Gzz-173/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. P. iz K., zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika i zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 18. veljače 2003. godine broj G-DO-35/03, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 19. studenog 2002. godine broj Gž-9435/01, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 7. svibnja 2001. godine broj P-3812/00, u sjednici održanoj dana 12. veljače 2004. godine,
Legislator headnote
AI generatedGzz-173/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Tuženik je primio drugostupanjsku presudu 18. prosinca 2002. godine, a dopunu revizije je podnio preporučenom poštom 17. siječnja 2003. godine, pa je dopuna revizije izjavljena u propisanom roku od 30 dana prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gzz 173/03-2
Rev 598/03-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. P. iz K., zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika i zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 18. veljače 2003. godine broj G-DO-35/03, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 19. studenog 2002. godine broj Gž-9435/01, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 7. svibnja 2001. godine broj P-3812/00, u sjednici održanoj dana 12. veljače 2004. godine,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se revizija i dopuna revizije tuženika, kao i zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj G-DO-35/03 od 18. veljače 2003. godine, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu od 19. studenog 2002. godine broj Gž- 9435/01 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 7. svibnja 2001. godine broj P-3812/00 i sudi:
Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Tuženik Republika Hrvatska, za Ministarstvo financija, Carinsku upravu RH, Carinarnicu Zagreb, dužna je tužiteljici J. P. isplatiti iznos od 476.249,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4.7.1996. pa do isplate, u visini prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 44.249,40 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7.5.2001. pa do isplate, u visini prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, sve navedeno u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
Obrazloženje
đena
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvr je prvostupanjska presuda kojom se nalaže tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 476.249,00 kn i naknadi parnični trošak u iznosu od 44.249,40 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju i dopunu revizije, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je podiglo zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu da se nižestupanjske presude preinače ili ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.
Tužiteljica u odgovoru navodi da dopuna revizije nije izjavljena u roku, pa predlaže da se ista odbaci, i osporava navode revizije, kao i dopune revizije, te predlaže da se reviziju odbije kao neosnovanu.
Odgovor na zahtjev za zaštitu zakonitosti nije podnesen.
Revizija, dopuna revizije i zahtjev za zaštitu zakonitosti su osnovani.
Tuženik je primio drugostupanjsku presudu 18. prosinca 2002. godine, a dopunu revizije je podnio preporučenom poštom 17. siječnja 2003. godine, pa je dopuna revizije izjavljena u propisanom roku od 30 dana prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP).
Bitne povrede odredaba parničnog postupka, tj. da se presude nižih sudova ne mogu ispitati kao i o nenadležnosti suda da odlučuje u ovoj pravnoj stvari, na koje povrede se upire u zahtjevu za zaštitu zakonitosti, nisu učinjene, jer je sud nadležan odlučivati o zahtjevu za naknadu štete i presude nižih sudova mogu se ispitati. Tuženik se u svojoj reviziji samo općenito poziva na bitne povrede odredaba parničnog postupka ne navodeći konkretno o kojim se bitnim povredama radi. Nisu ostvarene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koje ovaj sud, povodom revizije, pazi po službenoj dužnosti.
Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužiteljice za naknadu štete za oduzeti automobil marke "Mercedes" tip S 350 TD, koji nakon obustave carinskog prekršaja tužiteljici nije vraćen.
Sud je utvrdio da su djelatnici MUP-a privremeno oduzeli tužiteljici automobil, što proizlazi iz Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta XI. Policijske postaje PU zagrebačke od 7. studenog 1995. godine.
Nakon toga je navedena Policijska postaja podnijela 17. siječnja 1996. godine kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu protiv tužiteljice zbog osnovane sumnje da je počinila kazneno djelo utaje poreza i doprinosa, time što je dana 14. veljače 1995. godine Carinarnici Zagreb predočila potvrdu o provedenom radu u inozemstvu, koja je krivotvorena.
Pokrenut je i istražni postupak kod Županijskog suda u Zagrebu pod brojem Kio- 1710/97, a prema navodima tuženika, Općinski državni odvjetnik u Zagrebu podigao je i optužnicu pod brojem Kt-3071/96.
Istovremeno se kod Carinske uprave Republike Hrvatske vodio i postupak radi carinskog prekršaja koji je dovršen drugostupanjskim rješenjem broj 44/00 od 23. veljače 2000. godine obustavom postupka radi nastupanja apsolutne zastare.
Po preinačenom prvostupanjskom rješenju Carinske uprave RH – Carinarnice Zagreb od 20. prosinca 1999. godine tužiteljica je proglašena krivom i kažnjena je novčanom kaznom od 36.000,00 kn, te oduzimanjem automobila koji je pod carinskim nadzorom smješten u H. S.
Kako je to prvostupanjsko rješenje preinačeno drugostupanjskim rješenjem i carinski prekršajni postupak obustavljen, a tužiteljici automobil nije vraćen, niži sudovi su zauzeli pravno stanovište, da je otpao pravni razlog za daljnjim držanjem predmetnog automobila, kojeg od tada tužena Republika Hrvatska drži bez ikakvog pravnog osnova, budući da u kaznenom postupku nije takova odluka donesena, niti postoji pravomoćna presuda kaznenog suda kojim se tužiteljica oglašava krivom, pa da je time tužiteljica pretrpjela štetu, jer joj tuženik vozilo ne želi vratiti.
Osnovano se navodi u reviziji, kao i zahtjevu za zaštitu zakonitosti, da je pravno mišljenje i primjena materijalnog prava po nižim sudovima pogrešna, jer da je osnova oduzimanja predmetnog vozila pokretanje kaznenog postupka, što je vidljivo iz sadržaja Potvrde MUP-a od 7. studenog 1995. godine o privremenom oduzimanju predmeta. Sve dok se u kaznenom postupku ne donese pravomoćna odluka o privremeno oduzetom vozilu, tužena ima valjani pravni osnov za držanje tog vozila. Naime, u Potvrdi su izričito navedene odredbe Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine", broj 34/93 – pročišćeni tekst – dalje ZKP) kao osnov oduzimanja vozila.
Prema odredbi čl. 145. st. 1. ZKP organi Unutarnjih poslova ovlašteni su privremeno oduzeti predmete i prije pokretanja istrage ako postoji opasnost od odgode. O privremeno oduzetim stvarima odlučuje sud nakon završetka postupka u smislu odredbe čl. 105. st. 3., čl. 126. st. 3. i 4., čl. 341. st. 1. toč. 5. i čl. 487. ZKP.
Upravo zbog toga što u kaznenom postupku još nije donesena sudska odluka, tuženik legalno drži privremeno oduzeti automobil tužiteljice, pa su niži sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kad su prihvatili zahtjev tužiteljice za naknadu štete.
Iz navedenih razloga valjalo je prihvatiti reviziju tuženika, kao i zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, preinačiti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbiti temeljem odredbe čl. 395. st. 1. i čl. 408. st. 2. ZPP.
U Zagrebu, 12. veljače 2004. godine
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v. r.