Gž-461/2023-4 · Županijski sud u Rijeci



Poslovni broj Gž-461/2023-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Lalić, odvjetnik iz Slavonskog Broda, protiv tuženika IE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Domagoj Miličević, odvjetnik iz Požege, radi utvrđenja predugovora o kupoprodaji nekretnine raskinutim i isplate, rješavajući žalbe stranaka, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-331/2022 od 7. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-331/2022 od 7. veljače 2023. u točki I izreke.

II. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje citirana prvostupanjska presuda u točki II izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.000,00 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

III. Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice preinačava se preostali odbijajući dio točke II izreke i točka IV izreke citirane prvostupanjske presude i sudi:

1. Utvrđuje se da je Predugovor o kupoprodaji nekretnine od dana 16. studenog 2020. sklopljen između ĆE rođ. Ć iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao kupca i IE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao prodavatelja, raskinut.

2. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici daljnje zakonske zatezne kamate na iznos od 10.000,00 eur dosuđen u točki I izreke presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-331/2022 od 7. veljače 2023., koja teče na iznos od:

- 5.000,00 eur od 17. ožujka 2021. do 20. lipnja 2022.

- 2.500,00 eur od 6. prosinca 2020. do 20. lipnja 2022.

- 2.500,00 eur od 22. prosinca 2020. do 20. lipnja 2022.

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.610,27 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 8. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove žalbe u iznosu od 528,82 eur u roku od 15 dana dok se preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 10.000,00 eur / 75.345,00 kn uvećano za zatezne kamate koje teku od 21. lipnja 2022. do isplate, po preciziranoj kamatnoj stopi, točkom II izreke odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 5.000,00 eur / 37.672,50 kn, zatim za isplatu zakonske zatezne kamate iznad dosuđene u točki I izreke, te je odbijen zahtjev na utvrđenje da je raskinut Predugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između stranaka 16. studenog 2020., nadalje u točki III izreke (koja se odluka smatra rješenjem) odbijen je prijedlog tužiteljice za zabilježbu spora na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dok je točkom IV izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Protiv presude žalbe podnose obje stranke pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).

2.1. Tužiteljica se žali na odbijajući dio presude iz točke II izreke a tuženik na dosuđujući dio iz točke I izreke, dok obje stranke žalbama pobijaju odluku o troškovima postupka iz točke IV izreke. Stanke predlažu uvažiti žalbe u njihovu korist te potražuju troškove žalbenog postupka.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tuženika nije osnovana dok je žalba tužiteljice djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je raskinut Predugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen između stranaka zbog razloga neispunjenja te zahtjev za isplatu dvostruke kapare i dijela isplaćenih troškova.

6. U provedenom je postupku utvrđeno da:

- tužiteljica kao kupac te tuženik kao prodavatelj sklopili su Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 16. studenog 2020. (dalje Predugovor),

- sadržajem odredbi Predugovora ugovoren je predmet prodaje - stambeni dvoetažni prostor u dvojnoj kući sa dva stana, cca površine 75 m2 bruto, sa pripadajućom okućnicom koja bi se formirala nakon parcelacije zemljišta od cca 1 400 m2 na dva dijela, koju kuću se tuženik obvezao izgraditi na gradilištu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a prema sačinjenom projektu sa svim instalacijama, fasadom, parketom, stolarijom i stepeništem, a bez sustava klimatizacije i grijanja, po sistemu ključ u ruke,

- ugovorena je cijena nekretnine u visini od 50.0000 eur koju je tužiteljica trebala plaćati u ratama po 5.000,00 eur po etapama gradnje,

- ugovoreno je da u slučaju da kupac odustane od ugovora, prodavatelj se obvezuje vratiti polovicu uplaćenog troška za ishodovanje dokumentacije a ukoliko odustane prodavatelj isti se obvezao kupcu vratiti dvostruki iznos odnosno 10.000,00 eur,

- tužiteljica se obvezala snositi polovinu troškova projektne dokumentacije ,

- tuženik se obvezao ishoditi svu potrebnu dokumentaciju u roku od 120 dana od sklapanja Predugovora - građevinsku dozvolu po postojećem projektu i sve druge potrebne suglasnosti radi izdavanja građevinske dozvole te parcelaciju zemljišta,

