I Kž-146/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 146/00-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Katice Jelić, Vesne Vrbetić i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i tajnice u vijeću - sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. C. zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 18. prosinca 1999. godine, br. K 77/99, u sjednici održanoj 31. svibnja 2000. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. T. C., te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Osijeku proglasio je krivim opt. T. C. zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 90. KZ opisanog u izreci pobijane presude, te mu izrekao kaznu zatvora u trajanju od 10 godina.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik i optuženi.

Optuženi se žali zbog odluke suda o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženom izreče blaža kazna.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke suda o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženom izreče stroža kazna.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vračajući spis, predložio je da se žalba državnog odvjetnika uvaži, dok da se žalba optuženog odbije kao neosnovana.

I Kž 146/00-3

Žalbe nisu osnovane.

Državni odvjetnik prigovara pobijanoj presudi navodeći da je kazna preblaga jer se istom neće ostvariti svrha kažnjavanja. Smatra da je sud prvog stupnja precijenio značaj olakotnih okolnosti, a zanemario motiv, te način i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, posebno hladnokrvnost optuženog prilikom izvršenja djela. Ovako izrečena kazna, navodi državni odvjetnik, ne doprinosi niti naporima za uspostavu suživota između građana hrvatske i srpske nacionalnosti na tim prostorima, njome dakle ne bi bila postignuta svrha kažnjavanja.

Optuženi u svojoj žalbi ističe da mu je izrečena prestroga kazna. Ovo posebno obzirom na utvrđene olakotne okolnosti, priznanje djela, uvredu što ju je optuženi pretrpio od oštećenog, činjenicu da optuženi nije osoba sklona sukobima, da se je prema nalazu vještaka neuropsihijatra nalazio u stanju povišenog afekta, da je bolesna osoba, boluje od PTSP, te da je bio smanjeno ubrojiv u vrijeme izvršenja djela, ranije neosuđivan, da je sudjelovao u Domovinskom ratu od 1990. godine i to u obrani Erduta, Dalja, Tenje, i na kraju da mu obitelj živi u teškim prilikama.

Protivno tvrdnjama žalitelja sud prvog stupnja pravilno je prilikom izricanja kazne prije svega utvrdio sve okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje kazne. Prije svega treba imati u vidu da je optuženi bolesna osoba, budući je kod njega prema nalazu vještaka neuropsihijatra došlo tijekom sudjelovanja u Domovinskom ratu do razvoja posttraumatskog stresnog poremećaja. Na dan događaja bio je u stanju povišene tenzije i razdražljivosti, pa su zbog strukture njegove ličnosti i stanja napetosti njegove sposobnosti da upravlja svojim postupcima i shvaća značaj djela bio smanjene i to znatno. Pored toga optuženi je učesnik Domovinskog rata od 1990. godine, nosilac Spomenice. Kao otegotno sud je optuženom cijenio način izvršenja djela, a posebno činjenicu da je očito namjerno isprovocirao oštećenika.

Obzirom na naprijed navedeno, a posebno obzirom na okolnosti koje su značajne za određivanje prijekora počinitelja u vezi sa njegovim djelom, a koje određuju sam stupanj krivnje, a posebno uračunljivost koja je bitni kriterij za krivnju, sud prvog stupnja je pravilno odmjerio kaznu. Naime, smanjena uračunljivost optuženog (i to znatna) u vrijeme izvršenja djela, određivala je intelektualne i voljne sposobnosti optuženog, pa ih je sud opravdano cijenio olakotnim. Ako se imade u vidu i negativni motiv djela, taj motiv ipak opravdano sud ocjenjuje imajući u vidu naprijed navedenu smanjenu ubrojivost optuženog. Pored toga, pravilno sud nalazi i olakotne okolnosti koje se tiču ličnosti optuženog, posebno njegovo učešće u Domovinskom ratu, držanje nakon počinjenog djela, te njegov raniji život. Imajući u vidu sve naprijed navedene daleko brojnije olakotne okolnosti, te utvrđenu otegotnu okolnost i ovaj sud drugoga stupnja smatra da je izrečena kazna primjerena posebno ličnosti optuženog i da će ta kazna ostvariti svrhu kažnjavanja.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 379. ZKP ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona na štetu optuženog.

I Kž 146/00-3

Zbog svega naprijed navedenog, trebalo je temeljem čl. 387. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 31. svibnja 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Ana Garačić, v.r.