I Kž-1065/2007-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća te Senke Klarić- Baranović, Hajrije Novoselec, mr. sc. Marina Mrčele i Ante Potrebice, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. H. U., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 14. rujna 2007. godine br. K-3/07, u sjednici održanoj 26. studenoga 2008. godine u nazočnosti optuženika i njegovog branitelja M. B., odvjetnika iz Z. te zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-1065/2007-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijanom presudom, Županijski sud u Velikoj Gorici na temelju čl. 354. toč. 1. ZKP- a u svezi čl. 28. KZ oslobodio je od optužbe opt. H. U. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, pobliže opisanog u izreci te presude.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 1065/07-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća te Senke Klarić- Baranović, Hajrije Novoselec, mr. sc. Marina Mrčele i Ante Potrebice, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. H. U., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 14. rujna 2007. godine br. K-3/07, u sjednici održanoj 26. studenoga 2008. godine u nazočnosti optuženika i njegovog branitelja M. B., odvjetnika iz Z. te zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Pobijanom presudom, Županijski sud u Velikoj Gorici na temelju čl. 354. toč. 1. ZKP- a u svezi čl. 28. KZ oslobodio je od optužbe opt. H. U. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, pobliže opisanog u izreci te presude.
Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 4. ZKP-a i predložio da se pobijana presuda preinači i optuženik za terećeno kazneno djelo osudi na odgovarajuću kaznu zatvora.
U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika optuženik je predložio da se ta žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi.
I Kž 1065/07-5
Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP-a pismeno je predložio da se žalba državnog odvjetnika prihvati i postupi sukladno tom žalbenom prijedlogu, a kod takovog je mišljenja ostao i na sjednici vijeća nazočni zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorad Cuculić.
Sjednici je, sukladno zahtjevu iz odgovora na žalbu državnog odvjetnika, nazočio i optuženik osobno, te njegov branitelj M. B., odvjetnik iz Z., koji su ostali kod svog odgovora na žalbu državnog odvjetnika.
Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
Ne može se prihvatiti stajalište državnog odvjetnika da je sud prvog stupnja povrijedio kazneni zakon u korist optuženika jer je glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenio zakon koji se ne može primijeniti odnosno, što je primijenio pravni institut beznačajnog djela iz čl. 28. KZ.
Naime, državni odvjetnik smatra, da za primjenu te odredbe nisu bile ispunjene potrebne pretpostavke, obzirom da se, s jedne strane, radi o teškom kaznenom djelu protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje tri godine, a s druge strane, da postupanje optuženika u konkretnom slučaju s obzirom a njegov sadržaj, način, mjesto i vrijeme djelovanja ima težinu koju zakon uzima kao tipično za predmetno kazneno djelo. Osim toga, optuženik je za istovrsno kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ već osuđivan.
Prije svega valja istaći, a to u svojoj žalbi navodi i državni odvjetnik, da se formalno, po zakonu predmetni institut može primijeniti na svako kazneno djelo jer zakon primjenu istog ne ograničava niti obzirom na zapriječenu kaznu, niti obzirom na njegovu prirodu.
Kod primjene pravne ustanove beznačajnog djela, odnosno ocjene beznačajnosti djela, mora se poći od kvantifikacije neprava i krivnje, malog stupnja tog neprava i malog stupnja krivnje, pri čemu se sve činjenice konkretnog slučaja, objektivne i subjektivne prirode moraju se svestrano sagledati i u cjelini, jer svaka parcijalna ocjena odnosno, propuštanje da se djelo i počinitelj tog djela sagledaju u cjelini, može dovesti do povrede zakona na štetu počinitelja.
U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je utvrdio da je optuženik posadio tri sjemenke indijske konoplje iz koje su izrasle tri stabljike ukupne mase lišća i cvjetnih vrhova 30,8 gr kada su ih dana 4. listopada 2006. djelatnici policije pronašli i oduzeli, a kod njega je nađeno još 0,81 gr cvjetnih vrhova konoplje, inače, sve nedostatno za jedan joint ,te jednu već djelomično konzumiranu cigaretu ispunjenu smjesom duhana i konoplje mase 0,09 gr, što je sve bilo namijenjeno za njegovu konzumaciju. Osim toga, za inkriminirani događaj optuženik je već procesuiran pred Prekršajnim sudom u Velikoj Gorici.
U takvom postupanju optuženika, i po stajalištu ovog suda, nema kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ iako su ostvarena sva njegova zakonska obilježja, jer ono što je stvarno realizirano, ona stvarno ostvarena povreda zaštićenog dobra, materijalno vrednovana je tako sitna, neznatna i beznačajna da je za kazneno pravo irelevantna. Prema tome, zbog niskog kvantuma neprava kazneno je djelo izgubilo svoj smisao.
I Kž 1065/07-5
Stoga je u pravu sud prvog stupnja da djelo koje je ostvario optuženik u svom konkretnom ostvarenju predstavlja mali stupanj povrede ili ugrožavanja zaštićenog dobra, mali stupanj neprava i mali stupanj krivnje, da ono, suprotno stajalištu državnog odvjetnika, nema stvarno značenje i težinu koje kao tipično uzima zakon za terećeno kazneno djelo zlouporabe opojne droge iz čl 173. st. 2. KZ ostvareno proizvodnjom opojne droge i da slijedom toga, tog kaznenog djela nema, pa je bilo mjesta optuženikovo djelo ocijeniti beznačajnim djelom, u smislu čl. 28. KZ. Ono, naime, ne zaslužuje kažnjavanje odnosno izricanje kaznenopravne sankcije.
Okolnost da je prema optuženiku još 2003. godine za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ već bila primijenjena kaznenopravna sankcija i to mjera upozorenja – sudska opomena, ne utječe da se postupanje optuženika kako je ono utvrđeno u ovom postupku, ocjeni beznačajnim djelom.
Slijedom svega naprijed iznijetog, i kako je sud na optuženika i njegovo djelo pravilno primijenio kazneni zakon, to žalba državnog odvjetnika zbog povrede kaznenog zakona nije mogla biti prihvaćena, pa kako ovaj sud nije utvrdio ni postojanje drugih povreda zakona na koje, kao sud drugog stupnja u smislu čl. 379. st. 1. i 2. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 387. ZKP-a postupljeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Zagrebu, 26. studenoga 2008. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zdravko Stojanović, v. r.
mr. sc. Marijan Svedrović, v. r.