Rev-3850/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3850/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) K. Tvornica metalnih proizvoda K. i 2) Općine Karlovac, koju zastupa Zajedničko javno pravobraniteljstvo Općina Karlovac, Duga Resa, Ozalj, Slunj, Vojnić i Vrginmost, protiv tuženih: 1) M.S. i 2) M.S.1, oboje iz K., . ., sada nepoznatog boravišta, koje zastupa staratelj za posebni slučaj D.J., odvjetnica iz K., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tuženih protiv pravomoćne presude Okružnoga suda u Karlovcu od 20. listopada 1992. br. G-491/92, kojom je potvrđena presuda Općinskoga suda u Karlovcu od 13. srpnja 1992. br. P-1504/91, u sjednici održanoj dana 13. siječnja 1994.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Sud drugog stupnja je odbio žalbu tuženih i potvrdio presudu suda prvog stupnja kojom je usvojen otkaz stanarskog prava tuženima na prijepornom stanu, pobliže opisanom u izreci te presude, i kojom je naloženo tuženima da su taj stan dužni isprazniti i predati ga slobodnog od osoba i stvari Fondu za stambeno komunalnu oblast Općine Karlovac i nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 7.200 HRD.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju su izjavili tuženi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da ovaj Vrhovni sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu ili da ukine obje navedene presude i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se je Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zato, jer po ocjeni ovoga revizijskoga suda ne postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka koje ističu revidenti i jer ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91 i 91/92) - dalje ZPP, na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Revidenti neosnovano ističu postojanost bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. i st. 1. u svezi s čl. 213. st. 1. toč. 2. ZPP, kada navode da pobijana presuda ima takovih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer da izreka presude proturječi razlozima presude, odnosno da su razlozi nejasni i proturječni, te kada navode da u ovom slučaju postoje opravdani razlozi za prekidanje postupka u smislu odredbe čl. 213. st. 1. toč. 2. ZPP jer da se oni nalaze na privremeno okupiranom području Republike Hrvatske koje je odsječeno od suda.

Ovaj sud nije našao da u pobijanoj presudi postoje proturječnosti i nejasnoće koje navode revidenti a niti je našao da presuda ima takovih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Nadalje, ovaj sud je našao da su sudovi pravilno postupili kada nisu odredili prekid postupka pozivom na odredbu čl. 213. st. 1. toč. 2. ZPP, kojom odredbom je propisano, da će sud odrediti prekid postupka ako se stranka nalazi na području koje je zbog izvanrednih događaja (poplava i sl.) odsječeno od suda. To zato, jer u ovom postupku revidente zastupa navedeni staratelj za posebni slučaj kojeg je imenovalo nadležno tijelo (Centar za socijalni rad Republičkog fonda socijalne zaštite Republike Hrvatske - Područja služba Karlovac) u zato propisanom postupku kao osobe nepoznatog boravišta, upravo stoga jer nije utvrđeno gdje oni sada borave.

Stoga po ocjeni ovoga suda proizlazi da sudovi u postupku nisu učinili bitne povrede odredaba parničnog postupka koje su revidenti istakli.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev za usvajanje otkaza stanarskog prava revidentima, kao nositeljima stanarskog prava, na prijepornom stanu, te za njihovo iseljenje iz tog stana i predaju stana slobodnog od osoba i stvari navedenom fondu drugotužiteljice, zaključivši da su se u ovom slučaju za prihvaćanje navedenog tužbenog zahtjeva ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" br. 51/85, 42/86 i 22/92) - dalje ZSO.

Revidenti neosnovano osporavaju pravilnost navedenog zaključka sudova kada uopćeno ponavljaju da postoje okolnosti koje u ovom slučaju opravdavaju njihovo nekorištenje prijepornog stana zbog njihovog boravišta na privremeno okupiranom području Republike Hrvatske.

Odredbom čl. 99. st. 1. ZSO propisano je, da stanaru se može dati otkaz stanarskog prava kad on i članovi njegova porodičnog domaćinstva koji zajedno s njim stanuju, prestanu koristiti stan neprekidno duže od šest mjeseci, a odredbom čl. 99. st. 2. istog zakona propisano je, da otkaz stanarskog prava prema odredbama st. 1. ovoga članka ne može se dati osobi koja stan ne koristi zbog toga što se nalazi na liječenju, izvršavanju vojne obveze ili drugih opravdanih razloga.

Iz utvrđenja sudova proizlazi da su revidenti i njihovi članovi domaćinstva prestali koristiti prijeporni stan u IX. mjesecu 1991. i da ga ne koriste neprekidno duže od šest mjeseci.

Revidentima je za odgovoriti da postojanje okolnosti navedenih u čl. 99. st. 2. ZSO koje opravdavaju nekorištenje stana i spriječavaju davanje otkaza stanarskog prava po navedenom osnovu ili onih okolnosti iz odredbi čl. 100. i 101. ZSO treba dokazati stanar, a postojanje tih okolnosti revidenti nisu dokazali u postupku.

Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 13. siječnja 1994.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.