Gž-3077/2013-2 · Županijski sud u Varaždinu
Legislator summary
AI generatedŽupanijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Tatjane Kučić kao predsjednika vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Damira Ronića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Miromarska 22, kojeg zastupa punomoćnica Kristina Raguž Mandurić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika ŽI iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik mr. Marko Mioč, odvjetnik iz Koprivnice, radi plateža, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj P-745/10-47 od 28. ožujka 2013. godine, na nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 21. studenoga 2013. godine,
Legislator headnote
AI generatedGž-3077/2013-2 · Županijski sud u Varaždinu: Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst) i 25/13 - dalje: ZPP), ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Full text
Gž-3077/13-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Tatjane Kučić kao predsjednika vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Damira Ronića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Miromarska 22, kojeg zastupa punomoćnica Kristina Raguž Mandurić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika ŽI iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik mr. Marko Mioč, odvjetnik iz Koprivnice, radi plateža, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj P-745/10-47 od 28. ožujka 2013. godine, na nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 21. studenoga 2013. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-745/10-47 od 28. ožujka 2013. godine.
Obrazloženje
Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
"Platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Mladena Ježek iz Zagreba, Šoštarićeva 8, posl. br. OVRV-436/10 od 11. ožujka 2010.g. održava se na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 81.563,83 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. studenog 2008.g. po stopi održanoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa do isplate, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.737,54 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena koja teče od dana 11. ožujka 2010.g., pa isplate, te je dužan naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
Protiv presude žali se tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Gž-3077/13-2
Žalba nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst) i 25/13 - dalje: ZPP), ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Prvostupanjski sud je utvrdio da je između tuženika i banke Raiffeisenbank Austria d.d. sklopljen ugovor o kreditu kojim je banka tuženiku odobrila kredit.
Nadalje je utvrđeno da je između tužiteljice i banke sklopljen ugovor o osiguranju tražbine kojim je osigurana tražbina banke temeljem navedenog ugovora o kreditu. Utvrđeno je da je tuženik samo djelomično vratio kredit te je banka otkazala daljnje korištenje kredita i od tužitelja zatražila isplatu svote osiguranja u iznosu od 81.563,83 kn što je tužitelj i učinio i isplatio banci taj iznos.
Prvostupanjski sud nalazi da je na taj način tužitelj ispunio obvezu tuženika prema banci te su stoga na tužitelja prešla sva prava koja banka ima prema tuženiku kao korisniku kredita.
Takav stav prvostupanjskog suda je pogrešan. Isplatom svote osiguranja po navedenom ugovoru o osiguranju tužitelj nije ispunio obvezu tuženika već je ispunio svoju vlastitu obvezu ugovorenu ugovorom o osiguranju. Ta činjenica ga ne bi ovlašćivala da od tuženika regresira iznos isplaćen banci.
Međutim, tužitelj je spomenutim ugovorom o osiguranju u čl. 14. ugovorio sa bankom da na njega isplatom štete prelaze sva prava koja banka ima prema tuženiku. Radi se o ustupu tražbine iz čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima temeljem kojeg su na tužitelja prešla sva prava koja je banka temeljem navedenog ugovora o kreditu imala prema tuženiku. Činjenicu ugovaranja ustupa tražbine ovaj sud utvrđuje temeljem čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a jer tu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio.
Temeljem navedenog ustupa tražbine je tužitelj stupio u pravni položaj banke te prema tuženiku ima sva prava koja je imala i banka, pa stoga i pravo tražiti povrat kredita.
Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu tužiteljeve tražbine temeljem dokumentacije koju je dostavila banka.
Tuženik se žali navodeći da iz otplatne tablice kredita proizlazi da je za listopad 2007.g. i lipanj 2008.g. uplatio i veći iznos od onog koji proizlazi iz otplatne tablice pa stoga osporava utvrđenu visinu tražbine. Međutim, otplatna tablica na koju se tuženik poziva predstavlja plan otplate kredita i u njoj su za sve mjesece navedene iste rate kredita. Iz ostale dokumentacije kredita je vidljivo da je banka uzela u obzir sve otplate kredita, pa i otplate iz listopada 2007.g. i lipnja 2008.g. tako da taj žalbeni razlog nije osnovan.
Tuženik nadalje osporava pravilnost izračuna redovnih kamata i navodi da taj izračun nije moguće provjeriti. Ukoliko tuženik smatra da je izračun redovnih kamata pogrešan, tada teret dokaza te činjenice leži na njemu a tuženik ničim nije dokazao svoju tvrdnju da je izračun redovnih kamata pogrešan jer nije predložio odgovarajuće vještačenje kojim bi se ta činjenica mogla utvrditi.
Gž-3077/13-2
Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da neotplaćeni dio kredita iznosi 81.563,83 kn, dakle iznos kojeg je tužitelj i platio banci temeljem ugovora o osiguranju i pravilno je primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika da tužitelju plati navedeni iznos.
Tuženik osporava i odluku o trošku postupka navodeći da je bio spreman na iznos glavnice i stvarne kamate sklopiti sudsku nagodbu da bi se izbjegli daljnji troškovi parnice. Međutim, kako nagodba nije sklopljena, prvostupanjski sud je pravilno, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, obvezao tuženika da tužitelju naknadi parnični trošak.
Zbog tih razloga je žalba tuženika odbijena kao neosnovana temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i potvrđena je prvostupanjska presuda.
U Koprivnici, 21. studenoga 2013. godine
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Tatjana Kučić
OPĆINSKOM SUDU
U KOPRIVNICI
Spis se vraća sa četiri primjerka
odluke suda drugog stupnja.