Supreme Court dismisses appeal on collective agreement application, ruling new agreement prevails over old one for all employees.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court's decision confirming a collective agreement. The dispute concerned whether the 2002 collective agreement applied to all employees or only union members, while the plaintiff argued the 1999 agreement should continue for non-members. The court ruled that the new agreement applies to everyone, aligning with the Constitutional Court's stance that the new terms supersede the old ones for all workers. Consequently, the appeal was rejected as unfounded, and the defendant was not ordered to pay litigation costs.
Legislator headnote
AI generatedZakon o radu čl. 195.; Zakon o radu čl. 2.; Zakon o radu čl. 3. st. 2.; The new collective agreement prevails over the previous one for all employees, including those not members of the union that signed the new agreement, as the new terms supersede the old ones for everyone to prevent discrimination.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
Broj: Revr 690/09-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, Nenada Perina, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića i Renate Šantek, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. iz M., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika HEP- Operator prijenosnog sustava d.o.o. Z., koga zastupaju punomoćnici V. M., J. R., I. Š. R. i M. B., odvjetnici u O. društvu M., R. & partneri u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-293/09-2 od 7. travnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-3779/07 od 19. lipnja 2008., u sjednici održanoj 17. rujna 2009.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju neto iznos od 3.700,00 (tri tisuće sedam stotina kuna) sa zateznim kamatama i to:
- na neto iznos od 1.900,00 kuna počevši od 21. siječnja 2005. godine do isplate,
- na neto iznos od 1.800,00 kuna počevši od 21. siječnja 2006. godine do isplate, i to po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate u razdoblju do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa do isplate po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.830,00 kuna ( tisuću osam stotina trideset kuna) sa zateznim kamatama po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% postotnih počevši od 19. lipnja 2008. godine do isplate, sve u roku od 8 dana.“ kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 610,00 kuna (šest stotina deset kuna), u roku od 8 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 610,00 kuna (šest stotina deset kuna), kao neosnovan.“
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. i II. izreke (točka I. izreke). Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu (točka II. izreke).
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti, preinačiti prvostupanjsku i drugostupanjska presudu, tužbeni zahtjev prihvatiti i tužiteljici dosuditi parnični trošak. Tužiteljica podredno predlaže navedene presude ukinuti i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Tuženik je podnio odgovor na reviziju u kojem predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu. Ujedno je zatražio dosudu troška sastava odgovora na reviziju.
Revizija nije osnovana.
Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice protiv tuženika, kao poslodavca, za isplatu iznosa od 3.700,00 kuna povodom Uskrsa za 2004., 2005. i 2006. regresa za godišnji odmor u 2004. i 2005. u visini utvrđenoj Kolektivnim ugovorom od 22. prosinca 1999. (dalje: KU 99).
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je 22. prosinca 1999. sklopljen Kolektivni ugovor između tri sindikata organizirana kod tuženika kao poslodavca (KU 99),
- da je 1. siječnja 2001. isteklo određeno vrijeme (jedna godina) na koje je KU 99 bio sklopljen pa su se nakon isteka tog roka u smislu čl. 195. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 38/05, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, – dalje: ZR) odredbe tog ugovora primjenjivale kao pravna pravila,
- da je 23. svibnja 2002. sklopljen novi Kolektivni ugovor (dalje: KU 02) između tuženika Hrvatske elektroprivrede d.d. i jednog sindikata (Hrvatskog elektrogospodarskog sindikata HEP-a d.d. – HES),
- da je novim Kolektivnim ugovorom, tj. KU 02 utvrđen manji novčani iznos povodom Uskrsa i dodatka za godišnji odmor.
Nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu da je sklapanjem KU 02 prestala produžena primjena odredaba KU 99 kao pravnih pravila sukladno odredbi čl. 195. ZR pa da se na predmetni slučaj primjenjuju odredbe KU 02 kao novog Kolektivnog ugovora. Pravno pitanje, važno za jedinstvenu primjenu zakona u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a zbog kojeg je podnesena revizija je:
- primjenjuju li se prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja odredbe KU 99 kao pravna pravila ili odredbe KU 02 koji Kolektivni ugovor nije potpisao Nezavisni sindikat HEP-a kojeg je tužitelj član.
Revidentica smatra da na naprijed navedeni način ne prestaje produžena primjena pravnih pravila ranijeg kolektivnog ugovora za radnike članove sindikata koji nisu potpisali novi kolektivni ugovor. Zbog toga revidentica smatra da je pogrešno stajalište nižestupanjskih sudova i da se na predmetni slučaj treba primijeniti KU 99.
O tom pravnom pitanju Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj U- III-1458/08 od 30. lipnja 2009., koja je donesena u istovrsnom predmetu u kojem je razmatran odnos navedena dva Kolektivna ugovora, izrazio svoje stajalište da u konkretnom slučaju valja primijeniti KU 02 sa slijedećem obrazloženjem:
- da primjena kolektivnog ugovora na (sve) radnike kod određenog poslodavca proizlazi iz izjednačenosti statusa članova sindikata koji su potpisali kolektivni ugovor sa statusom nečlana. Naime, odredbom čl. 2. ZR propisana je zabrana nejednakog postupanja prema radnicima (koji ne smiju biti stavljeni u nepovoljniji položaj od drugih osoba na temelju rase, boje kože, spola, bračnog stanja, članstva ili ne članstva u sindikatu i dr.), što znači da upravo na temelju zabrane diskriminacije iz navedenog zakonskog članka, radnik koji nije član sindikata potpisnika kolektivnog ugovora može ostvarivati prava koja je poslodavac obvezan osigurati članovima sindikata s kojima je sklopio (novi) kolektivni ugovor, pri čemu treba imati u vidu da se pravna pravila iz prethodnog kolektivnog ugovora prestaju primjenjivati na temelju odredbe čl. 195. ZR. Kako je odredbom čl. 3. st. 2. KU 99 kojeg je sklopio tužiteljev sindikat propisano, među ostalim, da se taj kolektivni ugovor primjenjuje i na radnike koji nisu bili članovi sindikata potpisnika KU 99, niti su naknadno postali njihovi članovi, a ista odredba sadržana je i u čl. 3. st. 2. KU 02, to Ustavni sud imajući u vidu navedene odredbe oba kolektivna ugovora i ZR zaključuje da u konkretnom slučaju valja primijeniti KU 02, a ne KU 99.
Imajući to na umu, proizlazi da je pravilno i stajalište nižestupanjskih sudova o primjeni KU 02 na konkretni slučaj, jer je to u skladu sa stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Zbog toga je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.
Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 17. rujna 2009.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ivan Kaladić, v.r.