Croatian Supreme Court dismisses appeal on debt payment regarding contract nature not being decisive for obligation.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia rejected the defendant's appeal against a final judgment ordering payment of over 510,000 kuna. The lower courts established the debt based on the defendant's 1997 letter admitting the amount, while expert opinions were uncontested. The court ruled that the legal characterization of the contract as either sales or consignation was irrelevant since the payment obligation exists under both scenarios.
Legislator headnote
AI generatedZPP čl. 354. st. 2. toč. 4. i 11.; ZPP čl. 354. st. 1.; ZOO čl. 262. st. 1. i čl. 277. st. 1.: The court may decide on the payment obligation without determining the specific legal nature of the contract if the obligation arises under both possible characterizations.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 24/07-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. k. d.d., Z., kojeg zastup A. Ž. i V. P., odvjetnici iz Z., protiv tuženika V. I. d.d. O., kojeg zastupa A. F., odvjetnik iz O., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž 1856/03 od 4. listopada 2006., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku br. P-460/02 od 5. prosinca 2002., u sjednici održanoj 9. srpnja 2008.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, br. Pž-1856/03 od 4. listopada 2006. odbija se.
Obrazloženje
Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-1856/03 od 4. listopada 2006. odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Osijeku br. P-460/02 od 5. prosinca 2002., kojom je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 510.008,69 kn spp.
Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. i 11., te čl. 354. st. 1. ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03; dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U odgovoru na reviziju tužitelj osporava revizijske navode i predlaže da se revizija kao neosnovana odbije.
Revizija nije osnovana.
Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 392.a/ ZPP.
Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP postoji ako je protivno odredbama ZPP-a sud utemeljio svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka (čl. 3. st. 3.), a bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
Osporena, kao ni prvostupanjska presuda nisu utemeljene na nedopuštenim raspolaganjima stranaka, niti iste imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.
Ni iz revizijskih navoda kojima se obrazlažu ove bitne povrede, da se prvostupanjska presuda temelji isključivo na mišljenju vještaka koji neovlašteno ocjenjuje i pravna pitanja, a ne na rezultatima dokaznog postupka, ne proizlazi da su istaknute bitne povrede počinjene.
Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
U ovom sporu radi plaćanja duga u iznosu od 510.008,69 kn, sudovi su utvrdili da je tuženik dopisom od 20. prosinca 1997. (list spisa 64 i 65) upućenim tužitelju priznao da tužitelju duguje iznos od 626.787,31 kn (glavnica + zatezna kamata), od čega obračunata kamata iznosi 116.778,62 kn, te da se priznati glavni dug od 510.008,69 kn odnosi upravo na utužene račune koji datiraju od ožujka 1996. do listopada 1997.
Činjenica postojanja duga tuženika prema tužitelju u visini utuženog iznosa utvrđena je i na temelju nalaza i mišljenja vještaka D. C. od 4. studenoga 2002., na koje tuženik nije imao primjedbi.
Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sudovi su pravilno odlučili kada su tužbeni zahtjev kao osnovan prihvatili.
Kraj činjenice da tuženik duguje tužitelju utuženi iznos, za odluku o sporu nije odlučno odrediti pravnu prirodu ugovornog odnosa stranaka, tj. radi li se ugovoru o kupoprodaji ili ugovoru o konsignaciji. Obveza isplate i u jednom i u drugom slučaju temelji se na odredbi čl. 262. st. 1. i čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 113/93, 3/94,7/96 ,91/96, 112/99 i 88/01).
Ocjenjujući zbog ovih razloga da revizija nije osnovana, istu je valjalo odbiti (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 9. srpnja 2008.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić