I Kž-996/2008-9 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 996/08-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića, Hajrije Novoselec, Ante Potrebice i mr. sc. Marijana Svedrovića kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika Z.

V. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi s čl. 41. ZIDKZ i dr., odlučujući o žalbama optuženika Z. V. i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 09. rujna 2008., broj K-23/08, u sjednici vijeća održanoj 03. veljače 2009, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika mr. Milojka Vučkovića i odvjetnika M. B., u zamjeni za branitelja opt. Z. V., B. Z., odvjetnika u Z.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog Z. V., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, pa se optuženi Z. V. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 41 ZIDKZ za koje je tom presudom proglašen krivim, temeljem istih zakonskih propisa, uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. c. KZ osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine u koju kaznu mu se temeljem čl. 63. st. 1. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 21. travnja do 09. rujna 2008. godine i od 26. rujna 2008. godine pa nadalje.

II Žalba optuženika u preostalom dijelu odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

III Žalba državnog odvjetnika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Pobijanom presudom od 09. rujna 2008. broj K-23/08 Županijski sud u Zadru

čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi s čl. proglasio je krivim optuženog Z. V. zbog kaznenog djela iz

I Kž 996/08-9

41. ZIDKZ, opisanog pod toč. 1., te ga na temelju istih zakonskih propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Istom je presudom, sud prvog stupnja optuženog I. J. proglasio krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ-a, opisanog pod toč. 2., te ga na temelju tog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, nakon čega mu je temeljem čl. 67. KZ primijenjena uvjetna osuda s rokom kušnje od dvije godine.

Na temelju čl. 63. st. 1. KZ optuženom Z. V. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme koje je proveo u pritvoru od 21. travnja pa do 09. rujna 2008. godine.

Na temelju čl. 76. st. 1. KZ prema optuženom Z. V. primijenjena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, a u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Na temelju čl. 82. KZ od optuženog Z. V. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 100,00 kuna.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ prema optuženom I. J. primijenjena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta-opojne droge heroin, prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta PU Zadarske broj 365879.

Na temelju čl. 122. st. 1. ZKP optuženi Z. V. i I. J. dužni su nadoknaditi stvarne troškove kaznenog postupka svaki u iznosu od 4.033,33 kune, te paušalni trošak svaki iznosu od 600,00 kuna.

Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi Z. V..

Optuženi Z. V., po branitelju B. Z., odvjetniku iz Z., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno je predložio da ga se obavijesti o sjednici vijeća.

Državni odvjetnik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenoj sankciji sve u odnosu na opt. Z. V., s prijedlogom da se pobijana presuda preinači izricanjem strože kazne optuženiku.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Temeljem čl. 373. st. 1. ZKP, predmet je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledavanje, koje se pismeno očitovalo da odustaje od žalbe državnog odvjetnika, dok se o žalbi optuženika nije očitovalo.

Sukladno zahtjevu iz žalbe optuženika, o sjednici vijeća obaviješteni su optuženik i njegov branitelj B. Z., odvjetnik iz Z.. Sjednici je nazočio M. B., odvjetnik iz Z., u zamjeni za optuženikovog branitelja B. Z., dok vijeće nije našlo svrsishodnim osigurati nazočnost optuženika, budući je u pritvoru, te ima branitelja.

I Kž 996/08-9

Žalba optuženika je djelomično osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika nedopuštena.

Na žalbu državnog odvjetnika

Budući je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pisanom očitovanju odustao od žalbe nižestupanjskog državnog odvjetnika, to je njegovu žalbu trebalo odbaciti kao nedopuštenu i na temelju čl. 386. u svezi čl. 364. st. 2. ZKP riješiti kao pod toč. III izreke.

Na žalbu optuženika

Nije u pravu optuženik V. kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl.367 st.1 toč.11 ZKP jer da u izreci presude nije opisan subjektivan odnos optuženika Z. V. prema opisanim radnjama pa da je izreka prvostupanjske presude zbog toga nerazumljiva odnosno da sud prvog stupnja niti u obrazloženju svoje odluke nije o tome naveo razloge, zbog čega presuda ne sadrži ni razloge o odlučnim činjenicama.

