I Kž-1186/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra, kao predsjednika vijeća, te mr. Frančula Rudolfa i Potrebica Ante, kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. K.B. zbog krivičnog djela iz čl. 229. st. 1. i dr. KZH, odlučujući o žalbi osudjenika podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 17. studenog 1992. KP-80/92, u sjednici održanoj 30. prosinca 1992.,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-1186/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja na temelju čl. 9. st. 1. Zakona o pomilovanju odbačena je molba os. K.B. za pomilovanje kao nedopuštena.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 1186/1992-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra, kao predsjednika vijeća, te mr. Frančula Rudolfa i Potrebica Ante, kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. K.B. zbog krivičnog djela iz čl. 229. st. 1. i dr. KZH, odlučujući o žalbi osudjenika podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 17. studenog 1992. KP-80/92, u sjednici održanoj 30. prosinca 1992.,
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba os. K.B. kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja na temelju čl. 9. st. 1. Zakona o pomilovanju odbačena je molba os. K.B. za pomilovanje kao nedopuštena.
Protiv tog rješenja podnio je os. K.B. žalbu u kojoj navodi, da je on doista nakon podnošenja prve molbe za pomilovanje o kojoj nije odlučeno, podnio drugu molbu za pomilovanje, koju prvostepeni sud nije mogao tretirati kao ponovljenu molbu za pomilovanje, već kao dopunu prve molbe za pomilovanje, koju je, umjesto odbacivanja, trebao dostaviti Ministarstvu pravosudja i uprave Republike Hrvatske na odlučivanje.
Žalba nije osnovana.
Nesporno je, da je osudjenik, kako ponavlja i u žalbi, nakon podnesene molbe za pomilovanje, o kojoj nije odlučeno, ponovno podnio molbu za pomilovanje. Medjutim, protivno žalbenom prigovoru, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostepenog suda, drugu molbu prvostepeni sud nije mogao tretirati kao dopunu prvoj, kad ona to nije po naznaci i obrazloženju podneska. Naime, iz naznake i obrazloženja osudjenikovog podneska očito proizlazi, da on ponovno podnosi baš molbu za pomilovanje koja nije dopuštena, kako je to pravilno utvrdio i prvostepeni sud, a ne dopunu prve molbe
I Kž 1186/92
za pomilovanje o kojoj nije odlučeno, kako to sada nastoji prikazati žalitelj u svojoj žalbi.
S obzirom na izloženo, na temelju čl. 397. st. 3. ZKP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 30. prosinca 1992.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Papeš Branka v.r.
dr. Novoselec Petar v.r.
Suglasnost
ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši
stručni referent:
(Vladimir
Vuletin)