II Kž-253/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 253/13-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Miroslava Šovanja i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jasmine Sabađija, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. S., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u svezi s člankom 158. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 7. svibnja 2013. broj Kv-113/13 (K-12/13), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 7. lipnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog G. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog G. S., zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 1. u svezi s člankom 158. stavkom 1. i članka 165. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), produljen je istražni zatvor protiv optuženog G. S. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12 – dalje u tekstu: ZKP/08).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi G. S. putem branitelja D. M., odvjetnika iz O., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da se preinači na način da se istražni zatvor zamjeni mjerama opreza.

II Kž 253/13-4

Žalba nije osnovana.

Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja, žalitelj ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 jer je pogrešno primijenio odredbu članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08 (budući da u konkretnom slučaju prema njegovom stanovištu nisu ispunjeni uvjeti za produljenje mjere istražnog zatvora), dok odredbu članka 95. stavak 1. ZKP/08 uopće nije primijenio. Suprotno istaknutim žalbenim navodima, kojima se zapravo osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja, nije dovedena u sumnju osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja. Naime, odluka prvostupanjskog suda o opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika temelji se na činjenici da je optuženik osnovano sumnjiv da je u izrazito dugom vremenskom razdoblju od preko šest godina, učestalo na štetu oštećene P. K. vršio radnje kojima su ostvarena obilježja terećenih kaznenih djela. Uz navedeno, prvostupanjski sud je cijenio i činjenicu optuženikove ranije osuđivanosti te utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra o ličnosti optuženika.

Sve navedene okolnosti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuju da na strani optuženika postoji izrazito visok stupanj kriminalne volje i upornosti u protupravnom postupanju, a time i opasnost da bi optuženik boravkom na slobodi mogao ponovno počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo. Slijedom navedenog, nije u pravu žalitelj kada ističe da u konkretnom slučaju ne postoje one osobite okolnosti koje bi ukazivale na reiteracijsku opasnost. Navedenom je za dodati i da se opasnost od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika, a suprotno stavu žalitelja, ne odnosi isključivo na oštećenu P. K., pa se stoga neosnovano žalbom upire da oštećenica ne živi u blizini optuženika i da se svrha istražnog zatvora može ostvariti mjerama opreza zabrane približavanja oštećenici i zabrane uspostavljanja i održavanja veze s oštećenicom.

Nadalje, nije u pravu žalitelj niti kada ističe da je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem povrijedio, između ostalog, i Ustavom Republike Hrvatske zajamčenu presumpciju nevinosti. Naime, pobijano rješenje se temelji na ispravnom i na zakonu utemeljenom utvrđenju prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju postoji osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirana kaznena djela, i to upravo na način na koji mu se to stavlja na teret pravomoćnom optužnicom. Budući da je postojanje osnovane sumnje, sukladno odredbi članka 123. stavak 1. ZKP/08, osnovni zakonski preduvjet za primjenu mjere istražnog zatvora, to je sud dužan prvenstveno utvrditi, a potom i obrazložiti istu, a što je pobijanim rješenjem i učinjeno.

Pozivajući se na načelo razmjernosti propisano odredbom članka 122. stavak 2. ZKP/08, žalitelj ispušta iz vida da sud sukladno navedenoj zakonskoj odredbi prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru, posebno njegovu trajanju, mora voditi računa, ne samo o razmjeru između težine kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret i kazne koja se prema podacima kojima raspolaže sud može očekivati, već i o samoj potrebi trajanja istražnog zatvora. Slijedom navedenog, cijeneći pritom sve okolnosti koje ukazuju na reiteracijsku opasnost na strani optuženika, a osobito dosadašnje vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru u odnosu na zakonom propisano maksimalno trajanje istražnog zatvora, ispravnim se ukazuje zaključak prvostupanjskog suda da načelo razmjernosti u konkretnom slučaju nije povrijeđeno.

II Kž 253/13-4

Budući da optuženikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 494. stavak 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 7. lipnja 2013.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Jasmina Sabađija, v.r.

Ana Garačić, v.r.