Rev-1058/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1058/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Ž., dr., kojega zastupa punomoćnik K. G., odvjetnik iz Ž., protiv tuženika Grada Ž., kojeg zastupa punomoćnik M. M., dipl. pravnik, te Republike Hrvatske koju zastupa Državno pravobraniteljstvo Vukovarsko-Srijemske županije, radi poništenja rješenja, rješavajući reviziju izjavljenu od tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 21. ožujka 2000. godine, br. Gž-125/00., kojom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Županji od 5. listopada 1999. godine, br. P-248/92., u sjednici održanoj dana 20. lipnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Županji od 5. listopada 1999. godine, br. P-248/92. suđeno je:

"Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom u cijelosti, a koji glasi:

Poništava se rješenje Općinske disciplinske komisije za rješavanje u II-stupanjskom disciplinskom postupku od 4. veljače 1991. godine, br. 2212-01-07-90-04, kao i rješenje Općinske disciplinske komisije organa općinske uprave i službi od 14. prosinca 1990. godine, br. 2212-11-01-90-5, kojom se tužitelju izriče mjera prestanka radnog odnosa kod tuženika, pa će tužitelj normalno nastaviti radni odnos kod tuženika bez prekida i naknaditi parnični trošak, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tužitelju da II-tuženoj RH naknadi parnični trošak u iznosu od 200,00 kn, sve u roku od 8 dana."

Presudom Županijskog suda u Vukovaru od 21. ožujka 2000. godine, br. Gž-125/00. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i navedena prvostupanjska presuda potvrđena.

Protiv ove pravomoćne presude drugostupanjskog suda reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da sud reviziju prihvati, pobijane presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje ili da pobijane presude preinači tako da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužitelja sud prvog stupnja dostavio je, primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92. i 112/99. - dalje ZPP), na odgovor tuženicima i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetništvu.

Tuženici nisu odgovorili na izjavljenu reviziju tužitelja, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud ocijenio da ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju bitnu povredu revizijski sud pazi, primjenom čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti.

O svim ostalim procesnim povredama, zbog kojih se može izjaviti revizija, bez obzira da li je riječ o bitnim povredama apsolutno ili relativno bitnog značenja, revizijski je sud ovlašten voditi računa jedino onda kada se revident na postojanje takvih bitnih povreda postupka u reviziji određeno i konkretno poziva. Revident ne obrazlaže posebno niti jednu od takvih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, dakle, revizijski razlog bitne povrede se nije ostvario.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja ocijenio pravilnima utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:

- da je rješenjem SO Ž. O. disciplinske komisije organa općinske uprave i službi Općine Ž. od 14. prosinca 1990. godine, Klasa: 114-04/90-0/5 Ur.br.: 2212-11-01-90-5 tužitelj oglašen krivim što je 18. listopada 1990. godine, neistinito izvijestio sekretara da je traženo naoružanje ustupio trećoj osobi protivno pravilima službe, bez prethodne suglasnosti sekretara čime da je počinio težu povredu radne obveze iz čl. 49. st. 1. alineja 5, 9 i 16 Pravilnika o radnim odnosima Sekretarijata narodne obrane Općine Ž. te mu je izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa,

- da je rješenjem SO Ž. disciplinske komisije za rješavanje u drugostupanjskom postupku od 4. veljače 1991. godine, Klasa: UP/II-114-04/90-01/5 Ur. br. 2212-01-07-90-4 odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i navedeno prvostupanjsko rješenje potvrđeno,

- da je tužitelj doista 18. listopada 1990. godine, kao djelatnik SNO Ž. neistinito izvijestio pretpostavljenog da je naoružanje (10 pištolja) koje mu je povjereno na čuvanje predao trećoj osobi da bi taj svoj navod opovrgao na sjednici proširenog Savjeta narodne obrane kojoj su prisustvovale odgovorne osobe iz SO Ž. i S.-a. 19- listopada 1990. godine,

- da je tužitelj nakon traženja pretpostavljenog odgovorio da je naoružanje vratio DPO iako je traženo naoružanje bilo u zgradi SNO.

Tako utvrđeno činjenično stanje tužitelj ne može s uspjehom pobijati u revizijskoj fazi postupka, jer se sukladno čl. 385. st. 3. ZPP, revizija ne može izjaviti pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili da utvrđeno ponašanje tužitelja predstavlja težu povredu radne obveze. Naime, nižestupanjski su sudovi pravilno ponašanje tužitelja stavili u kontekst predstojeće ratne opasnosti kada nije bilo mjesta, s obzirom na radno mjesto tužitelja, ponašati se neodgovorno, odbijajući predati oružje, izmišljajući da je isto otuđeno, odnosno vraćeno.

Takvo ponašanje nižestupanjski su sudovi pravilno označili kao težu povredu radne obveze u smislu pogoršanja međuljudskih odnosa zbog davanja netočnih podataka.

Zbog navedenih se razloga u ovoj pravnoj stvari nije ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, te je revizija tužitelja primjenom čl. 393. ZPP, odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 20. lipnja 2001.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.