II Kž-683/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i mr. sc. Marijana Svedrovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jasmine Štrucelj kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. M. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 4. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama opt. A. M. i opt. B. B., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci 7. prosinca 2011. broj Kv-I-483/11(K-62/11), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 23. prosinca 2011.,
Legislator headnote
AI generatedII Kž-683/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Suprotno žalbenim navodima, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv opt. A. M. i opt.B. B. i nadalje postoje uvjeti za primjenu mjere pritvora određene po osnovama iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP/97.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 683/11-4
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i mr. sc. Marijana Svedrovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jasmine Štrucelj kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. M. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 4. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama opt. A. M. i opt. B. B., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci 7. prosinca 2011. broj Kv-I-483/11(K-62/11), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 23. prosinca 2011.,
r i j e š i o j e:
Odbijaju se žalbe opt. A. M. i opt. B. B. kao neosnovane.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci produljen je pritvor protiv opt. A. M. i opt. B. B. po osnovama iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 58/99, 119/99, 58/02, 143/02, 62/03 - pročišćeni tekst i 115/06 - dalje u tekstu: ZKP/97), u tijeku postupka nakon optužnice kojom im se stavlja na teret i to opt. A. M. kaznena djela zlouporaba položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. u vezi čl. 61. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ-a), kazneno djelo krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 1. KZ-a i kazneno djelo pranja novca iz čl. 279. st. 1. KZ-a, opt. B. B. kaznena djela pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. u svezi čl. 38. i čl. 61. KZ-a i kazneno djelo pranja novca iz čl. 279. st. 1. KZ-a. Istom optužnicom se opt. Z. M., opt. F. B. i opt. I. B. terete za kaznena djela pranja novca iz čl. 279. st. 1. u svezi čl. 61. KZ-a.
Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio opt. A. M. osobno te predlaže da se ukine pritvor.
Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio i opt. B. B. putem branitelja I. B., odvjetnika iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da se pritvor ukine podredno da se zamijeni odgovarajućom mjerom opreza.
II Kž 683/11-4
Žalbe opt. A. M. i opt. B. B. nisu osnovane.
Suprotno žalbenim navodima, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv opt. A. M. i opt.B. B. i nadalje postoje uvjeti za primjenu mjere pritvora određene po osnovama iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP/97.
Suprotno tvrdnjama žalitelja, upravo brojnost kaznenih djela i poduzetih radnji kao i duljina vremenskog razdoblja u kojem su radnje koje im se pravomoćnom optužnicom stavljaju na teret poduzimali, predstavljaju okolnosti koje upućuju da bi puštanjem na slobodu nastavili s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela. Prema podacima u spisu, optuženici su još uvijek osnivači trgovačkog društva „V. R.“ d.o.o., kojem je opt. A. M. i član uprave, prema navodima optužnice jedno od kaznenih djela počinili su i dok se Štedno kreditna zadruga „B.“ nalazila u likvidaciji, što ih nije omelo u da zajedno i dogovorno sklapaju fiktivne ugovore o cesiji koje je opt. A. M. ovjerio svojim potpisom. Prema tome, bez obzira što su obojica optuženika do sada neosuđivani, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u odnosu na obojicu optuženika postoji opasnost od ponavljanja djela, zbog čega je protiv njih i produljen pritvor po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP/97. Takav zaključak nije doveden u pitanje žalbenim navodima da ne postoji opasnost od ponavljanja djela jer opt. B. B. nije član uprave niti jednog društva. Naime, on se tereti upravo za pomaganje u počinjenju kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti na štetu trgovačkih društava čiji nije bio član uprave, već jedan od osnivača.
Isto tako je pravilno prvostupanjski sud produljio pritvor obojici optuženika i po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP/97. Naime visina pribavljene imovinske koristi, ali u tom dijelu i brojnost i raznovrsnost radnji, ali i trgovačkih društava koje su osnovali i kroz koje su očito bili usmjereni na pribavljanje višemilijunske imovinske koristi, opravdavaju primjenu i mjere pritvora po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP/97. Na opstojnost mjere pritvora produljene po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP/97 ne utječe činjenica da su opt. A. M. i opt. B. B. u inkriminirano vrijeme bili jedini vlasnici tih trgovačkih društava, a kako se to navodi u žalbi.
Opt. A. M. u žalbi i dodacima žalbe pobija postojanje osnovane sumnje. Međutim, za primjenu mjere pritvora dovoljan je relevantan stupanj osnovane sumnje koji u konkretnom slučaju proizlazi iz pravomoćne optužnice, a prilikom odlučivanja o daljnjoj opstojnosti mjere pritvora drugostupanjski sud nije ovlašten ulaziti u činjenično stanje, ocjenjivati provedene dokaze i sl. Isto tako njegove obiteljske prilike i imovinsko stanje ne utječu na daljnju primjenu mjere pritvora.
Obojica optuženika uhićeni su 14. ožujka 2011. i njihovim dosadašnjim boravkom u pritvoru nije povrijeđeno načelo razmjernosti, imajući u vidu težinu i brojnost počinjenih kaznenih djela, kaznu koja se prema podacima kojima raspolaže sud, ukoliko budu proglašeni krivim, može očekivati, te potrebu određivanja i trajanja pritvora.
Što se tiče prijedloga opt. B. B. da mu se mjera pritvora zamjeni nekom od mjera opreza iz čl. 90. ZKP/97, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, niti jednom od mjera opreza predviđenih u čl. 90. ZKP/97 ne bi se u
II Kž 683/11-4
konkretnoj situaciji postigla svrha koja je postignuta mjerom pritvora iz osnova u čl. 102. st.
1. toč. 3. i 4. ZKP/97.
Slijedom navedenog, s obzirom na to da žalbama optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP/97, pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP/97 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 23. prosinca 2011.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Jasmina Štrucelj, v.r.
Vesna Vrbetić, v. r.