Protivno ovim žalbenim navodima, činjenični opis djela pod toč. 1 izreke prvostupanjske presude sadrži sve elemente bića kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 KZ u svezi s čl. 41 ZID KZ, uključujući i subjektivni odnos optuženika Z. V. u odnosu na radnje izvršenja kaznenog djela. Prema tome, izreka prvostupanjske presude je razumljiva, a činjenični opis djela u potpunom suglasju s pravnim opisom i oznakom kaznenog djela zlouporabe opojne droge iz čl. 173. st. 2. KZ. Isto tako, obrazloženje presude sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na činjenični supstrat djela za koje je opt. Z. V. proglašen krivim zbog čega žalba ovog optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a nije osnovana.

Optuženik se žali i zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 368 toč. 1 ZKP jer smatra da, u činjeničnom opisu kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim nije opisan subjektivan element kaznenog djela, te da tako opisano postupanje ne predstavlja kazneno djelo. Osim toga žalitelj smatra da u ovom slučaju nema kaznenog djela i stoga što je on proglašen krivim za prodaju „jednog jedinog paketić droge heroin količine 0,16 grama“, a kako štetna posljedica nije nastupila jer je prodana opojna droga oduzeta od optuženika J., to je riječ i o beznačajnom djelu u smislu čl. 28 KZ.

Međutim, nije u pravu optuženik kada tvrdi da u činjeničnom opisu kaznenog djela iz čl.173 st.2 KZ u svezi s čl.41 ZID KZ, opisanog pod toč.1, nije opisan subjektivan element tog kaznenog djela odnosno njegova namjera da proda opojnu drogu heroin, pa da zbog tog nedostatka opisano postupanje ne predstavlja kazneno djelo. Naime, kao što je već rečeno prilikom obrazlaganja žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl.367 st.1 toč.11 ZKP, u činjeničnom opisu za koji je optuženik V. proglašen krivim opisani su svi elemente bića kaznenog djela zlouporabe opojne droge iz čl.173 st.2 KZ u svezi s čl.41 ZID KZ, pa tako i njegov subjektivan odnos prema poduzetoj radnji prodaje opojne droge heroin. Što se tiče tvrdnje optuženika da u konkretnom slučaju njegovo postupanje predstavlja beznačajno djelo valja reći da je za ocjenu o beznačajnosti djela relevantna kvantifikacija

I Kž 996/08-9

neprava i krivnje, pri čemu se sve objektivne i subjektivne činjenice konkretnog slučaja, moraju sagledati i u cjelini. Prema tomu, kako se u konkretnom slučaju radi o neovlaštenoj prodaji tzv. teške opojne droge heroin, čija uporaba je osobito raširena i pogubna za zdravlje ljudi, kao zaštitni objekt ovog kaznenog djela, to se s obzirom na način postupanja optuženika, njegovu krivnju i dosadašnju osuđivanost zbog istovrsnih kaznenih djela, u konkretnom slučaju, ne može raditi o beznačajnom djelu, u smislu odredbe čl. 28. KZ, bez obzira što se radi o samo jednoj prodaji manje količine opojne droge heroin. Slijedom izloženog, žalba optuženika V. zbog povrede kaznenog zakona nije osnovana.

U žalbi podnesenoj zapravo samo iz osnove pogrešno, a ne i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik osporava utvrđenje suda prvog stupnja da je on, na način i pod okolnostima opisanim pod toč.1 izreke pobijane presude, prodao 0,16 grama opojne droge heroin optuženiku J., s tvrdnjom da je cilj njegova postupanja bio „na drugi način omogućiti J. da heroin potroši…odnosno da mu je jednostavno dao heroin na trošenje“ iz tzv. narkomanske solidarnosti. Osim toga, tvrdi da sud prvog stupnja nije obrazložio zbog čega smatra neosnovanom njegovu obranu da kritične prigode nije prodao opojnu drogu heroin J., već da mu je tu drogu dao na trošenje.

