Rev-1573/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1573/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej i Vjere Delić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B.B. iz P., … i. d. br. …, protiv tuženika Lovačkog saveza P., P. …, kojeg zastupa Đ.L., odvjetnik iz P., radi poništenja odluke tuženika o prestanku radnog odnosa, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli br. Gž-1013/94 od 17. studenog 1994., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli br. P-1350/93 od 21. lipnja 1994., u sjednici održanoj dana 12. rujna 1996.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika preinačavaju presuda Županijskog suda u Puli br. Gž-1013/94 od 17. studenog 1994. i presuda Općinskog suda u Puli br. P-1350/93 od 21. lipnja 1994. i tužbeni zahtjev tužiteljice odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je prihvaćen zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika od 23. srpnja 1993. i 31. listopada 1993. o prestanku radnog odnosa tužiteljice i tuženiku je naloženo da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 1.055,00 kn.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev.

Sud prvog stupnja temeljem odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio je reviziju protivnoj strani i nadležnom državnom odvjetniku.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice, da se kao nezakonita ponište rješenja tuženika o prestanku radnog odnosa tužiteljice.

U postupku je utvrđeno, da je tuženik izradio program rješavanja viška radnika u administrativno- stručnoj službi, jer je obavljanje knjigovodstvenih poslova povjerio tvrtki čija je djelatnost obavljanje tih poslova, te je utvrdio da je trajno prestala potreba za radom tužiteljice koja je obavljala te poslove.

Odlučnom činjenicom za rješenje predmeta spora, niži sudovi smatraju da li je odluka tuženika da poslove knjigovodstva povjeri tvrtki u čiju djelatnost spada taj posao ima financijsko opravdanje ili ne i kad je u postupku utvrđeno da za vrijeme od 1. VIII. do 31. X. 1993. tuženik nije imao financijsko opravdanje za tu odluku, onda utvrđuju da su rješenja iz tog razloga nezakonita.

Smatraju rješenja nezakonitim i iz razloga što u donošenju programa nije omogućno učestvovanje sindikata ili predstavnika radnika.

Odluka tuženika da poslove knjigovodstva za njega obavlja tvrtka čija je to djelatnost, a ne da se obavlja na radnom mjestu tuženika, odluka je o poslovanju koju autonomno donosi radna organizacija i sud nije ovlašten da tu odluku ispituje, pa okolnost da li ta odluka tuženika ima financijsko opravdanje ili ne ne može biti odlučna za rješenje predmeta spora.

Propust tuženika, da omogući organima sindikata ili predstavnicima radnika da sudjeluju u izradi programa, ne može predstavljati razlog za nezakonitost odluke o prestanku radnog odnosa, kad taj propust nije mogao utjecati na zakonitost donošenja programa a to zato što je samo tužiteljica obavljala administrativno-tehničke poslove kod tuženika kao voditeljica knjigovodstva.

Dakle, pobijana rješenja tuženik je donio u skladu sa odredbama čl. 24. i čl. 25. Zakona o radnim odnosima (NN br. 25/92), slijedom čega zahtjev tužiteljice nije osnovan.

Iz iznesenih razloga slijedi da je osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg revident ističe u svojoj reviziji slijedom čega je reviziju tuženika trebalo prihvatiti temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP i suditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. rujna 1996.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)