Legislator Case Law & Legislation
Rev-89/1992-2 AI generated

Rev-89/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-89/1992-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.D. iz B. ., koju zastupa B.K., odvjetnik iz K., protiv tuženih L.V. iz D. ., L.Z. iz R. kraj V., H.K. iz B. ., K.V. iz D. ., F.D. iz V., . . . .,Baštek B. iz V., ..... . i F.V. iz Z., .. . . ., svi zastupani po M.R., odvjetniku iz K., radi utvrđenja postojanja usmene oporuke, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 2. 12. 1987. br. Gž-6780/87, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini od 30. 3. 1987., br. P-42/85, u sjednici održanoj dana 12. listopada 1993. godine

Legislator headnote

AI generated

Rev-89/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Kako su sudovi odbili tužbeni zahtjev zbog ocjene da nisu postojale iznimne prilike, nisu se bavili pitanjem da li je oporučitelj bio sposoban za rasuđivanje, što je među strankama sporno. Sa izloženih razloga trebalo je temeljem čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. br. 53/91) ukinuti obje presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 89/1992-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.D. iz B. ., koju zastupa B.K., odvjetnik iz K., protiv tuženih L.V. iz D. ., L.Z. iz R. kraj V., H.K. iz B. ., K.V. iz D. ., F.D. iz V., . . . .,Baštek B. iz V., ..... . i F.V. iz Z., .. . . ., svi zastupani po M.R., odvjetniku iz K., radi utvrđenja postojanja usmene oporuke, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 2. 12. 1987. br. Gž-6780/87, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini od 30. 3. 1987., br. P-42/85, u sjednici održanoj dana 12. listopada 1993. godine

r i j e š i o j e :

Revizija tužiteljice se prihvaća te se ukidaju presuda Okružnog suda u Zagrebu od 2. prosinca 1987., br. Gž-6780/87 i presuda Općinskog suda u Kutini od 30. ožujka 1987., br. P-42/85 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Kutini koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da je sad pok. V.L. iz B. dana 18. rujna 1984. napravio usmenu oporuku pred svjedocima K.V., H.V. i P.S., a kojom je svu svoju imovinu ostavio tužiteljici D.D. iz B. kbr. ..

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja izjavila je tužiteljica reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog za ukidanje presuda i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženici su u odgovoru na reviziju predložili da se revizija odbije, dok se nadležni državni odvjetnik nije izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Predmet ove parnice je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je sad pok. V.L. sačinio valjanu usmenu oporuku dana 17. rujna 1984.g. kojom je svoju imovinu ostavio tužiteljici.

Tuženici su u svoju pravnu obranu istaknuli da nisu bile ostvarene zakonske pretpostavke za sastav usmene oporuke, a inače sad pok. V.L. da nije bio sposoban za sačinjenje bilo kakve oporuke (nesposoban za rasuđivanje).

Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev jer je ocijenio da nisu postojale izuzetne prilike, budući da je oporučitelj, koji se nije mogao potpisati i tako sačiniti pismenu oporuku pred svjedocima, mogao sačiniti sudsku oporuku.

Utvrđenje i pravni zaključak suda prvog stupnja prihvatio je i žalbeni sud dodavši da je stanje oporučitelja bilo onakvo kakvo je bilo u vrijeme pokušaja sačinjenja pismene oporuke, već i ranije kad su poslali po odvjetnika, pa da su isto tako mogli tražiti i dolazak suda te sačiniti sudsku oporuku.

Pravno stajalište sudova za sada se ne može prihvatiti. Tužiteljica je navela, a to proizlazi i iz iskaza svjedoka P.S. da je oporučitelj kao pismen čovjek htio sastaviti pismenu oporuku pred svjedocima, da je po njegovoj izjavi bilo sastavljeno pismeno te da je pokušao potpisati ispravu, ali uslijed oduzetosti ruke da nije uspio.

Ako stvari ovako stoje, a sudovi ovo nisu raspravili, onda bi se moglo govoriti o iznimnim prilikama. Naime, ako je oporučitelj pokušao potpisati oporuku, ali nije uspio zbog oduzetosti ruke, a u tom momentu zbog proteka radnog vremena nije bilo moguće pozvati suca, predležale bi po ocjeni ovog suda iznimne prilike. Za postojanje iznimnih prilika, naime, mjerodavno je vrijeme u kome je učinjena izjava posljednje volje, a ne vrijeme poslije toga. Dakle, ako su u tom momentu sačinjenja oporuke postojale iznimne prilike (nije se uspio potpisati, a nije se moglo pozvati suca zbog proteka radnog vremena), okolnost što je oporučitelj živio još nekoliko dana kada je bilo moguće pozvati suca, nije relevantna. Kad je usmena oporuka valjano sačinjena, ona vrijedi još 30 dana od prestanka iznimnih prilika. Kako je oporučitelj umro unutar tog roka oporuka bi mogla proizvoditi pravne učinke.

Kako su sudovi odbili tužbeni zahtjev zbog ocjene da nisu postojale iznimne prilike, nisu se bavili pitanjem da li je oporučitelj bio sposoban za rasuđivanje, što je među strankama sporno. Sa izloženih razloga trebalo je temeljem čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. br. 53/91) ukinuti obje presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Ako se u nastavku postupka ocijeni da su postojale iznimne prilike, trebat će raspraviti i pitanje oporučiteljeve sposobnosti za rasuđivanje.

U Zagrebu, 12. listopada 1993. godine

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat v.r.