Gzp-1504/2009-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1504/09-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagateljice A. I.-S. iz M., koju zastupa punomoćnik B. Ž., odvjetnik u M., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 10. lipnja 2009., 6. svibnja 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Općinski sud u Makarskoj dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P-397/10 u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici A. I.-S. iz M., u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagateljica je 10. lipnja 2009., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07., 113/08. i 153/09. - dalje: ZS), Županijskom sudu u Splitu podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Makarskoj pod posl. br. P- 775/00.

Županijski sud u Splitu se, prethodno utvrdivši da se navedeni predmet radi donošenja odluke povodom žalbe vodi kod toga suda pod posl. br. Gž-523/08, rješenjem posl. br. Gzp- 609/09 od 2. rujna 2009. oglasio nenadležnim, ustupivši predmet ovom sudu 5. listopada 2009., kao stvarno nadležnom.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog suda u Makarskoj, posl. br. P- 775/00 (novi posl. br. P-397/10), očitovanja Županijskog suda u Splitu, br. Gž-523/08 od 29. siječnja 2010., te službene provjere kod Općinskog suda u Makarskoj, utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

- predmetni postupak pokrenut je 19. listopada 2000. pred Općinskim sudom u Makarskoj, (dalje: sud), podnošenjem tužbe s prilozima tužiteljice A. I.-S. iz M., … (ovdje predlagateljice), koju je prvotno zastupala punomoćnica D. Đ., odvjetnica u M., ..., protiv I- tuženika B. K., … i II-tuženika „K. C.“ d.o.o., iz M., …, radi prestanka uznemiravanja. Spis se vodio pod poslovnim brojem P-775/00;

- na ročište održano 3. svibnja 2001. nije pristupila uredno pozvana tužiteljica te su tuženici usmeno izložili odgovor na tužbu, priloživši relevantne zemljišnoknjižne izvatke za predmetne nekretnine;

- podneskom od 31. svibnja 2001. tužiteljica je uredila tužbu i tužbeni zahtjev, dostavivši dodatnu dokumentaciju;

- na ročištu održanom 5. lipnja 2001. tužiteljica je uručila tuženicima primjerke uređene tužbe, predložila izvođenje dokaza saslušanjem dviju svjedokinja, dok su tuženici usmeno odgovorili na uređenu tužbu i predložili izvođenje dokaza saslušanjem dodatnih svjedokâ;

- na ročištu održanom 10. srpnja 2001. izveden je dokaz saslušanjem dvoje svjedokâ, tužiteljica je predložila da se drugu svjedokinju sasluša u njezinu domu zbog lošeg zdravlja, te je sud naložio uplatu pripadajućeg predujma za vanjsko uredovanje. Isto je održano 6. rujna 2001., kada je predmetna svjedokinja saslušana;

- tužiteljica se očitovala podneskom od 19. lipnja 2006.;

- ročište određeno za 11. srpnja 2006. nije održano zbog toga što dostava poziva tuženiku nije bila uredno obavljena;

- tužiteljica je podneskom od 19. kolovoza 2006. uredila tužbeni zahtjev i dostavila daljnju dokumentaciju;

- na ročištu održanom 31. kolovoza 2006. naloženo je tužiteljici dodatno urediti potonji podnesak, te dostaviti sve dokaze na kojeg se u rečenom podnesku pozvala;

- tužiteljica je po rečenoj uputi postupila 6. studenog 2006. i dostavila daljnju dokumentaciju;

- na ročištu održanom 18. siječnja 2007. raspravljanje je zaključeno;

- sud je 26. siječnja 2007. donio i objavio presudu, posl. br. P-775/00, kojom je tužbeni zahtjev u cijelosti odbio;

- tužiteljica je protiv rečene presude žalbu podnijela 11. listopada 2007., nakon čega je spis 6. veljače 2008. dostavljen Županijskom sudu u Splitu na nadležno postupanje. Spis se vodio pod posl. br. Gž-523/08;

- Županijski sud u Splitu je 20. studenog 2009. u sjednici vijeća donio rješenje kojim je žalba tužiteljice uvažena i prvostupanjska presuda ukinuta, a predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak;

- spis se pred sudom prvog stupnja vodi pod novim posl. br. P-397/10. Postupak je u tijeku.

