Rev-2486/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2486/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u zemljišnoknjižnoj pravnoj stvari provedbe upisa zabilježbe ovrhe na nekretnini po rješenju Općinskog suda u Trogiru br. I-549/92 od 16. studenog 1992. godine, odlučujući o reviziji E. M. iz S., kojega zastupa punomoćnica V. C., odvjetnica u S. protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gžzk-991/11 od 16. veljače 2012., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Trogiru broj Z-1613/11 od 20. lipnja 2011., u sjednici održanoj 1. ožujka 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba E. M. i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijena provedba upisa zabilježbe ovrhe po rješenju Općinskog suda u Trogiru br. I - 549/92 od 16. studenog 1992. godine, u pravnoj stvari vjerovnika E. M. iz S., protiv dužnika: 1. „M. C.“ poduzeće za vanjsku trgovinu, proizvodnju i prodaju kave s.p.o. S., i 2. L. P. pok. A. iz S., nad nekretninom označenom kao čest. zem. 751/2 z.u. 3237. k.o. T..

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) je podnio E. M. uz prijedlog da se rješenje preinači shodno navodima iznesenim u reviziji.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, koje se primjenjuju temeljem odredbe čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13 – dalje ZZK-a), u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a mogu je podnijeti protiv drugostupanjske odluke ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 392.b st. 3. ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena ako pravno pitanje zbog kojeg je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Revident pozivom na različitu praksu drugostupanjskih sudova postavlja pitanje: „Smatra li se zabilježba rješenja o izvršenju na nekretnini izvršenom – čim je doneseno to rješenje, ili je pak (kako to očito smatra drugostupanjski sud donoseći osporeno rješenje) ostavljeno sudu da odluči hoće li i kada izvršiti zabilježbu, omogućujući time dužniku da u međuvremenu (nakon donošenja rješenja o izvršenju) disponira zaplijenjenom nekretninom?“

U konkretnom slučaju riječ je o zemljišnoknjižnom predmetu u kojem je zemljišnoknjižni sud odbio provedbu zabilježbe ovrhe prema dostavljenom rješenju o ovrsi (izvršenju) jer s trenutkom kada je rješenje dostavljeno zemljišnoknjižnom sudu na provedbu (čl. 107. st. 1. ZZK-a) dužnik protiv kojeg se zahtjeva upis zabilježbe ovrhe (čl. 40. ZZK-a) nije upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, već je pravo vlasništva upisano na treću osobu (J. J. pok. J.).

U pretpostavkama kada zemljišnoknjižni upis određuje drugi sud, a ne zemljišno knjižni sud, a kako to uređuje odredba čl. 108. st. 2. ZZK-a, zemljišno knjižni sud je ograničen na ispitivanje je li upis odredilo za to nadležno tijelo, te je li upis provediv s obzirom na stanje zemljišne knjige, a glede ostalih pretpostavki odlučuje sud ili drugo tijelo koje upis dopušta. Tako su kod odluke o provedbi ovog upisa relevantna zemljišnoknjižna pravila o knjižnom predniku (čl. 40.ZZK-a), prvenstvenom redu upisa (čl. 45. st. 1. ZZK-a), te mjerodavnog stanja za odlučivanje o provedbi upisa (čl. 107. ZZK-a), a na kojim odredbama nižestupanjski sudovi i temelje svoju odluku.

Naime, shodno odredbi čl. 40. ZZK -a upisi u zemljišnu knjigu dopušteni su samo protiv osobe koja je u času podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava glede kojeg se upis zahtijeva, ili koja bar istodobno bude kao takva uknjižena ili predbilježena. Prema odredbi čl. 45. st. 1. ZZK-a prvenstveni red upisa u zemljišnu knjigu utvrđuje se prema času u kojemu je zemljišnoknjižnom sudu stigao prijedlog za upis, odnosno odluka drugoga suda ili tijela kojom se određuje upis. Dakle, u smislu ove odredbe, dopustivost provedbe upisa za kojeg je kasnije podnesen prijedlog (odnosno zemljišnoknjižnom sudu dostavljena na provedbu odluka drugog suda) zemljišnoknjižni sud procjenjuje ovisno o sadržaju već dopuštenih i provedenih upisa, čiji će prvenstveni red biti mjerodavan i za određivanje prvenstvenog reda novoupisanog prava. To iz razloga što je prema odredbi čl. 107. ZZK-a za odlučivanje o prijedlogu za upis mjerodavno stanje u času kada je taj prijedlog (odnosno zemljišnoknjižnom sudu dostavljena na provedbu odluka drugog suda) stigao zemljišnoknjižnom sudu.

Kako je o provedbi zabilježbe u zemljišne knjige odlučeno u skladu s citiranim zemljišnoknjižnim pravilima, to pitanje kako ga je postavio revident i odnosi se na pravne posljedice odluke o zabilježbi ovrhe (izvršenja) donesenoj u ovršnom (izvršnom) postupku i koja nije provedena u zemljišnim knjigama, nije pitanje o čijem rješenju ovisi odluka u zemljišnoknjižnom, tj. konkretnom predmetu.

Slijedom izloženog pitanje kako ga je postavio revident ne može se smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je reviziju valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392 b. st. 3. ZPP-a kao nedopuštenu.

Zagreb, 1. ožujka 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.