigovor kojim se otklanja bilo kakav kontakt drugotuženog i ove svjedokinje nema podloge u stanju spisa (iskaz drugotuženog - list 32 spisa).
Ocjenom raspravnih rezultata - iskaza stranaka i svjedoka, a sud cijeni koje će dokaze radi utvrdjenja odlučnih činjenica provesti (čl. 220. st. 2.ZPP) i koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP), utvrdjeno je: da su tužitelji naslijedili od oca nekretninu označenu sa kčbr. 136/5 koja odgovara kčbr. 136/3 i dijelu kčbr. 136/7 (što je medju strankama i nesporno); da su navedene nekretnine bile predmetom kupoprodajnog ugovora zaključenog 4. VIII 1988. godine izmedju prvotužene kao prodavaoca i drugotuženog kao kupca i da su ugovorne stranke znale da se u kompleksu zemljišta koje je bilo predmet kupoprodaje nalazi i zemljište tužitelja.
S obzirom na navedene činjenice, prema shvaćanju ovoga suda, okolnost da je predmetom kupoprodaje bila tudja stvar (zemljište), a i neovisno da li su ugovorne stranke za to znale ili ne, ne rezultira sama za sebe i apsolutnom ništavošću ugovora. Naime, bez obzira što je prvotužena otudjila spornim kupoprodajnim ugovorom zemljište koje nije bilo njezino vlasništvo i drugotuženi to zemljište kupio, takvo raspolaganje u odnosu na tužitelje kao vlasnike je irelevantno jer se kupoprodajnim ugovorom - dakle, pravnim poslom (derivatni način stjecanja prava vlasništva) može prenijeti na drugog samo onoliko prava koliko otudjivaoc ima. Dakle, prvotužena na kupca temeljem spornog ugovora i nije mogla prenijeti pravo vlasništva na zemljištu kojeg su vlasnici tužitelji što medjutim taj ugovor ne čini apsolutno ništavim, ali s druge strane u odnosu na tužitelje - vlasnike i neugovorne stranke - ne proizvodi pravne učinke.
S obzirom na navedeni pravni pristup stvari valjalo je preinačiti nižestepene presude i u odnosnom pogledu tužbeni zahtjev kojim je traženo da se sporni ugovor utvrdi ništavim - deklaratorna tužba - odbiti.
Medjutim, i neovisno od navedenog za sada se ne može ispitati pravilnost primjene materijalnog prava u.odnosu na dio presude kojim je tuženi obvezan da sporno zemljište preda u posjed tužiteljima.
Ovo zato, jer prema stanju spisa proizlazi da je tuženi na zemljištu sagradio kuću, a obvezivanje tuženog da preda u posjed sporno zemljište bez da se prethodno ne raspravi i pitanje zgrade a s time u vezi eventualno prava i obveze stranaka koja proizlaze iz pravila o gradjenju na tudjem zemljištu, za sada se ne mogu u navedenom pogledu sa sigurnošću nižestepene presude preispitati zbog čega je valjalo, kao osnovanu prihvatiti reviziju tuženog te u odnosnom pogledu ukinuti nižestepene presude i u tom opsegu predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
S obzirom na ukinuti dio presude valjalo je ukinuti odluku o parničnom trošku, pa će sud u nastavku postupka odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3.
ZPP).
U Zagrebu, 6. lipnja 1991.
Predsjednik vijeća:
Djordje Bjegović v.r.