- ugovorne stranke su se obvezale nakon ispunjenja obveze tuženika za provođenje potrebne dokumentacije, sklopiti glavni ugovor o kupoprodaji nekretnina sa sadržanom tabularnom izjavom,

- u ispunjavanju svojih obveza iz Predugovora tužiteljica je uplatila tuženiku na ruke iznos od 5.000,00 eur prilikom sklapanja Predugovora 16. studenog 2020. i 2.500,00 eur 5. prosinca 2020. dok je dana 21. prosinca 2020. na bankovni račun tuženika uplatila iznos od 2.500,00 eur,

- u ispunjavanju svojih obveza iz Predugovora tuženik je 8. ožujka 2021. kao investitor podnio nadležnom upravnom uredu zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, koja je nakon nadopunjavanja potrebnim ispravama, izdana 3. rujna 2021. te je postala pravomoćna 28. rujna 2021.,

- nakon izdavanja građevinske dozvole tuženik je započeo s gradnjom kuće koja je sazidana do faze izgradnje prve etaže,

- tužiteljica je tijekom lipnja i srpnja 2021. pozivala tuženika na dogovor radi kašnjenja u ishodovanju potrebne dokumentacije te je konačno zatražila povrat uplaćenih novčanih sredstava, na koje pozive je tuženik prolongirao nalazak radi dogovora raznim izgovorima, a što je utvrđeno iz obostranih SMS poruka,

- dopisom upućenim putem odvjetnika od 21. lipnja 2022. tužiteljica se obratila tuženiku uz navode da smatra da je tuženik odustao od ugovora s obzirom da u roku nije ispunio svoju obvezu unatoč višekratnim pozivima da to učini ili da vrati primljeni novac, stoga traži od tuženika povrat dvostruke kapare i uplaćena sredstava za troškove projektne dokumentacije.

7. Odlučujući o dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži da se utvrdi da je Predugovor raskinut zbog neispunjenja od strane tuženika prema članku 362. stavak 3. u vezi s člankom 360. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – dalje ZOO) te traži isplatu iznosa kojeg je platila tuženiku i to dvostruku kaparu te iznose koje je dala radi plaćanja potrebne dokumentacije za izgradnju objekta, sud prvog stupnja nalazi da je takav tužbeni zahtjev samo djelomično osnovan.

8. Cijeneći odredbu članka 268. ZOO-a prema kojoj je predugovor ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor (stavak 1.) te da predugovor obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora (stavak 3), prvostupanjski sud zaključuje da predmetnim Predugovorom dogovoren i predmet prodaje i prodajna cijena. Međutim, sud smatra da je jedina činidba predugovora, obveza ugovornih strana da sklope drugi glavni ugovor, pa nalazi da predugovor o kupnji nekretnine ne može prestati raskidom zbog neispunjenja od strane jedne ugovorne strane. Stoga nalazi da nije osnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži da se utvrdi da je Predugovor u konkretnom slučaju raskinut.

9. Na temelju gornjih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik u roku iz Predugovora (120 dana od njegova zaključenja) podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole dana 8. ožujka 2021., međutim da je tek po proteku toga roka ishodio pravomoćnu građevinsku dozvolu za gradnju kuće u kojoj će biti stambeni objekt koji je predmet predugovora, budući da je rok istekao 16. ožujka 2021. a građevinska dozvola je izdana tek 3. rujna 2021. te je postala pravomoćna 28. rujna 2021. Zaključak je suda da je u konkretnom slučaju tužiteljica odustala od sklapanja glavnog kupoprodajnog ugovora i to iz razloga što tuženik nije pravovremeno i u roku kojim se obvezao Predugovorom ishodio svu potrebnu dokumentaciju vezanu za izgradnju kuće u kojoj je tužiteljica od tuženika namjeravala kupiti stambeni objekt. Kako dakle, nalazi, da nije tuženik odustao od prodaje, prvostupanjski sud smatra da isti nije obveznik vraćanja iznosa od 10.000,00 eur kako se obvezao člankom 2. sklopljenog Predugovora. Osim toga, sud nalazi da ugovor o prodaji nekretnine ne postoji te da iznos od 5.000,00 eur koji tužiteljica smatra kaparom ne može biti znak da je kupoprodajni ugovor sklopljen i nema značaj kapare, pa nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan u dijelu zahtjeva za isplatu dvostruke kapare.

