I Kž-909/1990-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 909/1990-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Novoselec dr. Petra kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i Frančula Rudolfa kao članova vijeća i stručnog suradnika Papše Branke kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. R. Z., zbog krivičnog djela iz čl. 132. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi opt. R. Z., podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Osijeku od 19. listopada 1990, K-75/90, u sjednici održanoj 23. listopada 1991, u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Delić Zvonimira,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. R. Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stepena.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. R. Z., zbog kriv. djela razbojništva iz čl. 132. st. 1. KZRH i temeljem istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca.

Temeljem čl. 98. st. 4. ZKP optuženik je oslobođen naknade troškova krivičnog postupka.

Protiv ove presude podnio je optuženik žalbu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Javno tužilaštvo Hrvatske je u smislu čl. 370. st. 2. ZKP predložilo da se žalba optuženika odbije i potvrdi prvostepena presuda.

Žalba nije osnovana.

Neosnovano pobija optuženik prvostepenu presudu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, koju žalbenu osnovu posebno i nije obrazložio, a ovaj drugostepeni sud ispitujući prvostepenu presudu i po službenoj dužnosti u okviru propisa iz

I Kž 909/1990-3

čl. 376. st. 1. toč. 1. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona 0 krivičnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu ZKP), takvih povreda nije našao.

Nije u pravu optuženik niti kada pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Prvostepeni sud je u ovom predmetu proveo sve potrebne i raspoložive dokaze i njihovom savjesnom analizom i ocjenom opravdano oglasio optuženika krivim za kriv. djelo razbojništva, počinjenog na način i pod okolnostima navedenim u izreci prvostepene presude. Za takvo svoje stanovište prvostepeni sud je dao valjane i logične razloge, koje u cijelosti usvaja i ovaj drugostepeni sud.

Pravilna utvrđenja prvostepenog suda i njihova ocjena temelje se na rezultatima dokaznog postupka i glavne rasprave, a prije svega na iskazu oštećenika L. J. saslušanog kao svjedoka koji je izuzetno detaljno i određeno opisao događaj, te u kojim okolnostima se on našao u društvu sa optuženikom i svjedokom S. P. (slavio je rođenje unuka), zatim kako je njih dvojicu kritične večeri častio pićem i kako ga je optuženik već pri kartanju htio prevariti, pa je on odbio kartati, što je optuženika naljutilo, te kako je optuženik vidio kod njega još p

u gostionici K. E. da on ima novaca, kao i okolnosti pod kojima je izvršeno djelo i sam način izvršenja.

Da je oštećenik imao kod sebe novaca i to oko 400 dinara, te da mu je nakon čašćenja ostalo još oko 250-300 dinara, kao i da su se optuženik i oštećenik porječkali oko kartanja potvrdio je i svj. S. P..

Iskaz oštećenika L. J., koji je u jednom dijelu potkrijepljen i iskazom svjedoka S. P., prvostepeni sud je s pravom ocijenio pozitivno i poklonio mu vjeru, jer nisu nađene nikakve okolnosti koje bi dovodile u sumnju istinitost njegovog iskaza, a niti da bi oštećenik imao nekog razloga neistinito teretiti optuženika, a niti je u tom pravcu, pa ni sada u žalbi, optuženik pružio bilo kakve podatke. Što više oštećenik ne postavlja prema optuženiku imovinskopravni zahtjev, obrazlažući to time da optuženik nema novaca, a čak je izjavio da su njih dvojica opet u dobrim odnosima, a inače su njih dvojica rođaci po tazbinskoj liniji.

Kraj takvog stanja stvari bez ikakvog opravdanja se u žalbi pokušava obezvrijediti iskaz oštećenika, a pogotovo nema nikakve potrebe za dopunom dokaznog postupka kako se to žalbom predlaže - traženjem podataka od Opće bolnice u V. za oštećenika, jer je činjenično stanje u ovom predmetu pravilno i potpuno utvrđeno.

Neosnovana je stoga žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

I Kž 909/1990-3

Ispitujući u smislu čl. 379. ZKP prvostepenu presudu u pogledu odluke o kazni, ovaj drugostepeni sud je ocijenio da je, uzimajući u obzir sve okolnosti od kojih zavisi odmjeravanje kazne, a posebno - stupanj krivične odgovornosti optuženika, okolnosti uz koje je djelo počinjeno, njegov raniji život i dosadašnju osuđivanost, pa i za istovrsna djela, i njegove osobne prilike, prvostepeni sud izrekao primjerenu kaznu, koja u svemu odgovara težini (djela i društvenoj opasnosti djela i učinioca.

Iz izloženih razloga trebalo je presuditi i odlučiti kao u izreci na temelju čl. 384. ZKP.

U Zagrebu, 23. listopada 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka, v. r.

Novoselec dr Petar, v. r.