Croatian Supreme Court quashes extradition decision due to procedural errors and lack of double criminality assessment.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia quashed the lower court's decision to extradite a British national to the UK for fraud, ordering a retrial. The applicant argued the lower court failed to assess double criminality and ignored mandatory conditions for extradition under EU law. The court ruled that the first-instance judgment violated criminal procedure by omitting essential reasoning on double criminality and specific conditions for extradition, necessitating a new trial.
Legislator headnote
AI generatedčl. 17. st. 1. i čl. 18. ZPSKS-EU; čl. 20. i čl. 21. ZPSKS-EU; čl. 22. st. 3. ZPSKS-EU; čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.; čl. 494. st. 3. toč. 3. i st. 4. ZKP/08.: Where a court of first instance omits reasoning on double criminality or mandatory extradition conditions, the decision is void and the case must be remitted for retrial.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kž-eun 27/2019-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe R. Y., zbog kaznenog djela iz čl. 1., 2. i 3. Zakona o prijevari Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, odlučujući o žalbi tražene osobe, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 1. srpnja 2019. broj Kv-Eun- 9/19-9, u sjednici održanoj 23. srpnja 2019.,
r i j e š i o j e:
I. Povodom žalbe tražene osobe R. Y., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. Uslijed odluke pod I. žalba tražene osobe R. Y. je bespredmetna.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zadru odobrena je predaja tražene osobe, R. Y., sin pok. W. i pok. L. rođene L., rođenog ...., u W., Velika Britanija, s boravištem u G. K., ..., državljanina Velike Britanije, OIB: ...; Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske, na temelju Europskog uhidbenog naloga pod brojem: 55DH0020718 od 28. ožujka 2019. (ispravno bi bilo 22. ožujka 2019.), radi vođenja kaznenog postupka, zbog kaznenog djela iz čl. 1., 2. i 3. Zakona o prijevari iz 2006. Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijanog rješenja.
Predaja je odobrena pod uvjetom da bez dopuštenja Republike Hrvatske, za djela počinjena prije predaje, tražena osoba R. Y. se ne smije: kazneno goniti niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske, zbog djela koje nije bilo obuhvaćeno nalogom, a počinjeno je prije predaje; biti predana drugoj državi članici Europske unije zbog djela počinjenog prije predaje; izručiti trećoj državi zbog djela počinjenog prije predaje.
Na temelju čl. 35. st. 1. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17. i 68/18. – dalje u tekstu: ZPSKS-EU), određeno je da će predaju tražene osobe R. Y. nadležnim tijelima Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske izvršiti Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo policije, Uprava kriminalističke policije, Služba za međunarodnu policijsku suradnju, Odjel S.I.Re.N.E., po pravomoćnosti rješenja o predaji.
Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tražena osoba putem branitelja I. L., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine ili preinači odbijanjem izvršenja europskog uhidbenog naloga.
Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08.) i čl. 132. ZPSKS-EU, spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba tražene osobe je bespredmetna.
Premda je tražena osoba, uz ostale, istaknula i žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, sadržajem žalbe u stvari problematizira ispravnost ocjene prvostupanjskog suda da se činjenični opis kaznenog djela zbog kojeg je izdan uhidbeni nalog može podvesti pod kazneno djelo iz čl. 240. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11.), o čemu je sud prvog stupnja dao dostatne razloge.
Međutim, ovaj drugostupanjski sud je ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08. utvrdio da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. zbog koje se rješenje ne može ispitati iz slijedećih razloga.