Međutim, suprotno takvim žalbenim tvrdnjama, sud prvog stupnja je, nakon što je doveo obranu optuženika Z. V. u svezu s drugim dokazima provedenim tijekom postupka, i to prvenstveno obranom optuženika I. J., dao jasne i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, zbog kojih je otklonio kao nevjerodostojnu na glavnoj raspravi izmijenjenu obranu optuženika, a ocijenio istinitom njegovu obranu danu u istrazi, što je u prvostupanjskoj presudi detaljno analizirano i obrazloženo, pa takvo obrazloženje prihvaća u cijelosti sud drugog stupnja.

Pri tom je osnovano, na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja otklonio kao nevjerodostojan navod u obrani optuženika Z. V. danoj na glavnoj raspravi što ponavlja u žalbi, da je kod davanja prvog iskaza bio u apstinencijskoj krizi i „da bi potpisao bilo što“, te osnovano zaključio da je na glavnoj raspravi izmijenjena obrana tog optuženika usmjerena ivo na umanjenje kaznene odgovornosti.

isključ

Iz izloženog slijedi da je sud prvog stupnja sve odlučne činjenice koje se odnose na kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 41. ZIDKZ, pobliže činjenično i pravno opisano pod toč. 1. izreke pobijane presude, potpuno i pravilno utvrdio, pa navodima žalitelja nije dovedena u sumnju ispravnost zaključaka suda prvog stupnja, zbog čega žalba iz osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

Međutim, u pravu je optuženik Z. V. kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja, prilikom odmjeravanja kazne, trebao imati u vidu cijeli niz olakotnih okolnosti koje opravdavaju primjenu odredbe o ublažavanju kazne.

Naime, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, unatoč dosadašnjoj osuđivanosti optuženika, po sudu prvog stupnja utvrđene olakotne okolnosti u vidu ovisnosti optuženika o opojnim drogama i njegove smanjene ubrojivosti u vrijeme počinjenja djela, pozitivna obiteljska situacija i afirmativan odnos prema radu i obitelji, kao i u žalbi pravilno istaknuta

I Kž 996/08-9

mala količina opojne droge za čiju je prodaju proglašen krivim, te okolnost izostanka štetne posljedice, što je sud prvog stupnja propustio cijeniti, uz okolnost da je riječ o jednokratnoj prodaji opojne droge, u svojoj ukupnosti predstavljaju naročito izražene olakotne okolnosti u smislu čl.57 KZ, koje kao takve opravdavaju primjenu odredaba o sudskom ublažavanju kazne.

Stoga je ovaj sud, cijeneći osobnost optuženika i pogibeljnost djela, zaključio da je primjerena kazna za ovog optuženika, kojom će se ostvariti sve svrhe kažnjavanja propisane čl.50 i čl.6 KZ, kazna zatvora u trajanju od dvije godine, u koju kaznu mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 21. travnja do 09. rujna 2008. godine i od 26. rujna 2008. godine pa nadalje.

Kako žalba izjavljena u korist optuženika iz osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u smislu čl. 382. ZKP, sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi, to je ovaj sud drugog stupnja prvostupanjsku presudu ispitao i u tom dijelu. Utvrđeno je da je sud prvog stupnja pravilno prema optuženiku primijenio sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, budući je optuženik kazneno djelo počinio pod odlučujućim utjecajem ovisnosti o opojnim drogama, kao i mjeru oduzimanja imovinske koristi iz čl. 82. KZ, budući nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom.

Ovaj sud drugog stupnja ispitao je presudu suda prvog stupnja i po službenoj dužnosti, sukladno čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP, te nije našao da bi bila ostvarena koja od povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

Slijedom iznesenog, trebalo je djelomično prihvatiti žalbu optuženika Z. V. i temeljem čl. 390 st.1 i čl. 387. ZKP presuditi kao pod toč.I i II izreke.

U Zagrebu, 3. veljače 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.