Rev-2374/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 2374/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, te Gordane Matasić Špoljarić, članice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branka Medančića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. R. i A. R., oboje iz G. B., zastupanog po punomoćniku I. S., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ž. R. i k. u S. B., protiv tuženika C. o. d.d. Z., Filijala S. B., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-256/10-2 od 16. rujna 2010. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški poslovni broj P-235/09-8 od 24. listopada 2009., u sjednici održanoj dana 27. ožujka 2012.,

p r e s u d i o j e :

I Djelomično se prihvaća revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-256/10-2 od 16. rujna 2010. u dijelu točke I 2. izreke kojim je preinačena prvostupanjska presuda za neimovinsku štetu zbog smrti bliske osobe i sudi:

Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški poslovni broj P-235/09-8 od 24. listopada 2009, kojom je tuženiku C. o. d.d. Z., Filijala S. B. naloženo tužiteljima B. R. i A. R., oboje iz G. B., naknaditi nematerijalnu štetu za duševne boli zbog smrti majke svakome po 50.000,00 kuna sa zateznim kamatama.

II U preostalom dijelu se odbija revizija tužitelja kao neosnovana u odnosu na odbijajući dio zahtjeva oba tužitelja za naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 170.000,00 kuna.

III Preinačuje se rješenje o trošku postupka u toč. I.2. i toč. II drugostupanjske presude i rješava:

Svaka stranka dužna je snositi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

Općinski sud u Novoj Gradiški presudom poslovni broj P-235/09-8 od 16. rujna 2010. naložio je tuženiku C. o. d.d. Z. Filijala S. B. isplatiti tužiteljima B. R. i A. R., oboje iz G. B. na ime naknade štete pojedinačne iznose kako slijedi:

- za duševne boli zbog smrti majke svakome po 220.000,00 kuna,

- za trošak kupnje vijenca svakome iznos od po 400,00 kuna,

- za trošak karmina 6.000,00 kuna,

- za trošak spomenika i uređenja grobnice 32.000,00 kuna,

- za trošak žalobne odjeće iznos od po 5.000,00 kuna,

ili ukupno 483.800,00 kuna sa zateznim kamatama na taj iznos po stopi od 14 % godišnje koja teče od presuđenja, tj. 29.listopada 2009. do isplate, dok je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu odbijen. Tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 19.500,00 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate

Županijski sud u Slavonskom Brodu presudom poslovni broj Gž-256/10-2 od 16. rujna 2010. prihvatio je djelomično žalbu oba tužitelja te preinačio odbijajući dio prvostupanjske presude u odnosu na dosuđenu novčanu naknadu neimovinske štete za duševne boli zbog smrti majke i odbio zahtjev tužitelja da im tuženica po toj osnovi isplati svakome po 220.000,00 kuna sa zateznim kamatama. Preinačena je i odluka o trošku parničnog postupka pa je tuženici naloženo naknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 1.995,00 kuna, a u preostalom dijelu su odbijeni zahtjevi stranaka za naknadu parničnih troškova (točka I2. izreke).

U preostalom dijelu žalba je odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na novčanu naknadu imovinske štete za troškove vijenaca, karmina, izrade spomenika i grobnice te žalobne odjeće.

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju kojom pobijaju odbijajuću odluku u odnosu na zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe i odluku o trošku parničnog postupka (točku I 2. izreke), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu na način da odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev, a tuženiku naloži naknaditi tužitelju troškove revizije u iznosu od 10.147,50 kuna.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je djelomično osnovana.

Revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a), a u svezi s odredbom čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 57/11), samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u reviziji. Suprotno tvrdnji revidenta, pobijana presuda sadrži neproturječne razloge o svim žalbenim razlozima odlučnim za rješenje spora (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), pa je presudu moguće ispitati. Tužitelj u reviziji općenito navodi da presuda ima nedostataka jer da obrazloženje presude sadrži proturječne navode o sadržaju dokaza bez konkretnog navoda u čemu se sastoje te proturječnosti.

Revident međutim utemeljeno ukazuje na revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je majka tužitelja J. R. stradala u prometnoj nezgodi ... kao putnica u vozilu reg. oznake i broja … kojim je upravljao P. Č., a za vozilo je imao ugovoreno obavezno osiguranje kod tužene,

- da je unesrećena pretrpjela teške tjelesne ozlijede, uključivši i ozlijede mozga, od posljedica kojih je nastupila duboka moždana koma (stanje vegetiranja), koja koma je potrajala sve do ... kada je preminula,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novoj Gradiški poslovni broj P- 23/04-11 od 5. travnja 2004. tužiteljima dosuđena pravična novčana naknada za duševne boli zbog osobito teškog invaliditeta majke svakome u iznosu od po 220.000,00 kuna.

Sporan je u revizijskom stadiju postupka pravilan izbor mjerodavnog zakona koji se primjenjuje na predmetni spor, odnosno izbor između odredaba ranijeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91,73/91, 3/94, 7/96, 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01- dalje ZOO) i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO/05), imajući u vidu da je štetni događaj nastao ...