Sud prvog stupnja u razlozima pobijanog rješenja navodi da su „…ispunjene sve pretpostavke glede udovoljenja Europskom uhidbenom nalogu.“ jer je sačinjen u propisanoj formi sa podacima iz čl. 18. ZPSKS-EU, da se predaja zahtijeva radi kaznenog djela „prijevare zlouporabom položaja“ za koje je propisana kazna zatvora deset godina, koje kazneno djelo odgovara kaznenom djelu zlouporabe povjerenja iz čl. 240. st. 3. KZ/11. pa je ispunjena i daljnja pretpostavka iz čl. 17. st. 1. ZPSKS-EU. Prvostupanjski sud navodi da je „…dužan provjeriti postoji li u kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske kazneno djelo koje je po svojim obilježjima identično onome iz Europskog uhidbenog naloga, bez obzira na nazive kaznenih djela u kaznenim zakonodavstvima države izdavanja i države izvršenja.“ te je stoga zaključio da se tražena osoba ima predati jer je osnovano sumnjiva za kazneno djelo zlouporabe povjerenja iz čl. 240. st. 3. KZ/11. nalazeći „…kako su ispunjene sve zakonske pretpostavke glede izvršenja zaprimljenog Europskog uhidbenog naloga, odnosno za predaju tražene osobe…“.
Iz ovako iznesenih razloga može se tek zaključiti da je sud prvog stupnja provjeravao kojem kaznenom djelu odgovara činjenični opis kažnjivog djela iz uhidbenog naloga uz puku konstataciju da su ispunjene pretpostavke iz čl. 17. st. 1. i čl. 18. ZPSKS-EU za izvršenje uhidbenog naloga. Pored toga, izneseni razlozi impliciraju da se po ocjeni suda prvog stupnja uhidbeni nalog odnosi na kažnjivo djelo koje nije obuhvaćeno katalogom kaznenih djela iz čl. 10. ZPSKS-EU jer se za ta djela ne provjerava dvostruka kažnjivost. Međutim, odluka o izvršenju uhidbenog naloga ovisi o utvrđenju postoje li obligatorni ili fakultativni razlozi za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga (čl. 20. i čl. 21. ZPSKS-EU) o čemu nema ni riječi u pobijanom rješenju pa su u tom dijelu posve izostali razlozi o odlučnim činjenicama.
Nadalje, iz osobnih podataka navedenih u izreci pobijanog rješenja proizlazi da je tražena osoba državljanin Velike Britanije, ali da ima boravište u Republici Hrvatskoj. Kraj takvog stanja stvari trebalo je i dati razloge postoje li posebni uvjeti za izvršenje uhidbenog naloga iz čl. 22. st. 3. ZPSKS-EU. Spomenuta odredba propisuje da ako je europski uhidbeni nalog izdan u svrhu vođenja kaznenog postupka, a tražena osoba je državljanin Republike Hrvatske ili ima prebivalište ili boravak na njenom području, sud će predaju te osobe uvjetovati njezinim vraćanjem u Republiku Hrvatsku, ako joj bude izrečena sankcija u državi izdavanja, pod pretpostavkom da je ta osoba pristala izdržavati izrečenu sankciju u Republici Hrvatskoj.
Konačno, izreka pobijanog rješenja je nejasna glede uvjeta pod kojima se odobrava predaja tražene osobe. Prvostupanjski sud je naznačio da se za djela počinjena prije predaje bez dopuštenja Republike Hrvatske tražena osoba ne smije kazneno goniti niti se smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja koji uvjet („radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora“) nije jasno određen u odnosu na predaju drugoj članici europske unije ili trećoj državi.
Budući da je opisanim propustima ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. trebalo je pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će ponovno odrediti održavanje sjednice vijeća te će, nakon ispitivanja tražene osobe kako je upućen ovom odlukom (čl. 22. st. 3. ZPSKS-EU) i razmatranja europskog uhidbenog naloga države izdavanja (koja je djelo označila kao kažnjivo djelo iz čl. 10. al. 8. ZPSKS-EU) te cjelokupne dokumentacije, utvrditi karakter kaznenog djela o čemu ovisi potreba ispitivanja dvostruke kažnjivosti, odnosno ocijeniti jesu li i pod kojim zakonskim uvjetima ispunjene pretpostavke za predaju tražene osobe i donijeti rješenje u kojem će navesti sve razloge o odlučnim činjenicama.
Iz navedenih je razloga, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. i st. 4. ZKP/08., odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 23. srpnja 2019.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Iva Lovrin, v.r.
Vesna Vrbetić, v.r.