Revr-1390/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1390/09-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini, Jasne Guštek i Ivke Zlokić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. J. iz S., …, kojeg zastupa punomoćnica O. R. Š., odvjetnica u S., protiv tuženika B.-B. d.o.o. S., kojeg zastupa punomoćnica S. B., radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-5774/07 od 8. svibnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj IV P-2/06 od 18. srpnja 2007., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi nedopuštenom odluka tuženika o otkazu ugovora o radu broj 5179 koji je sklopljen između tužitelja i tuženika s važenjem od 1. kolovoza 2005. za obavljanje poslova poslovođe predmontaže (t. I. izreke). Ujedno je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da nije na snazi ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 5507 sklopljen između tužitelja i tuženika s početkom važenja od 1. studenoga 2005. za obavljanje poslova brodomontera (t. II. izreke) te je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju razliku plaće između poslova poslovođe predmontaže i poslova brodomontera za vrijeme od 1. studenoga 2005. do 7. lipnja 2006. u ukupnom iznosu 18.011,23 kn bruto, odnosno u iznosu 12.187,76 kn neto sa zateznim kamatama (t. III. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 9.760,00 kn (t. IV. izreke).

Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev – t. II. i III. izreke i u tom dijelu je tužbeni zahtjev odbijen.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene

i pobijanu presudu, a

materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i preinač tuženika obveže da mu naknadi troškove revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP, na koju pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 392. a. ZPP.

Predmet spora je utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelja za obavljanje poslova poslovođe predmontaže, utvrđenje da nije na snazi ugovor o radu broj 5507 kojeg su stranke potpisale s početkom važenja od 1. studenoga 2005. za obavljanje poslova brodomontera te zahtjev za isplatu razlike plaće između poslova poslovođe i brodomontera za razdoblje od 1. studenoga 2005. do 7. lipnja 2007.

Presuda prvostupanjskog suda u dijelu kojim je odbijen zahtjev za utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelja za obavljanje poslova poslovođe predmontaže je pravomoćna (u tom dijelu tužitelj istu nije pobijao žalbom). U ovom stadiju postupka sporno je je li na snazi ugovor o radu broj 5507, kao i zahtjev za isplatu razlike plaće.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj radio kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 5179 s početkom važenja od 1. kolovoza 2005. na poslovima poslovođe predmontaže,

- da je tuženik 18. studenoga 2005. dostavio tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 5507 s početkom važenja od 1. studenoga 2005. za obavljanje poslova brodomontera, da je taj ugovor tužitelj potpisao i potpisane primjerke ugovora vratio tuženiku,

- da je nakon potpisa tog ugovora tužitelj radio na radnom mjestu brodomontera sve do 6. lipnja 2006.,

- da je tužitelj 6. prosinca 2005. podnio zahtjev za zaštitu prava o kojem tuženik nije odlučio.

Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje da je nedopuštena odluka tuženika o otkazu ugovora o radu broj 5179 tužitelju, jer je zaključio da otkaz ugovora o radu mora biti u pisanom obliku (čl. 111. Zakona o radu - ,Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 17/01, 82/01, 114/03 i 30/04 – dalje: ZR), a otkaz koji nema pisani oblik nema ni pravni učinak, pa je ostao na snazi ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 5179 za radno mjesto poslovođe predmontaže. Stoga je u dijelu da se utvrdi da nije na snazi novi ugovor o radu i dijelu za isplatu razlike plaće prihvatio tužbeni zahtjev. Drugostupanjski sud je pak preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje da nije na snazi novi ugovor o radu broj 5507 za radno mjesto brodomontera i zahtjev za isplatu razlike plaće, ocijenivši da taj zahtjev nije osnovan, jer je pravomoćnom presudom odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopuštena odluka o otkazu ugovora o radu broj 5179 pa takva odluka o otkazu bez obzira što je protivna odredbi čl. 111. ZR (čl. 118. ZR - „Narodne novine“, broj 137/04 - pročišćeni tekst) egzistira.

Pravilno je pravno stajalište nižestupanjskih sudova da je ugovor o radu dvostrani pravi posao koji sklapaju radnik i poslodavac i da poslodavac ne može jednostrano mijenjati postojeći ugovor o radu. Zbog toga je uveden institut otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora.

Prema odredbi čl. 114. st. 1. ZR odredbe tog Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istovremeno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora), a st. 2. istog članka propisano je da ako u slučaju iz čl. 1. radnik prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza.

Nadalje, prema odredbi čl. 111. ZR otkaz mora imati pisani oblik i poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz.

U konkretnom slučaju tuženik nije raniji ugovor o radu broj 5179 pisano otkazao, ali je tužitelju dostavio novi ugovor o radu broj 5507 za obavljanje poslova brodomontera, koji ugovor je tužitelj potpisao i nakon potpisa ugovora nastavio raditi na poslovima brodomontera, a u zakonskom roku je podnio zahtjev za zaštitu prava te pred nadležnim sudom osporavao dopuštenost takvog otkaza, čime i sam tužitelj ne spori da se radi o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora (pravomoćnom prvostupanjskom presudom u ovom predmetu odbijen je taj dio tužbenog zahtjeva i on nije predmet pobijanja u reviziji). Dakle, radi se o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora koji je dat tužitelju i na isti se odnose odredbe ZR koje se odnose na otkaz (čl. 114. st. 1. ZR).

U postupku je utvrđeno da ta odluka o otkazu nema pisani oblik i da poslodavac – tuženik, nije u pisanom obliku obrazložio razloge otkaza, a što je bio dužan u smislu odredbe čl. 111. ZR, ali radi se o odluci protiv koje je dopuštena sudska zaštita pod uvjetima i u rokovima iz. čl 126. ZR, koju je tužitelj i tražio u ovom predmetu, ali je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda s tim dijelom tužbenog zahtjeva odbijen.

Kako je pravomoćnom prvostupanjskom presudom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da odluka tuženika o otkazu ugovora o radu broj 5179 za poslove poslovođe predmontaže nije dopuštena, ta odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu bez obzira što nije donijeta u skladu s odredbom čl. 111. ZR egzistira pa je pravilno drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da nije na snazi novi ugovor o radu broj 5507 za poslove brodomontera, a slijedom toga i zahtjev za isplatu razlike plaće između poslova poslovođe i brodomontera

Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. t. 3. ZPP ).

Radi naprijed navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 16. prosinca 2009.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.