Legislator Case Law & Legislation
Revr-245/2010-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal on employer's right to terminate employment contract after 30 days without employee acceptance.

Case Number Revr-245/2010-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against the appellate court's decision to reinstate the employment relationship. The lower courts found that the employment contract was invalid due to lack of mandatory content and that the employer had lawfully terminated the relationship after 30 days without the employee's acceptance of a new offer. The court upheld this outcome, ruling that the statutory 30-day period for acceptance had expired, thereby extinguishing the obligation to reinstate the employee.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o radu čl. 241. st. 3.; Zakon o parničnom postupku čl. 393.; When an employee fails to accept a job offer within 30 days, the employment relationship terminates and the employer is not obligated to reinstate the employee.

Keywords

AI generated
termination of employment acceptance of offer statutory period invalid contract reinstatement claim labor law appellate review

Cited Legislation

AI generated
Zakon o radu čl. 241. st. 3.
Zakon o parničnom postupku čl. 393.
Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 8.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku čl. 392.a
Zakon o parničnom postupku čl. 52. st. 4.
Zakon o parničnom postupku čl. 53.
Zakon o radu čl. 12.
Zakon o mirovinskom osiguranju čl. 174.
Zakon o mirovinskom osiguranju čl. 192.

Cited Case Law

AI generated
Pr-97/99 od 22. svibnja 2001.
nisu od značaja jer je takav ugovor pravomoćnom presudom Pr-97/99 od 22. svibnja 2001. poništen jer nije imao obvezan sadržaj kako je to propisano čl.
Pr-3321/97 od 31. prosinca 1998.
(Pr-3321/97 od 31. prosinca 1998.) uz obrazloženje da je poslodavac otkazao ugovor o radu od 29.
Gžr-1561/08-2 od 17. veljače 2009.
R., odvjetnica u Z., radi vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1561/08-2 od 17. veljače 2009., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 19770/04-63 od 8.
Pr-19770/04-63 od 8. veljače 2008.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Revr 245/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, Đure Sesse, Mirjane Magud i Nenada Perina, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. iz Z., koju zastupa punomoćnica B. Š. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika O. š. „O.“ iz Z., koju zastupa punomoćnica Lj. J. R., odvjetnica u Z., radi vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1561/08-2 od 17. veljače 2009., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 19770/04-63 od 8. veljače 2008., u sjednici održanoj 13. listopada 2010.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice S. M. odbija se.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tužene i preinačena je presuda suda prvog stupnja tako da je presuđeno:

„Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 8. veljače 2008. poslovni broj Pr-19770/04-63 i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice da je tuženik O. „O.“ vrati na posao i rasporedi u skladu s pravomoćnim rješenjem o pravu na zaposlenje, prevedenim u pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad s punim radnim vremenom na drugom odgovarajućem poslu bez fizičkih naprezanja i prisilnog položaja kralježnice, jer radni odnos tužiteljice nije prestao s rokom od 8 dana.

Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 3.699,00 kn u roku od 8 dana.“

Protiv navedene presude reviziju izjavljuje tužiteljica zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Ovaj sud kao revizijski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom u granicama određeno navedenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08 i 84/08 – dalje: ZPP) sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a u svezi s čl. 52. st. 4. i čl. 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08 – dalje: ZID ZPP/08) i to stoga što je odluka suda drugog stupnja donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP-a.

Odluka suda drugog stupnja potpuno je jasna i razumljiva, navodi u presudi odgovaraju stanju spisa te sadržaju isprava i zapisnika sastavljenih tijekom postupka tako da ne sadrži nedostataka zbog kojih se njena procesna i materijalnopravna potpunost i ispravnost ne bi mogla ispitati.

Nije u pravu tužiteljica kada ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka stoga što sud drugog stupnja u obrazloženju sporan Ugovor o radu od 29. ožujka 1996. označava pogrešnim nadnevkom kao „29. travnja 1996.“.

Naime iz sadržaja spisa, sadržaja odluke suda prvog stupnja, ostalog sadržaja presude suda drugog stupnja jasno je da se radi o očitoj pogrešci u pisanju, a ne o pozivanju na ispravu (Ugovor o radu) koja ne postoji u spisu i koju sudovi nižeg stupnja nisu cijenili.

