IV Kž-8/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 8/04-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, Josipa Budinskog i Dražena Tripala, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. J. K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 222. st. 1., 3. i 5. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika izjavljenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 08. siječnja 2004. broj Kv-628/03 (Kio-210/92), u sjednici održanoj dana 04. siječnja 2006. godine

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, povodom prijedloga istražnog suca, obustavljena je istraga protiv okr. J. K., okr. D. M., okr. M. V. i okr. Z. H. zbog kaznenih djela iz čl. 222. st. 1., 3. i 5. KZ, a u odnosu na okr. J. K., okr. D. M. i okr. Z. H. i u svezi čl. 24. OKZRH.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, na način da se istraga protiv navedenih dovrši.

Žalba nije osnovana.

Nasuprot žalbenim tvrdnjama, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pregledom svih podataka iz spisa predmeta, ocjenjuje da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda u pobijanom rješenju da iz podataka u spisu proizlazi da kaznena djela za koja se okrivljenici terete rješenjem o provođenju i rješenjem o proširenju istrage valja pravno označiti kao kaznena djela iz čl. 222. st. 1. i 3. KZ, a za okr. J. K., okr. D. M. i okr. Z. H. u svezi čl. 24. OKZRH, a za koja je, obzirom na propisanu kaznu i vrijeme izvršenja, nastupila apsolutna zastara kaznenog progona.

Naime, uvidom u pravomoćno rješenje o provođenju istrage vidljivo je da se okr. J. K., okr. D. M., kao vlasnicima privatnog poduzeća K. iz I., po prethodnom dogovoru s okr. M. V., rukovodiocem poslovnice D. S., stavlja na teret da su dana 10.06.1992. nabavom raznih vrsta i količina alkoholnih pića namijenjenih izvozu, a s ciljem daljnje prodaje u Z., pribavili sebi nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 12,230.000 dinara, a pravomoćnim rješenjem o proširenju istrage, tijekom svibnja i lipnja na isti način pribavili nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 15,935.400 dinara.

IV Kž 8/04-3

Svojim podneskom od 25. rujna 2000. državni odvjetnik mijenja iznose i to u točki 1. rješenja o provođenju istrage da je pribavljena imovinska korist u iznosu od 95.546,87 DEM, a u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. zahtjeva za proširenje istrage da vrijednost iznosi 124.495,31 DEM. Obrazlažući svoj stav navodi da kako je u lipnju 1992. vrijednost 1 DEM iznosila 128 HRD, to je množenjem dinarske vrijednosti došao do vrijednosti izražene u DEM, slijedom čega mijenja i pravnu kvalifikaciju da se radi o kaznenom djelu iz čl. 337. st. 1. i 4. KZ.

Ovakvo stanovište državnog odvjetnika nije prihvatljivo. Ovo iz razloga, kako to s pravom ističe i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, da su označene vrijednosti alkoholnih pića koja su bila predmet inkriminacije, kako u pravomoćnom rješenju o provođenju istrage, tako i u rješenju o proširenju istrage, bile izražene kao tržišne vrijednosti tih roba u tijeku svibnja i lipnja 1992. u dinarskim vrijednostima. Upravo iz razloga što su te robe u to vrijeme bile izražene u dinarskoj vrijednosti, a u kojoj vrijednosti su i plaćene kod poslovnice D. u Z., onda se vrijednost tih roba u tadašnje vrijeme ne može označavati kako to čini državni odvjetnik da iste najprije pretvara u vrijednosti DEM, koja valuta više niti ne postoji, a potom u kunsku vrijednost i to u pravomoćnim rješenjima, kako je već navedeno. Ta mogućnost bi jedino bila moguća u situaciji da je plaćanja vrijednosti tih roba bilo učinjeno u DEM ili pak nekoj drugoj stranoj valuti. Budući da to nije bio slučaj, već je isto učinjeno prema tržišnoj vrijednosti tih roba u dinarskim iznosima, onda je jedini ispravni način, kako je to i činio prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, da tu dinarsku vrijednost pretvara u sadašnju vrijednost u kunama i to u odnosu tih valuta kako je određeno u času denominacije, koju je svojim odlukama donijela u tijeku svibnja 1994. Narodna banka Hrvatske. Promjena valute suprotno navodima u žalbi, kakva se dogodila upravo u navedeno vrijeme, niti ne zadire u pitanje kaznenopravne odgovornosti, jer je ista i nadalje postojala, ali su protekom vremena nastupile okolnosti koje sprječavaju daljnji kazneni progon. Slijedom svega iznesenog pravilno je prvostupanjski sud vrijednosti pribavljene imovinske koristi u vrijeme sadašnjeg odlučivanja označio i to tadašnjih 12,230.000 dinara kao današnjih 12.230,00 kn i 15,935.400 dinara kao današnjih 15.935,40 kn, a potom ispravno pravno označio da se radi o kaznenim djelima iz čl. 222. st. 1. i 3. KZ, a za okr. J. K., okr. D. M. i okr. Z. H. i u svezi čl. 24. OKZRH. S obzirom na visinu zapriječene kazne za ta kaznena djela, zatim da se inkriminirani događaj zbio u svibnju i lipnju 1992., to je prvostupanjski sud pravilno ocijenio, sukladno odredbi iz čl. 95. st. 1. toč. 5. i čl. 96. st. 6. OKZRH, da je u konkretnom slučaju nastupila apsolutna zastara kaznenog progona.

Budući da žalba državnog odvjetnika u svojim navodima nije dovela u dvojbu pravilnost odluke prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju u odnosu na sve okrivljenike nastupila apsolutna zastara kaznenog progona, a kako ovaj drugostupanjski sud, ispitujući žalbu po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 398. st. 4. ZKP, nije utvrdio povrede tih odredbi, a niti iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, to je primjenom st. 3. čl. 398. ZKP riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 04. siječnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.