10. U odnosu na zahtjev za povrat novčanih iznosa koje je tužiteljica nesporno uplatila tuženiku - na ime dijela kupoprodajne cijene iznos od 5.000,00 eur i na ime troškova ishođenja dokumentacije za gradnju kuće ukupno iznos od 5.000,00 eur (dva puta po 2.500,00 eur), prvostupanjski sud smatra da s obzirom da je tužiteljica odustala od kupnje nekretnine, tada da je prestala pravna osnova temeljem koje je tuženik primio navedene novčane iznose. Stoga, pozivom na odredbu članka 1111. ZOO-a nalaže tuženiku da navedene iznose, ukupno 10.000,00 eur vrati tužiteljici zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 21. lipnja 2022. kada je tužiteljica od tuženika zatražila povrat novca u smislu članka 1115. ZOO-a.

11. S preostalim zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate iznad dosuđenog iznosa, tužiteljica je odbijena dok je o troškovima postupka odlučeno primjenom članka 154. stavak 4. ZOO-a.

12. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire u žalbama stranaka, s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

13. Prema stajalištu ovoga suda, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, međutim, pravilna primjena materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje dovodi do zaključka o osnovanosti tužbenog zahtjeva u većem dijelu nego je to utvrdio sud prvog stupnja.

14. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da sukladno članku 268. stavak 1. ZOO-a predugovorom ugovorne stranke prvenstveno preuzimaju obvezu kasnijeg sklapanja drugog glavnog ugovora, kao što su to stranke učinile predmetnim Predugovorom obvezavši se sklopiti Ugovor o kupoprodaji nekretnina. Međutim, nema zapreke da sukladno načelu slobode ugovaranja, ugovorne strane predugovorom preuzmu i druge obveze, kao u konkretnom slučaju s obzirom na činjenično utvrđenje da su ugovorne strane Predugovorom preuzele i druge obveze te ih započele izvršavati – tužiteljica isplatama novčanih iznosa a tuženik predajom zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole. Stoga, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda da predugovor o kupnji nekretnine ne može prestati raskidom zbog neispunjenja od strane jedne ugovorne strane, treba reći da s obzirom na sadržaj obveza preuzetih Predugovorom, na istog je moguće primijeniti institut raskida zbog neispunjenja te odlučiti o učincima takvog raskida.

15. S obzirom da bi se u konkretnom slučaju radilo o ugovoru u kojem rok nije bitan sastojak ugovora te s obzirom na činjenično utvrđenje da je tuženik kasnio sa izvršenjem svoje obveze u ishodovanju građevinske dozvole uslijed čega gradnja objekta nije mogla započeti te da ga je tužiteljica pozivala prvo na izvršenje a potom na povrat novca te se konačno putem odvjetnika obratila tuženiku dopisom koji se može smatrati izjavom o raskidu kojom traži povrat do tada isplaćenog novca, osnovan je dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje da je predmetni Predugovor raskinut u smislu članka 362. stavak 3. ZOO-a u vezi s člankom 360. ZOO-a. Na ovim tvrdnjama je tužiteljica temeljila tužbu, pa su utoliko osnovane žalbene tvrdnje tužiteljice povodom kojih je u tom dijelu pobijanu presudu trebalo preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev.

16. Kako je jedan od učinaka raskida ugovora prema članku 368. stavak 2. ZOO-a pravo stranke na povrat onoga što je dala, pravilno je sud prvog stupnja obvezao tuženika da vrati tužiteljici iznose koje mu je nesporno isplatila u ispunjavanju raskinutog Predugovora - iznos od 5.000,00 eur na ime dijela kupoprodajne cijene te 5.000,00 eur (dva puta po 2.500,00 eur) na ime troškova ishođenja dokumentacije, odnosno ukupno 10.000,00 eur, pa su utoliko neosnovane žalbene tvrdnje tuženika.