Stoga, sud drugog stupnja takvu očitu pogrešku u pisanju može u svako doba ispraviti sukladno odredbi čl. 342. st. 1. i 2. ZPP-a.

Također bez značaja je tvrdnja tužiteljice da se presuda suda drugog stupnja ne može ispitati glede nadnevka kada je tužiteljici prestao radni odnos jer takvo utvrđenje nije niti predmet ovog postupka niti je takovo utvrđenje sadržano u izreci revizijom pobijane presude.

Tijekom postupka pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

- da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika od 1. rujna 1984. na poslovima nastavnice tjelesnog odgoja,

- da je 5. srpnja 1995. Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske (RF MIORH) (list 29 spisa) donio rješenje kojim je utvrđeno da je kod tužiteljice došlo do smanjenja sposobnosti za rad, te joj se od 5. srpnja 1995. priznaje pravo na raspoređivanje, odnosno zaposlenje s punim radnim vremenom na druge odgovarajuće poslove bez fizičkih naprezanja i prisilnih položaja tijela,

- da je ugovor o radnom odnosu zaposlenika je presudom prvostupanjskog suda od 22. svibnja 2001. Pr-97/99 (listovi 86-88) pravomoćno poništen, jer nije imao obvezni sadržaj određen čl. 12. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03 – dalje: ZR), a odbijen je i zahtjev da se naloži tuženiku da sa tužiteljicom zaključi ugovor o radu za obavljanje poslova za koje je zasnovala radni odnos, uz ograničenja iz rješenja RF MIORH od 5. srpnja 1995.,

- da je ugovor o radu (predmet ovog spora), koji tužiteljica nije potpisala, zbog čega je u prethodnoj fazi postupka pravomoćno poništen otkaz toga ugovora o radu od 10. studenoga 1997. (Pr-3321/97 od 31. prosinca 1998.) uz obrazloženje da je poslodavac otkazao ugovor o radu od 29. travnja 1996. (list 13) koji tužiteljica nije potpisala (jer je htjela da tuženik naznači drugi datum ugovora), te kako nije realiziran niti proizvodi pravne učinke, a stoga ni odluka kojom se otkazuje takav ugovor nije zakonita. Stoga je ostalo za odlučiti o zahtjevu za vraćanje na rad i to na radno mjesto primjereno njezinoj preostaloj radnoj sposobnosti i radnom iskustvu,

- da je tuženik odjavio tužiteljicu iz mirovinskog osiguranja 18. srpnja 1998. zbog čega se ona u evidenciji vodi kao nezaposleni invalid rada, a primjenom novog Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 102/98 – dalje: ZMO) je po službenoj dužnosti provedena u korisnika mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad (čl. 174. istog zakona i dobila status nezaposlenog invalida rada s pravom na naknadu plaće),

- da prema čl. 192. ZMO ne prestaje joj radni odnos (čl. 103. toč. 4. ZR) dostavom pravomoćnog rješenja o mirovini zbog profesionalnosti nesposobnosti za rad,

S obzirom na vrijeme sastavljanja spornog Ugovora o radu od 29. ožujka 1996. (list 13 spisa) na pitanje osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva koji je bio predmet suđenja sudova nižeg stupnja valja primijeniti odredbe Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95- isp., 64/95-isp. - dalje: ZR) koji je bi na snazi u trenutku sastavljanja spornog Ugovora.

Odredbom čl. 241. st. 3. ZR-a propisano je da a ko zaposlenik u roku 15 dana od dana dostave ne prihvati ponudu poslodavaca za sklapanje ugovora o radu danu u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, prestaje mu radni odnos nakon isteka 30 dana od dostave ponude poslodavca.

Stoga pravilno je sud drugog stupnja ocijenio da kada radni odnos nije niti zasnovan ne može postojati niti obveza tuženika vratiti tužitelja na rad.

Navodi revizije koji se oslanjanju na prvi Ugovor o radu koji su stranke potpisale (tzv. prvi Ugovor o radu) također od 29. ožujka 1996. nisu od značaja jer je takav ugovor pravomoćnom presudom Pr-97/99 od 22. svibnja 2001. poništen jer nije imao obvezan sadržaj kako je to propisano čl. 12. ZR-a.

Zbog svega gore navedenog valjalo je reviziju tužiteljice odbiti i riješiti kao u izreci, temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 13. listopada 2010.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.