I Kž-651/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 651/13-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđene A. F., zbog kaznenih djela iz članka 337. stavak 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06 – nastavno: KZ/97) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 27. rujna 2013. broj Kv-202/2013-3 (K-78/07), u sjednici održanoj 26. studenog 2013.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba osuđene A. F. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Osijeku odbačen je zahtjev osuđene A. F. za obnovu kaznenog postupka, koji je pravomoćno okončan presudom Županijskog suda u Osijeku od 16. ožujka 2009. broj K-78/07, preinačenom u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. srpnja 2011. broj I Kž-665/09, kojom je osuđenica proglašena krivom zbog dva kaznena djela iz članka 337. stavak 4. KZ/97, za koja su joj utvrđene kazne zatvora u trajanju od po jedne godine i zbog jednog kaznenog djela iz članka 292. stavak 2. KZ/97, za koje joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, pa je A. F. osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela osuđena A. F. putem braniteljice A. M., odvjetnice iz V., navodeći da ga pobija „u cijelosti, temeljem razloga predviđenih ZKP-om“, s prijedlogom da se ono preinači, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Spis je, sukladno članku 495. u svezi s člankom 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12 i 56/13 – nastavno: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

I Kž 651/13-4

Žaliteljica, upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, ističe da se pobijano rješenje temelji na ocjeni činjenica i dokaza iznesenih u pravomoćno okončanom postupku, no da u istome nije iznesena ocjena onih činjenica i dokaza na kojima se temelji njezin zahtjev za obnovu postupka, zbog čega je neutemeljeno, odnosno neobrazloženo stanovište prvostupanjskog suda da isti nisu takve kvalitete da bi doveli u pitanje činjenično stanje utvrđeno u pravomoćnoj presudi.

Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski sud dao je dostatne i jasne razloge za svoje stanovište da činjenice i dokazi na kojima se temelji zahtjev osuđene A. F. za obnovu kaznenog postupka sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima nisu prikladni da prouzroče njezino oslobođenje ili osudu po blažem kaznenom zakonu u smislu članka 501. stavak 1. točka 3. ZKP/08. Stoga u pobijanom rješenju nije počinjena bitna postupovna povreda na koju upire žaliteljica, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka od povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žaliteljica ističe da iz dokumentacije na kojoj temelji svoj zahtjev za obnovu kaznenog postupka, a koja nije bila razmatrana u pravomoćno okončanom kaznenom postupku – knjigovodstvena dokumentacija trgovačkog društva S. d.o.o. ovjerena od strane Porezne uprave O. te očitovanje trgovačkog društva S. d.o.o. od 26. kolovoza 2013. - proizlazi da nije došlo do umanjenja imovine trgovačkog društva S. d.o.o., odnosno da za isto nije nastupila šteta te da nije pribavljena imovinska korist u inkriminiranim iznosima.

Istaknutim žalbenim navodima, koji u suštini predstavljaju ponavljanje navoda iz zahtjeva osuđenice za obnovu kaznenog postupka, nastoji se ishoditi preocjena dokaza na kojima je utemeljena pravomoćna osuđujuća presuda. Međutim, smisao ovog izvanrednog pravnog lijeka nije ponovno ispitivanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja koje je već bilo predmetom ocjene i prvostupanjskog, a u ovom slučaju, i drugostupanjskog suda, nego da se osuđenici dade mogućnost pobijanja osude na temelju novih činjenica i dokaza koji su prikladni da s uspjehom dovedu u sumnju njezinu osnovanost.