17. Pritom je pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da iznos od 5.000,00 eur isplaćen 16. studenog 2020. nije predan kao kapara u smislu članka 303. ZOO-a nego kao dio kupoprodajne cijene (ugovoreno je plaćanje u ratama po 5.000,00 eur).

18. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice koja smatra da bi joj tuženik trebao vratiti dvostruku kaparu s obzirom na utvrđenje da kapara nije niti dana. Osim toga, s obzirom na utvrđenje da je tužiteljica raskinula ugovor zbog neispunjenje te da nije tuženik taj koji je odustao od ugovora, tada ne predstoji niti njegova obveza da plati tužiteljici iznos od 10.000,00 eur na ime odustatnine u smislu članka 306. ZOO-a a prema obvezi iz članka 2. Predugovora.

19. Kako kod raskida ugovora prema članku 368. stavak 6. ZOO-a, strana koja vraća novac dužna je platiti i zatezne kamate od dana kada je isplatu primila, tada je tuženik u obvezi na dosuđene iznose platiti tužiteljici zatezne kamate od dana kada je te iznose primio, kako to osnovano tužiteljica traži. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava u tom dijelu prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti u pogledu početka tijeka zateznih kamate na dosuđene iznose i priznati ih od dana učinjenih uplata po tužiteljici do trenutka kada je pobijanom presudom sud priznao tužiteljici kamate (točka III. 2. izreke ove presude).

20. Tužiteljica je donošenjem drugostupanjske presude ostvarila veći uspjeh u sporu , odnosno uspjela je sa 84% (osnov 100% + visina 68% = 168:2 = 84%) dok je tuženik uspio sa 16% (osnov 0% + visina 32% = 32:2 = 16%), pa kada se od većeg uspjeha tužiteljice oduzme manji uspjeh tuženika proizlazi da je tužiteljica u ovome sporu uspjela sa 68% (84% - 16% = 68%). Stoga je sukladno tome uspjehu a primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a tužiteljici trebalo priznati troškove postupka uz daljnju primjenu članka 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - dalje Tarifa). Tužiteljici pripada za sastav tužbe 331,81 eur po Tbr. 7. toč. 1. Tarife i za zastupanje na ročištu 10.10.2022. iznos od 331,81 eur po Tbr 9. toč. 1. Tarife (za ove radnje vrijednosti boda 10,00 kn), zatim za zastupanje na ročištima 21.11.2022. i 17.01.2023. po 497,71 eur za svako ročište po Tbr. 9. toč. 1. Tarife (za ove radnje vrijednosti boda 15,00 kn), što iznosi 1.659,04 eur uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 42. Tarife) daje iznos od 2.073,80 eur uz daljnje iznose sudskih pristojbi na tužbu od 98,08 eur i na presudu od 196,16 eur ukupno iznosi 2.368,04 eur. U skladu sa uspjehom tužiteljice u sporu od 68%, istoj je valjalo dosuditi sveukupno 1.610,27 eur, dok preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova kao neosnovan nije priznat.

20.1. Na iznos dosuđenih troškova prvostupanjskog postupka tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate propisane člankom 29. ZOO -a s tijekom sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a.

21. Tužiteljici pripada i trošak žalbenog postupka pa joj je priznat za sastav žalbe iznos od 622,17 eur prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife uvećano za 25% PDV -a (Tbr. 42. Tarife) što daje iznos od 777,67 eur, od čega je sukladno uspjehu tužiteljice sa žalbom od 68% istoj dosuđeno 528,82 eur (članak 166. stavak 2. ZPP-a). Trošak pristojbe na žalbu nije priznat jer iz stanja spisa ne proizlazi da je tužiteljica ovu pristojbu podmirila.

22. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe jer sa istom nije uspio.

23. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na odredbu članka 368. stavak 2. ZPP-a i članka 373. točka 3. ZPP-a.

24. Rješenje suda prvog stupnja iz točke III izreke prvostupanjske presude, kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić