Criminal appeal dismissed; Supreme Court upheld lower court's extension of protective measures against victim proximity.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a first-instance decision extending protective measures. The lower court lawfully found facts regarding the defendant's iterative danger and determined that less severe measures, such as proximity bans, were sufficient. The appeal failed because the defendant's lack of complaints during the measures' application confirmed their effectiveness and did not constitute a procedural violation.
Legislator headnote
AI generatedČlanak 98. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku; Članak 468. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku: The Supreme Court may extend protective measures if the first-instance court correctly identified iterative danger and justified that less severe measures suffice, rejecting appeals based on lack of complaints during the measures' application.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 157/16-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda, Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. B., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11. i 144/12. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 18. travnja 2016. broj Kv I-81/16 (K-26/14-316), o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 6. svibnja 2016.,
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba optuženog I. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog I. B., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11, pod točkom I. izreke, na temelju članka 98. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08), optuženiku je produljena primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08, i to zabrana približavanja žrtvi D. M. na udaljenost manju od 100 metara te zabrana uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom D. M.; pod točkom II. izreke određeno je da te mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude; pod točkom III. izreke optuženik je upozoren da u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza iste mogu biti zamijenjene istražnim zatvorom, dok je pod točkom IV. izreke naloženo Policijskoj postaji Poreč provođenje nadzora izrečenih mjera opreza te da je za slučaj nepridržavanja tih mjera od strane optuženika dužna o tome odmah izvijestiti Županijski sud u Puli-Pola.
II Kž 157/16-4
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. B. po braniteljici M. B., odvjetnici iz P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08 te zbog povrede odredaba koje određuju način osiguranja okrivljenika u sudskom postupku (odredbe o pozivanju okrivljenika), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači tako da se optuženiku ukinu mjere opreza.
Žalba nije osnovana.
Upirući na to da je u pobijanom rješenju počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, žalitelj ističe da je prvostupanjski sud samo paušalno ocijenio okolnosti koje su od značaja "za primjenu mjere istražnog zatvora/mjera opreza kao njegova supstituta".
Protivno ovim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je najprije pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje odluke o primjeni mjera opreza, davši jasne, dostatne i valjane razloge za svoju odluku i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere, tako i one koji se odnose na postojanje iteracijske opasnosti na strani optuženika kao posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Potom je, također pravilno zaključio i valjano obrazložio da se ista svrha u konkretnom slučaju može ostvariti i primjenom blažih mjera, odnosno mjera opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4. i 5. ZKP/08. Prema tome, u pobijanom rješenju nije ostvarena bitna postupovna povreda na koju upire žalitelj, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Ni žalbeni navodi optuženika da kroz čitavo vrijeme primjene mjera opreza nije bilo nikakvih primjedbi u pogledu toga da bi on kršio naložene mu mjere opreza ili se ponašao protivno njihovu sadržaju ne dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o opravdanosti i svrhovitosti njihove daljnje primjene. Naime, ta okolnost samo potvrđuje da mjere opreza ostvaruju svoju svrhu.
Optuženik u svojoj žalbi nadalje izražava nezadovoljstvo načinom pozivanja od strane prvostupanjskog suda. Ti žalbeni navodi, međutim, nisu odlučni prilikom odlučivanja o žalbi protiv rješenja o produljenju mjera opreza.
Budući da se optuženika, protivno njegovim daljnjim žalbenim navodima, primijenjenim mjerama opreza ni na koji način ne ograničava ni u njegovim pravima iz članka 98. stavka 3. ZKP/08, žalbu optuženog I. B. trebalo je odbiti kao neosnovanu i, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 6. svibnja 2016.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Martina Ljevačić, v. r.
Lidija Grubić Radaković, v. r.