U pravomoćno okončanom kaznenom postupku je na temelju niza, kako materijalnih, tako i personalnih dokaza, nedvojbeno utvrđeno da je kaznenim djelima za koja je osuđena A. F. proglašena krivom trgovačkom društvu S. d.o.o. prouzročena šteta, i to upravo u inkriminiranim iznosima. Tako je kaznenim djelom iz članka 337. stavak 4. KZ/97 (točka 1. izreke pravomoćne presude), koje je počinjeno sačinjavanjem izjave osuđene A. F. kojom osuđenoj L. G. dopušta uknjižbu prava vlasništva na nekretnini u vlasništvu trgovačkog društva S. d.o.o. bez naknade, to trgovačko društvo oštećeno za iznos od 2.046.552,28 kuna (građevinskim vještačenjem utvrđena građevinska i prometna vrijednost te nekretnine); kaznenim djelom iz članka 337. stavak 4. KZ/97 (točka 2. izreke pravomoćne presude) to trgovačko društvo oštećeno je za iznos od 534.519,40 kuna (vrijednost izvedenih građevinskih radova na toj nekretnini nakon njenog nedopuštenog prelaska u vlasništvo osuđene L. G., koji radovi su izvedeni na temelju sedam ugovora sklopljenih između trgovačkog društva S. d.o.o. kao naručitelja i pojedinih obrta kao izvođača), dok je u odnosu na kazneno djelo iz članka 292. stavak 2. KZ/97 (točka 3. izreke pravomoćne presude) trgovačko društvo S. d.o.o. oštećeno za iznos od 60.428,43 kune (iznos neplaćenih zakupnina poslovnog prostora u vlasništvu trgovačkog društva S. d.o.o. koji je trgovačko društvo T. d.o.o. besplatno koristilo).

I Kž 651/13-4

Prema tome, pisano očitovanje trgovačkog društva S. d.o.o. od 26. kolovoza 2013. u kojem je navedeno da u razdoblju od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2009. njegova imovina nije umanjena niti je ostvaren gubitak, kao ni prijave poreza na dobit za to trgovačko društvo za isto razdoblje, nemaju takvu kvalitetu kojom bi se osporila pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u pravomoćno dovršenom kaznenom postupku. Osim toga, pitanje izvođenja dokaza na okolnost utvrđivanja koristi za trgovačko društvo S. d.o.o. na temelju ulaganja u spornu nekretninu po osnovi povećanih prihoda i smanjena poreza kroz razdoblje amortizacije bilo je razmatrano i tijekom prvostupanjskog postupka (u kojem je taj dokazni prijedlog odbijen) i tijekom žalbenog postupka u okviru žalbene osnove nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (koji žalbeni navod je u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. srpnja 2011. broj I Kž-665/09 otklonjen kao neosnovan uz obrazloženje da „provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnosti ostvarene koristi za tvrtku S. d.o.o., ulaganjem u tuđu nekretninu, ne bi dovelo do drugačijeg utvrđenja činjeničnog stanja“).

Žaliteljica nije u pravu ni kada ističe da nije mogla biti osuđena za službeničko kazneno djelo budući da u inkriminirano vrijeme nije imala javne ovlasti koje bi joj bile povjerene od strane tijela javne vlasti.

Naime, osuđena A. F. je sva tri kaznena djela za koja je proglašena krivom - dva kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. KZ/97 (počinitelj je u zakonu označen kao „službena ili odgovorna osoba“) i jedno kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavak 2. KZ/97 (koje prema zakonskom izričaju može počiniti „odgovorna osoba“) – počinila u svojstvu direktorice trgovačkog društva S. d.o.o., odnosno kao odgovorna osoba u smislu članka 89. stavak 7. KZ/97 (prema kojemu je odgovorna osoba, između ostaloga, i osoba kojoj je povjeren određeni djelokrug poslova iz područja djelovanja pravne osobe), a to jest bitno obilježje svih triju tzv. delicta propria za koja je i osuđena, dok stanovište radne skupine za izradu prijedloga KZ/11 o potrebi razlikovanja službeničkih od gospodarskih kaznenih djela kod kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, protivno stanovištu koje je ova osuđenica istaknula u svome zahtjevu za obnovu, ne predstavlja odlučnu činjenicu s aspekta ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Slijedom svega izloženoga, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 26. studenog 2013.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Damir Kos, v.r.