Legislator Case Law & Legislation
I Kž-667/1996-3 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal for attempted murder, upholding first-instance conviction and sentence.

Case Number I Kž-667/1996-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Croatian Supreme Court dismissed the defendant's appeal against a first-instance conviction for attempted murder, confirming the original sentence of one year of suspended imprisonment. The defendant argued that the lower court failed to adequately explain the subjective intent required for the crime, but the court found the first-instance reasoning logical and comprehensive regarding the victim's injuries and the defendant's actions. Consequently, the court ruled that no procedural or factual errors existed, as the lower court properly established the elements of the crime and the appropriateness of the penalty.

Legislator headnote

AI generated

čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP; čl. 366. st. 1. ZKP: An appeal based on alleged failure to explain subjective intent is inadmissible if the lower court's reasoning logically and substantively addresses all decisive facts regarding the defendant's mental state and intent.

Keywords

AI generated
attempted murder subjective intent procedural error suspended sentence appeal dismissal criminal liability evidence assessment

Cited Legislation

AI generated
čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP
čl. 366. st. 1. ZKP
Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 366. st. 1. ZKP nisu nađene povrede formalnog ili povrede materijalnog prava na štetu optuženika, valjalo je žalbu odbiti i presuditi kao u izreci.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-667/1996-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Neve Šibl i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i tajnice u vijeću Ileane Vinja, kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv opt. R. V., zbog kaznenog djela iz čl. 35. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 14. ožujka 1996. godine broj K-165/94, u sjednici održanoj 10. studenog 1999. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba opt. R.V. kao neosnovana i potvrđuje presuda prvostupnjskog suda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. R.V. proglašen je krivim za kazneno djelo pokušaja ubojstva na mah iz čl. 35. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH, činjenično opisano u izreci te presude, pa mu je za navedeno djelo temeljem čl. 47. OKZRH izrečena uvjetna osuda i po čl. 35. KZRH utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine koja se neće izvršiti ako u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Po čl. 45. OKZRH u slučaju opoziva uvjetne osude optuženiku će se u kaznu uračunati vrijeme provedeno u pritvoru od 26. veljače do 14. ožujka 1994. godine.

Optuženiku je temeljem čl. 64. OKZRH izrečena i mjera oduzimanja noža skakavca u dužini od 20 cm a obvezan je i na snašanje troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude podnio je optuženik žalbu izjavljenu po braniteljima I.K. i dr., odvjetnicima iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kaznenoj sankciji, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odluku.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske nakon razmatranja spisa predložio je da se žalba kao neosnovana odbije.

Žalba nije osnovana.

Optuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ne navodeći izričito koju povredu ima u vidu, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da smjera na povredu iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP, jer tvrdi da u obrazloženju presude nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama glede subjektivnog odnosa optuženika prema svom djelu.

Naime, žalitelj smatra da je sud trebao podrobno opisati zbog čega okrivljenikovu radnju nanošenja ozljede oštećeniku procjenjuje kao rezultat njegove namjera da oštećenika usmrti. U žalbi se tvrdi da u obrazloženju nema razloga o optuženikovom postupanju s direktnim umišljajem.

Navedena postupovna povreda nije ostvarena. Suprotno stajalištu žalbe, bitna postupovna povreda postoji kad u presudi izostane svako obrazloženja navoda sadržanih u izreci presude. Međutim, u obrazloženju pobijane presude sud je naveo logične i sadržajne razloge o svim odlučnim činjenicama ne samo glede objektivnog učina kaznenog djela nego i subjektivnog odnosa optuženika prema tom djelu. Jer, sud je reproducirajući izvedene dokaze, iskaze svjedoka, nalaze i mišljenja medicinskog i neuropsihijatrijskog vještaka, te navode obrane optuženika iznio odlučne okolnosti koje proizlaze iz njihovog sadržaja a relevantne su za utvrđenje bitnih elemenata kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim.

Prigovori iz žalbe s osnova postupovne povrede onako kako su sadržajno koncipirani u biti se svode na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu.

Međutim, sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje i u obraloženju svoje presude određeno i opsežno izložio koje činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, te pravilnom ocjenom rezultata dokaznog postupka pouzdano zaključio da je optuženik izvršio kriminalne radnje pod okolnostima i na način opisan u izreci pobijane presude, a u kojima se i po zaključku ovog drugostupanjskog suda stječu sva esencijalna obilježja kaznenog djela pokušaja ubojstva na mah.

Naime, u žalbi se niti ne poriče da je oštećeniku nanesena teška tjelesna ozljeda od strane optuženika.

Sud prvog stupnja pravilno je zaključio da je optuženik udario nožem oštećenika kad su bili jedan drugom sučelice, jer je tada oštećenik uslijed udarca odgurnut zateturao unazad i sjeo na kolnik, dok su svjedoci u ruci optuženka vidjeli nož kojeg je on nesporno i imao.

Sud je prihvativši mišljenje psihijatrijskog vještaka, a s obzirom na okolnosti događaja utvrdio da je optuženik ponašanjem oštećenika, koji se nalazio još i u grupi pijanih mladića, bio doveden bez svoje krivnje u afektivno stanje u kojem ga je pokušao lišiti života.

Imajući u vidu afektivno stanje u kojem se je optuženik nalazio u kontekstu događaja i načina izvršenja djela, posebno zadavanja oštećeniku nožem skakavcem sječiva dužine 12 cm ubodnu ranu u prsište kao najvitalniji dio čovjekova tijela, te činjenicu da je nastupila teška i po život opasna ozljeda, a život je oštećeniku spašen zahvaljajući hitnoj liječničkoj intervenciji, sudu prvog stupnja pravilno je zaključio da je optuženik postupao s izravnom namjerom u cilju da oštećenog liši života.

Iz iznesenog i ovaj sud drugog stupnja nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio oblik optuženikove krivnje koji je postupivši na opisani način bio svijestan svoga djela i htio njegovo izvršenje, odnosno njegova je aktivnost bila usmjerena na smrtnu posljedicu.

Kako, dakle, u cijelosti gledano navodi optuženika u žalbi, a vezani za žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predstavljaju razloge o kojima je sud prvog stupnja svoje stajalište opširno, detaljno i logično obrazložio, to je žalba optuženika i u tom pogledu neosnovana.

Nije osnovana žalba optuženika niti zbog odluke o kazni.

Sud prvog stupnja optuženiku je izrekao uvjetnu osudu s utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine uz rok kušnje od dvije godine koja kaznena sankcija prema zaključku Vrhovnog suda nije prestroga kako se to nastoji prikazati u žalbi.

Naime, olakotne okolnosti prvostupanjski sud je optuženiku dovoljno respektirao naročito činjenicu što je u vrijeme izvršenja djela bio mlađi punoljetnik, dok otežavajućih okolnosti nije našao, pa je izrečena kaznena sankcija adekvatna društvenoj opasnosti djela i opsegu kaznene odgovornosti počinitelja te dovoljna za ostvarenje zakonom predviđenih svrha kažnjavanja.

Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 366. st. 1. ZKP nisu nađene povrede formalnog ili povrede materijalnog prava na štetu optuženika, valjalo je žalbu odbiti i presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 10. studenog 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Ana Garačić, v.r.