Rev-504/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 504/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Augusta Husinca kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.G. iz L., zastupanog po odvjetniku mr. D.M. iz O., protiv tuženika T. i P.N. iz L., zastupanih po odvjetniku V.V. iz O., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 29. listopada 1992. broj Gž-987/92 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 27. kolovoza 1992. broj P-615/92 u sjednici održanoj dana 26. listopada 1993.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:

" I Odbija se tužitelj D.G. iz L. s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi: "Tuženici T. i P.N. iz L. dužni su platiti:

- za fizičke bolove 300.000 HRD

- za pretrpljeni strah 100.000 HRD

- za duševne bolove zbog znakaženja 300.000 HRD

- za trajno umanjenje životne aktivnosti 3,000.000 HRD

- za tuđu pomoć i njegu 280.000 HRD

sve sa zakonskim zateznim kamatama i parničnim troškovima u iznosu od 475.700 HRD."

II Tužitelj je dužan tuženicima naknaditi parnične troškove u iznosu od 83.600 HRD, u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se presude sudova nižeg tupnja preinače i tužbeni zahtjev usvoji ili ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

U postupku je utvrđeno da je mld. sin tuženih ozlijedio tužitelju oko.

U vrijeme štetnog događaja i u vrijeme ozljeđivanja tužitelja mld. sin tuženih bio je pod nadzorom tajnika streljačkog društva F.B., i u to vrijeme bio je star 10 godina.

Tužitelj tvrdi da je nastala šteta koju trpi zbog ozljede oka u uzročnoj vezi s lošim odgojem mld. sina tuženih pa svoj tužbeni zahtjev u odnosu na tužene tužitelj temelji na odredbi st. 1. čl. 168. i čl. 169. Zakona o obveznim odnosima (ZOO).

U slučaju kada dužnost nadzora nad maloljetnom osobom u smislu odredbe st. 1. čl. 168. ZOO ne leži na roditeljima već na nekoj drugoj osobi (o takvom slučaju je riječ u ovom sporu jer je mld. sin tuženih bio angažiran za gađanje zračnom puškom a rukovodioc gađanja bio je tajnik streljačkog društva).

U takvom slučaju roditelji odgovaraju oštećenom za štetu kada je šteta nastala "zbog lošeg odgoja maloljetnika", loših primjera ili poročnih navika koje su mu roditelji dali ili se inače šteta može upisati u krivnju roditelja".

Iz utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na mld. sina tuženih ne proizlazi zaključak da je šteta uzrokovana zbog lošeg odgoja maloljetnika niti zbog loših primjera ili poročnih navika koje su mu dali njegovi roditelji kao ni zaključak da bi se šteta mogla pripisati u krivnju tuženih.

Prema tome nema uvjeta za usvajanje tužbenog zahtjeva temeljem odredbe st. 1. čl. 168. ZOO-a kako to tvrdi tužitelj.

Tvrdnje tužitelja da se radi o zapuštenom odgoju mld. sina tuženih nema uporišta u rezultatima provedenih dokaza i tom tvrdnjom se zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja a to u reviziji nije dopušteno jer se revizija zbog pogrešno i nepotupno utvrđenog činjeničnog stanja nemože izjaviti (st. 3. čl. 385. ZPP).

Suprotno tvrdnjama tužitelja pravilan je zaključak sudova nižeg stupnja da nema mjesta primjeni ni odredbe st. 1. čl. 169. ZOO jer tužitelj nije dokazao da se šteta nije mogla nadoknaditi od nasljednika sada pokojnog F.B. koji je bio dužan voditi nadzor nad maloljetnim sinom tuženih.

Na osnovi izvještaja Centra za socijalni rad utvrđeno je da imovinske prilike tuženih (roditelja mld. štetnika) ne opravdavaju primjenu st. 2. čl. 169. ZOO (odgovornost po osnovi pravičnosti bez krivnje).

Iz izloženog slijedi da je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen. U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa se prema tome nije ostvario ni jedan revizijski razlog i zato je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena.

U Zagrebu, 26. listopada 1993. godine

Predsjednik vijeća:

August Husinec, v.r.