Legislator Case Law & Legislation
Gž-956/2015-1 AI generated

Gž-956/2015-1 · Županijski sud u Splitu

Case Number Gž-956/2015-1
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katiji Blaće, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Zavod, Z. OIB: ..., zastupan po odvjetničkom društvu M. i L., iz Z., protiv tuženika E. o. d.d., Podružnica S., OIB: ..., zastupan po odvjetničkom društvu G. i p., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pi-345/12 od 2. travnja 2015., 19. travnja 2016.,

Legislator headnote

AI generated

Gž-956/2015-1 · Županijski sud u Splitu: Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku iznos od 3.750,00 kuna u roku od 15 dana.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-956/2015-2

Split, Gundulićeva 29a

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katiji Blaće, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Zavod, Z. OIB: ..., zastupan po odvjetničkom društvu M. i L., iz Z., protiv tuženika E. o. d.d., Podružnica S., OIB: ..., zastupan po odvjetničkom društvu G. i p., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pi-345/12 od 2. travnja 2015., 19. travnja 2016.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pi-345/12 od 2. travnja 2015.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 65.438,43 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke presude.

Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku iznos od 3.750,00 kuna u roku od 15 dana.

Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13; dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tuženik nije odgovorio na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Pobijanom presudom, a ni postupkom koji je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, dok tužitelj na druge povrede odredaba parničnog postupka posebno ne ukazuje.

Predmet spora jest zahtjev za naknadu troškova liječenja koje tužitelj po osnovi obveznog zdravstvenog osiguranja platio za liječenje svoju osiguranicu M. B. koja je ozlijeđena u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće bitno činjenično stanje:

-da je osiguranik tuženika F. B. dana 27. studenog 2008. prouzročio prometnu nesreću, u kojoj je ozlijeđena osiguranica tuženika M. B., rođena ...,

-da je tužitelj u listopadu 2011. godine uputio zahtjev tuženiku za naknadu štete s osnova troškova po izdanim receptima, onih u okviru specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite i stacionarnog liječenja, u iznosu od 130.876,85 kuna, te da mu je tuženik isplatio iznos od 65.438,43 kune

-da je tuženik priznao pasivnu legitimaciju, kao i osnovu odgovornosti za nastanak prometne nezgode,

-da je isplata zahtijevana temeljem odredbe članka 119., 124., 126. i 127. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 85/06, 105/06, 118/06, 77/07, 111/07 i 35/08; dalje u tekstu: ZOZO).

Činjenično stanje potpuno je i pravilno utvrđeno jer je sud prvog stupnja utvrdio sve sporne i odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva i pravilno ocijenio sve izvedene dokaze u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, pa utvrđeno činjenično stanje u cijelosti prihvaća ovaj sud drugog stupnja.

Pravilno je prvostupanjski sud po provedenom dokaznom postupku odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan smatrajući da se na konkretni slučaj imaju primijeniti odredbe članka 53. stavak 1. i članka 55. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 150/08, 94/09, 153/09, 71/10, 139/10, 49/11, 22/12 i 57/12; dalje u tekstu: ZOZO) te članak 10. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju objavljenog u „Narodnim novinama“, broj 94/09 od 1. kolovoza 2009.

Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da se u konkretnom predmetu radi o regresnom potraživanju tužitelja po osnovu plaćenih troškova liječenja za svoju osiguranicu M. B. koji je izvršio tijekom 2009., 2010. i 2011. godine, te da je navedena šteta pokrivena uplatama funkcionalne premije koju je tuženik po Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 94/09) bio dužan platiti od stupanja na snagu tog Zakona od 1. siječnja 2009.

Neosnovano tužitelj tvrdi da je na razrješenje odnosa među strankama potrebno primijeniti odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 85/06, 105/06, 118/06, 77/07, 111/07 i 35/08) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja (27. studenog 2008.), jer predmet ovog spora nije naknada štete već se radi o regresnom potraživanju tužitelja po osnovu plaćenih troškova liječenja zdravstvenoj ustanovi za svog osiguranika i to tijekom 2009., 2010. i 2011.godine za štetni događaj tj. prometnu nesreću od 27. studenog 2008., koja je pokrivena uplatama funkcionalne premije tijekom 2009., 2010. i 2011. godine tijekom kojih godina je tužitelju i nastala šteta po osnovu izdataka za troškove liječenja.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 94/09) koji je stupio na snagu 1. rujna 2009., a sukladno članku 10. stavak 1. ZOZO-a propisano je da su prihodi od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti smanjeni na visinu od 7 % naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. U trenutku nastanka štete tužitelju – tijekom 2009., 2010. i 2011. godine na snazi je bio ZOZO-a koji je stupio na snagu 1. siječnja 2009., a obzirom da u konkretnom slučaju se radi o regresnoj parnici i potraživanju naknade štete zbog prometne nesreće koju je prouzročio osiguranik tuženika F. B. dana 27. studenog 2008., tužitelj nema pravo zahtijevati od tuženika utuženu štetu, jer je ta šteta već pokrivena uplatama funkcionalne premije osiguranja od 10 % naplaćene funkcionalne premije osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno članku 53. stavak 1. točka 10. i stavak 3. ZOZO-a.

Funkcionalna premija je paušalno određena financijska obveza društva za osiguranje od automobilske odgovornosti kojom se pokriva šteta koju trpi tužitelj. Naime, radi se o tzv. "zakonskoj paušalnoj naknadi štete koja se određuje kao prihod Zavoda" (ustavna odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske od 19. srpnja 2012. broj U-I/425/2009). Riječ je o paušalnoj naknadi štete koja nije vezana za točno određenu policu osiguranja od automobilske odgovornosti te ne ovisi ni o broju štetnih događaja niti o visini štete po štetnom događaju u nekom vremenskom razdoblju. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je potpuno irelevantno je li polica osiguranja zaključena prije 1. siječnja 2009. godine ili je nakon tog datuma, a suprotno i pogrešno smatra tužitelj, već je bitno da je šteta tužitelju nastupila tijekom 2009., 2010. i 2011. godine kada je isplatio troškove liječenja, a ta šteta je pokrivena uplatama funkcionalne premije koje po izmjenama zakona obvezivala tuženika i tijekom 2009., 2010. i 2011. godine.

Isto tako iz članka 55. ZOZO-a proizlazi da obveze zdravstvenog osiguranja u jednoj kalendarskoj godini pokrivaju se prihodima u istoj kalendarskoj godini, a identično stajalište proizlazi iz naprijed citirane ustavne odluke Ustavnog suda RH.

Prema tome pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da je tužitelju naknada štete za troškove liječenja po štetnom događaju iz studenog 2008. godine pokrivena funkcionalnom premijom osiguranja o visini od 10% tj. poslije 7% odnosno 4% od ukupno naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, što je izrekom i propisano u stavku 3. članka 53. ZOZO-a, a posebno proizlazi iz odredbi članka 55. kojom je propisano da izdaci obveznog zdravstvenog osiguranja u jednoj kalendarskoj godini se pokrivaju prihodima u istoj kalendarskoj godini.

Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

S obzirom na naprijed izneseno trebalo je na osnovu odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu a na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a potvrditi i odluku o troškovima postupka.

U Splitu 19. travnja 2016.

Sutkinja:

Katija Blaće, v. r.