Revr-326/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 326/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. G. iz D. R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-2113/2013-2 od 19. studenoga 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-77/12-34 od 6. rujna 2013., u sjednici održanoj 7. prosinca 2016.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos 19.549,39 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate, kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu 3.902,72 kn, dok je pod točkom II. izreke odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog iznosa kao neosnovan. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženice kao neosnovane, te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je djelomično odbijen tužbeni zahtjev reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13

- dalje: ZPP) navodeći da reviziju podnosi „jer postavljeno postupovnopravno pitanje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni s obzirom da je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje koje je u suprotnosti sa shvaćanjem na kojem je utemeljena pobijana drugostupanjska odluka suda.“ Predlaže drugostupanjsku presudu preinačiti u pobijanom dijelu na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ukinu presude sudova u postupku koji je prethodio reviziji i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao djelatne vojne osobe, za isplatu dodatka na plaću po osnovi prekovremenog rada za razdoblje od 1. kolovoza 2008. do 20. srpnja 2011.

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Stranka u izvanrednoj reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP, sukladno odredbi čl. 382. st. 3. ZPP, treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz sadržaja citiranih, mjerodavnih odredbi ZPP za odlučivanje o dopuštenosti izvanredne revizije, proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, i s tim u vezi dopuštenosti izvanredne revizije, potrebno da izvanredna revizija ispunjava sljedeće pretpostavke: u reviziji mora biti određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, mora se raditi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te revident u reviziji mora određeno navesti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje u izvanrednoj reviziji važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostala bilo koja od navedenih pretpostavki, nema uvjeta za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Revident je u reviziji postavio sljedeća pitanja:

„1. Da li se radniku kao tužitelju u parničnom postupku – radnom sporu radi isplate dodataka na plaću, dodaci na plaću za prekovremeni rad mogu umanjivati za preraspodjelu radnog vremena ako poslodavac kao tuženik u tom parničnom postupku nije dokazao, niti uopće dokazivao postojanje preraspodjele radnog vremena?“

2. „Da li radnik, ukoliko je u pojedinim radnim danima radio 24 sata na dan i ako takvo radno vrijeme proizlazi iz službene evidencije poslodavca, ima pravo na dodatke na plaću za prekovremeni rad računajući rad u tim danima kao rad od 24 sata ili od 16 sati dnevno?“

3. „Da li radnik-djelatna vojna osoba ima pravo na dodatke na plaću za prekovremeni rad koji je ostvaren na stražama sukladno općim propisima o radu (Zakon o radu) i sukladno Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike ili sukladno Pravilniku o dodatku na plaću i načinu isplate plaća Ministra Republike Hrvatske?“

Kao razlog važnosti naznačenih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tužitelj u reviziji navodi da je o tim pitanjima revizijski sud već zauzeo shvaćanje koje je u suprotnosti sa shvaćanjem na kojem je utemeljena pobijana drugostupanjska odluka.

U konkretnom slučaju, tako naznačeni razlog važnosti predmetnih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni nije prihvatljiv. Naime, puka tvrdnja u reviziji “da je o tim pitanjima revizijski sud već zauzeo shvaćanje koje je u suprotnosti sa shvaćanjem na kojem je utemeljena pobijana drugostupanjska odluka suda“ nije dovoljna da bi opravdala podnošenje predmetne revizije.

Izložiti razloge u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP zbog kojih revident smatra da su pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni treba u ovom slučaju shvatiti kao njegovu obvezu da iznese svoje argumente na temelju usporedne analize pravnog shvaćanja Vrhovnog suda (iz neke konkretne odluke koju je potrebno navesti) i pravnog shvaćanja drugostupanjskog suda.

Kako u konkretnom slučaju nije ni navedena odluka revizijskog suda to treba zaključiti da tužitelj u svojoj reviziji nije u smislu čl. 382. st. 3. ZPP izložio razloge zbog kojih bi njegova pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Stoga, s obzirom da tužitelj u predmetnoj reviziji nije određeno naveo razloge zbog kojih bi postavljena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, to nisu ostvarene procesne pretpostavke za dopuštenost predmetne revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

Zbog toga je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP valjalo odbaciti reviziju tuženice kao nedopuštenu, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 7. prosinca 2016.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.