Gzz-1/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

B r oj: G z z - 1/1 9 9 1 - 2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Ilije Čuljata, Gordane Gasparini i Vesne Milošević, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja Š. S. iz F.,koga zastupa Đ. P., odv. u B., protiv tuženih Općine Križevci i MZ Hižanovec, koje zastupa JP općine Križevci, radi smetanja posjeda, rješavajući zzz - JT Hrvatske, protiv rješenja Okružnog suda u Bjelovaru od 7.VI 1990. br. Gž-1179/90, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Križevcima od 6.III 1990. br. P- 368/89-23, u sjednici održanoj dana 26. veljače 1991. godine

r i j e š i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti odbija se kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenim rješenjem koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda u Bjelovaru od 7.VI 1990. godine br. Gž-1179/90-2 utvrđeno je, da su tuženi smetali tužitelja u posjedu čestice br. 85, u naravi pašnjak sa 52 čhv na način i u vrijeme kako je to pobliže opisano u prvostepenom rješenju, uz nalog uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja pored ostalog i rušenjem kućice za sabiranje mlijeka. Odlučeno je da tuženi naknade tužitelju parnični trošak od 1.121,00 dinara u roku od 15 dana.

Protiv pravomoćne drugostepene odluke Javni tužilac Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti iz svih razloga predviđenih u zakonu s prijedlogom, kojem se pridružio i Javni pravobranilac Općine Križevci, da se obje odluke sudova ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na zahtjev tužitelj je predložio da se zahtjev za zaštitu zakonitosti JT Hrvatske kao neosnovan odbije.

Zahtjev nije osnovan.

U zahtjevu se navodi, da je na opisanom zemljištu koje ima površinu od svega 42 čhv izgrađen objekt vrijedan nekoliko stotina tisuća dinara, što da otklanja uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja, jer se prema ustaljenoj sudskoj praksi uspostava ranijeg posjedovnog stanja može narediti tek pod uvjetom utvrđenja interesa posjeda i visine i obima štete i štetnih posljedica,koje bi rušenjem objekta nastupile za društvenu zajednicu. Takav prigovor tuženih istaknut u ovoj parnici sudovi nisu raspravili, niti ocijenili u čemu se i nalazi opravdanje podignutog zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

U sporovima zbog smetanja posjeda, kako su to pravilno naveli i nižestepeni sudovi raspravljanje se ograničava samo na dokazivanje posljednjeg posjeda i nastalog smetanja. Zato je raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi posjeda i savjesnosti posjednika, ili pak o zahtjevima za naknadu štete isključeno (čl. 78. st. 1. Z00). Osnovna svrha zaštite posjeda je uspostaviti stanje koje je postojalo prije učinjenog smetanja. Nadalje, u posjednovnom sporu, ako za to postoji, ali samo izrazita-očita, odnosno znatna društvena opravdanost neće se dozvoliti uspostava ranijeg posjedovnog stanja. Takova izrazita društvena opravdanost, koja bi isključila uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, a time i prihvaćanje tužbenog zahtjeva, zahtjeva i znatno i izrazito veći interes na strani osobe koja je smetanje počinila od interesa posjednika koji zahtjeva uspostavu ranijeg stanja. Naravno, takav interes može biti izražen i novčanom vrijednošću, što je temelj podignutog zahtjeva,ali i u širim okvirima i prilikom ocjene svakog konkretnog slučaja, u takovim situacijama ne može se zanemariti ni samo ponašanje osobe koja je počinila smetanje, kako prije, tako i poslije podnošenja tužbe. Zato kraj činjenice koju su sudovi utvrdili, da su tuženi uprkos izdatoj zabrani izgradnje kućice ipak taj objekt dovršili treba zaključiti, da je takovo ponašanje tuženih nakon podnošenja tužbe i izdate privremene mjere o zabrani izgradnje neprihvatljivo. Kućica za sabiranje mlijeka čija se vrijednost u zahtjevu naznačuje sa nekoliko stotina tisuća dinara, ali i bez konkretnih podataka o stvarnoj vrijednosti objekta,koja po svojoj namjeri i jednostavnoj građevinskoj konstrukciji ne ukazuje na postojanje takve izrazite i znatne društvene opravdanosti niti u toj mjeri postojanje nesrazmjera između interesa posjednika i društvene zajednice, pa time i nema razloga za neprihvaćanje uspostave ranijeg posjedovnog stanja, na način kako je to odlučeno pobijanim odlukama. Osim toga treba istaći da se okolnost što tužitelj zahtjeva uspostvu ranijeg posjedovnog stanja rušenjem tog objekta, s obzirom na već istaknute razloge ne može ocijeniti ni kao zloupotreba prava, o čemu uostalom i nema naznaka dokaza, koji bi ukazivali na postojanje takove zloupotrebe. Zato je zahtjev za zaštitu zakonitosti kao neosnovan trebalo odbiti (čl.393. u vezi čl. 408. st. 2.ZPP-a).

U Zagrebu, 26.veljače 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović,v.r.