Ocjenjujući osnovanost zahtjeva predlagatelja, ovaj sud prije svega ukazuje kako pravno relevantno razdoblje – koje predstavlja odlučnu činjenicu s tim u svezi – u konkretnom slučaju predstavlja razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, obzirom da je predmetni postupak još uvijek u tijeku.

Slijedom izloženog, pravno relevantno razdoblje trajalo je od podnošenja tužbe (19. listopada 2000.) do donošenja rješenja o zahtjevu predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (6. svibnja 2010.), što iznosi ukupno 9 (devet) godina, 6 (šest) mjeseci i 17 (sedamnaest) dana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko devet godina u svakom slučaju je neprihvatljiva i nipošto ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je prije svega izrazito neažurnog te neučinkovitog postupanja Općinskog suda u Makarskoj, ali i neažurnog postupanja Županijskog suda u Splitu.

Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno šest ročišta, pribavljajući relevantnu dokumentaciju od stranaka, ali i izvodeći dokaze saslušanjem više svjedoka. No, valja istaknuti kako sud pritom nije postupao u potpunosti ažurno. Tijekom postupka je, naime, uočeno značajno razdoblje izostanka procesnih aktivnosti od strane suda, i to od 6. rujna 2001., kada je održano vanjsko uredovanje gdje je saslušana svjedokinja, pa sve do podneska tužiteljice od 19. lipnja 2006., što iznosi više od četiri godine i devet mjeseci zastoja u postupanju.

Nadalje, upravo veći broj određenih i provedenih ročišta, te osobito činjenica da je drugostupanjski sud presudu suda prvog stupnja ukinuo, ukazuje da se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu članka 311. stavka 2. ZPP koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije.

Pri razmatranju tijeka postupka u ovoj pravnoj stvari, nadalje, ovaj sud je zamijetio kako je Županijski sud u Splitu povodom žalbe tužiteljice na presudu posl. br. P-775/00 odlučivao u razdoblju duljem od jedne godine i devet mjeseci (od 6. veljače 2008. do 20. studenog 2009.) otkako mu je spis predmeta dostavljen na odlučivanje povodom podnesenih žalbi, što se također ukazuje nedovoljno ažurnim postupanjem.

S druge strane, valja istaknuti kako je i predlagateljica (u predmetnom postupku tužiteljica) svojim držanjem u parnici značajno pridonijela trajanju postupka. Ovaj sud prije svega ukazuje kako tužiteljica nije odmah uz tužbu dostavila sve relevantne isprave i predložila relevantne dokaze (sukladno čl. 186. st. 1. ZPP), već je to činila tijekom čitavog postupka i u značajnom broju navrata, uključujući i prijedloge za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka. Valja istaknuti da je tužiteljicu i sud morao pozivati da predoči dokumentaciju na koju se naknadno pozivala (tako u vezi s podneskom od 19. kolovoza 2006.); nadalje, zamijećeno je kako je tužiteljica primjerak podneska od 31. svibnja 2001. s uređenom tužbom i tužbenim zahtjevom dostavila za protivnu stranu tek na ročištu održanom 5. lipnja 2001., iako je to mogla učiniti i ranije, te je time onemogućila da se o predmetnim podnescima tuženici očituju na istom ročištu. Naposljetku, zamijećeno je i kako je tužiteljica u značajnom broju navrata uređivala tužbeni zahtjev. Ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagateljica nije doduše utjecala na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja predlagateljici pripada zbog povrede njezina prava na suđenje u razumnom roku.

U konkretnoj pravnoj stvari svakako je riječ o složenom predmetu, obzirom da je tijekom postupka bilo potrebno izvesti dokaze saslušanjem više svjedoka.

Slijedom navedenih utvrđenja i zaključaka, usprkos složenosti postupka i navedenom doprinosu predlagateljice duljini trajanja postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na neažurno vođenje postupka i njegovo trajanje i duljinu u navedenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01- pročišćeni tekst i broj 55/01

- ispravak).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 5.000,00 kuna. Ocjena je ovog suda da bi dosuđivanje veće naknade u predmetnoj situaciji, obzirom na vrijednost predmeta spora (5.000,00 kuna s pripadajućim kamatama), bilo protivno svrsi i naravi instituta za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, osobito imajući na umu navedeni doprinos predlagateljice i složenost postupka, ali i socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 6. svibnja 2010.

Sudac:

Đuro Sessa, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.