Revr-1270/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1270/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina predsjednika vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Renate Šantek članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz B., koju zastupa punomoćnik V. U., protiv tuženika C. d.d. iz V., koga zastupaju punomoćnici odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda P. & P. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-551/11-2 od 15. ožujka 2011. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-44/10 od 22. prosinca 2010., u sjednici održanoj 7. prosinca 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđuje se da je nezakonita odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 12. srpnja 2007. te se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati u radni odnos i na rad na poslove referenta.

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda odbijanjem tužbenog zahtjeva, te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška.

Protiv drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavila je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev usvoji.

U odgovoru na reviziju tuženik je osporio osnovanost revizijskih navoda i predložio da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu referenta blagajne na neodređeno vrijeme,

- da je tuženik odlukom od 12. srpnja 2007. otkazao ugovor o radu tužiteljice zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, jer da je prestala potreba za njezino radno mjesto,

- da je tužiteljica protiv te odluke izjavila zahtjev za zaštitu prava o kojem tuženik nije odlučio,

- da u postupku otkazivanja ugovora o radu tužiteljice tuženik nije prekršio svoju obvezu savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom,

- da tuženik nije mogao tužiteljicu zaposliti na drugim poslovima,

- da je tuženik imao gospodarskih poteškoća u poslovanju prije donošenja pobijane odluke, jer je zbog toga i došlo do statusnih promjena osnivanja, odnosno izdvajanjem tuženika kao novog društva iz sastava društva C. t. d.d. koje je iskazivalo negativan poslovni rezultat tijekom prethodnog dugogodišnjeg razdoblja, a koje nije prestalo ni 2007.,

- da je došlo do ukidanja radnog mjesta referenta blagajne na kojem je radila tužiteljica kao jedini izvršitelj, te da nije bilo opravdano očekivati od tuženika kao poslodavca da tužiteljici daje prednost u odnosu na radnicu S. V. koja je radila na radnom mjestu glavnog računovođe i B. P. na radnom mjestu materijalnog knjigovođe, koja radna mjesta nisu ukinuta,

- da je tuženik izvršio reorganizaciju u poslovanju tako da je poslove tužiteljice preraspodijelio B. P. koja uz svoje poslove obavlja i dodijeljene joj poslove koje je ranije obavljala tužiteljica.

Pravilnom primjenom materijalnog prava je drugostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.

Prema odredbi čl. 106. st. 1. podstav 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04 – dalje u tekstu: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

U smislu odredbe čl. 106. st. 2. ZR poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima. U predmetnom slučaju tuženik nije tužiteljicu mogao zaposliti na nekim drugim poslovima.

U smislu odredbe čl. 106. st. 4. ZR poslovno ili osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima. U ovom slučaju tuženik nije mogao tužiteljicu obrazovati ili osposobiti za rad na nekim drugim poslovima.

Prema odredbi čl. 145. st. 1. ZR prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora sa radničkim vijećem savjetovati o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću priopćiti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, - prema odredbi st. 2. podstav 2. toga članka – važnim odlukama iz st. 1. članka smatraju se osobito odluke o planu zapošljavanja, premještaju i otkazu. Utvrđeno je da kod tuženika nije bilo utemeljeno radničko vijeće.

Odredbom čl. 148. st. 3. ZR propisano je – ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik ima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane tim Zakonom. S obzirom da je utvrđeno da tuženik kao zasebna pravna osoba nije bio obaviješten o sindikalnom povjereniku I. P., tuženik se nije ogriješio o obvezu savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom time što I. P. nije obavijestio o namjeri otkazivanja ugovora o radu tužiteljice.

S obzirom da je tužiteljica bila jedini izvršitelj na radnom mjestu blagajnika, tuženik nije imao obvezu uzimati u obzir socijalne kriterije u smislu čl. 106. st. 3. ZR pri otkazivanju ugovora o radu tužiteljice.

Prema odredbi čl. 112. st. 1. ZR ako poslodavac otkazuje ugovor o radu, a za valjanost otkaza se tim Zakonom traži postojanje opravdanoga razloga, on mora dokazati postojanje opravdanoga razloga za otkaz. Tuženik je u ovom slučaju dokazao opravdanost otkaza ugovora o radu tužiteljice.

Suprotno tvrdnji revidentice drugostupanjska presuda nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, - ista presuda sadrži dovoljno razloga o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi nisu nejasni i proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 – dalje u tekstu: ZPP).

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 392. a. st. 1. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 7. prosinca 2011.

Predsjednik vijeća:

Nenad Perin, v.r.