S tim u vezi sporno je imaju li oštećeni u okolnostima konkretnog slučaja pravo na naknadu štete za duševne boli zbog smrti majke nakon što su već ostvarili pravo na naknadu štete za duševne boli zbog teškog invaliditeta majke.

Revident osnovano ukazuje da se na predmetni spor primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, odnosno u vrijeme prometne nezgode ..., a što proizlazi iz prijelazne i završne odredbe čl. 1163. ZOO/05 prema kojoj se odredbe ZOO/05 neće primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu toga Zakona. Ovo zato što u slučaju prouzrokovanja štete tjelesnom ozljedom obvezni odnos nastaje u trenutku ozljeđivanja, jer u tom trenutku nastaje pravna osnova za naknadu štete, neovisno o tome što su neke od posljedica nastupile naknadno i neovisno je li u tom trenutku poznat obim i visina posljedične štete.

Odredbom čl. 201. st. 1. i 3. ZOO uređeno je pravo na pravičnu novčanu naknadu članovima uže obitelji za duševne bolove ako je kao posljedica štetnog događaj nastupila smrt ili teški invaliditet bliske osobe. U konkretnom slučaju konačna posljedica štetnog događaja (smrt majke) još nije bila nastupila kada je pravomoćnom presudom odlučeno o pravu na naknadu štete zbog teškog invaliditeta majke.

Nematerijalna šteta u oba navedena slučaja očituje se u povredi pravom zaštićenog osobnog integriteta u sferi duševnog zdravlja oštećenika (ovdje djece). Zakonodavac očito polazi od pretpostavke da su i osobito teški invaliditet i smrt bliske osobe događaji koji mogu uzrokovati duševne boli, a kada je u pitanju smrt roditelja polazi se od presumpcije da navedene povrede tjelesnog integriteta roditelja kao osobito bliske osobe utječu na duševnu sferu djeteta, pri čemu iz teksta zakona proizlazi da se radi o dva vida nematerijalne štete koji se međusobno ne isključuju.

Kada naime kao posljedica štetnog događaja nastupi osobito teški invaliditet, a tek naknadno i smrt bliske osobe, nema sumnje da svaki od ovih pojedinačnih događaja uzrokuju duševne boli kod pokojniku bliske osobe, pa naknada neimovinske štete zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe (roditelja) ne isključuje unaprijed pravo na naknadu štete zbog smrti te iste bliske osobe. Međutim okolnost što je naknada za osobito teški invaliditet odmjerena kada je majka već bila u stanju vigilne kome utječe na visinu naknade zbog smrti, jer je u takvom slučaju smrt u visokom stupnju potencijalno očekivani konačni ishod štetnog događaja.

S obzirom na iznos isplaćene naknade od 220.000,00 kuna tužiteljima za duševne boli zbog osobito teškog (komatoznog) invaliditeta majke, te ostale okolnosti konkretnog slučaja, a naročito dob tužitelja i njihove pokojne majke u vrijeme stradavanja, ovaj sud je ocijenio da tužitelji imaju pravo i na daljnju naknadu štete za duševne boli (iz istog štetnog događaja) zbog smrti majke, tako da svakome od njih pripada i daljnjih 50.000,00 kuna. Sudovi su naime već kod ranijeg odmjeravanja pravične novčane naknade za duševne boli imali u vidu osobito teško komatozno stanje majke i mogući letalni ishod liječenja, pa kada je nakon višegodišnje kome zaista nastupila smrt, tužitelji su bili pripremljeni na takvu mogućnost. S druge strane treba imati u vidu i da ukupna satisfakcija za duševne boli predstavlja samo zadovoljštinu, ona ne popravlja štetu u doslovnom smislu riječi, a pravična novčana satisfakcija za ukupne duševne boli vezane uz ozljeđivanje roditelja iznosi u ovom slučaju po 270.000,00 kuna, što ovaj sud nalazi primjerenim okolnostima konkretnog slučaja.

Zbog iznijetih razloga valjalo je djelomično preinačiti presudu po čl. 395. st. 1. ZPP, a djelomično odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

Revizija je osnovana i u odnosu na odluku o trošku parničnog postupka.

Tužitelj i tuženik su djelomično uspjeli u sporu, pa svaki od njih ima pravo na naknadu parničnih troškova razmjerno uspjehu po čl. 154. st. 2. ZPP.

Tužbeni zahtjev iz tužbe odnosio se na isplatu 497.839,21 kunu, a naknadno je zahtjev snižavan podneskom tužitelja od 12. listopada 2009. te izjavom na ročištu 14.listopada 2009., da bi konačno tužitelj djelomično uspio u sporu u iznosima navedenim u ovom obrazloženju. Polazeći od toga da je tužitelj u revizijskom postupku uspio za ukupno 100.000,00 kuna (od osporenih 440.000,00 kuna), te imajući u vidu ukupne potrebne troškove tužitelja i tuženika u postupku pred prvostupanjskim sudom, odmjerene primjenom odgovarajućih tarifa, ovaj sud cijeni primjerenim da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka po čl. 154. st. 2. ZPP.

Zato je valjalo preinačiti rješenje o trošku po čl. 395. st. 1. i čl. 400. ZPP.

U Zagrebu, 27. ožujka 2012.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.