Rev-294/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 294/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Branku Medančiću, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. D. iz V., koju zastupa punomoćnik A. G., odvjetnik iz V., protiv prvotuženika Grad Vukovar, kojeg zastupa gradonačelnik Ž. S. i punomoćnici P. F., i drugotuženika T. d.o.o. V., kojeg zastupa punomoćnica B. T., odvjetnica iz V., radi isplate, odlučujući o reviziji drugotuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1634/10 od 16. prosinca 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-901/09 od 30. travnja 2010., 28. rujna 2011.,

r i j e š i o j e:

Revizija drugotuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Općinski sud u Vukovaru presudom poslovni broj P-901/09 od 30. travnja 2010. naložio je drugotuženiku T. d.o.o. V. isplatiti tužiteljici Lj. D. iz V. iznose od po 86,43 kuna mjesečno sa pripadajućim zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate počevši od srpnja 2005. do svibnja 2008., te naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 2.045,00 kuna. Istovjetni tužbeni zahtjev je odbijen u odnosu na prvotuženika Grad Vukovar. Županijski sud u Vukovaru presudom poslovni broj Gž-1634/10 od 16. prosinca 2010. odbio je žalbu drugotuženika T. d.o.o. V. i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv drugostupanjske presude drugotuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. u vezi s čl. 385. i 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a) zbog pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predložio je da Vrhovni sud RH preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev ili ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, koja se ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“ broj: 57/11), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava trebalo preispitati sudsku praksu.

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP-a propisano je da u reviziji iz stavka 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s time u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži: određeno navedeno pravno pitanje, s time da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu; određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji bilo koji od navedenih elemenata izostao, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Nakon što je naveo u čemu vidi pogrešna činjenična utvrđenja i pogrešnu primjenu materijalnog prava, drugotuženik u reviziji nije određeno naznačio niti jedno pravno pitanje.

Revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a razlikuje od redovite revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, a nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se takva pitanja moguće u navodima revidenta o pogrešno primijenjenom materijalnom pravu, budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila granica između nje i redovne revizije, dok bi se sam doveo u situaciju da formulira pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta.

Obzirom na izloženo, u predmetnoj situaciji nisu ispunjeni osnovni uvjeti propisani odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za dopuštenost izvanredne revizije.

Stoga, a na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a, valjalo je reviziju drugotuženika odbaciti kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 28. rujna 2011.

S U D A C:

Branko Medančić, v.r.