Legislator Case Law & Legislation
Revr-577/2009-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses labor dispute appeal regarding collective agreement protective clauses interpretation.

Case Number Revr-577/2009-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed appeals from both parties regarding a labor dispute over minimum wage calculations under a collective agreement. The plaintiff argued for a protective interpretation of the agreement's clauses, while the defendant contended that a 2004 settlement only adjusted the base salary without altering the protective clause's application. The court ruled that the protective clause applies only after the first salary base adjustment, which occurred in January 2004, thereby rejecting the plaintiff's claim and dismissing the defendant's appeal on costs due to lack of legal grounds.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 2. ZPP; čl. 392. st. 2. ZPP; čl. 393. ZPP; čl. 166. st. 1. ZPP; čl. 155. st. 1. ZPP; When interpreting collective agreements, courts must determine if a protective clause applies based on the timing of salary adjustments rather than assuming immediate application upon signing.

Keywords

AI generated
collective agreement interpretation protective clause application labor dispute appeal salary base adjustment Croatian Civil Procedure Act minimum wage calculation judicial review dismissal

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Revr 577/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, predsjednika vijeća, Nenada Perina, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića i Renate Šantek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika Grada Zagreba, kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja i tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-140/09-3 od 17. ožujka 2009. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5377/05 od 22. listopada 2008., u sjednici održanoj 14. siječnja 2010.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbijaju se revizije tužitelja i tuženika u odnosu na glavno potraživanje kao neosnovane.

II. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženika u odnosu na troškove parničnog postupka kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev pa je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 3.029,49 kuna sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose od dospijeća i po stopi pobliže navedenoj u izreci prvostupanjske presude kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 7,32 kune sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate (točka I. izreke). Djelomično je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 53.794,40 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom (točka II. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. i II. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu (točka III. izreke).

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijele obje parnične stranke, svaka u dijelu u kojem nije uspjela, pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 2. ZPP zbog sljedećeg materijalnopravnog pitanja: treba li sud prilikom tumačenja pravnih izvora koji uređuju prava radnika, a osobito kolektivnih ugovora, u slučaju dvojbe u pogledu njihovog interpretiranja, prihvatiti tumačenje koje ide na štetu radnika ili ono koje mu ide u korist, a s obzirom na svrhu koja se želi postići kolektivnim ugovorom u smislu zaštite prava i interesa radnika. Konkretno, u predmetnom slučaju pojavilo se kao sporno pitanje - pitanje tumačenja čl. 48. st. 2. Kolektivnog ugovora za zaposlene u Gradskoj upravi Grada Zagreba (dalje: KU), sklopljenog 1. lipnja 1999. između Grada Zagreba kao poslodavca i Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, a primjena kojeg Kolektivnog ugovora je produžena 15. lipnja 2001., odnosno je li tuženik u obvezi od dana potpisivanja KU isplaćivati tužitelju plaću uz zaštitnu klauzulu iz čl. 48. st. 2. KU, a obzirom na odredbu čl. 48. st. 3. KU.

Navodi da o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja. Stoga predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev.

Tuženik je podnio reviziju zbog materijalnopravnog pitanja glede tumačenja značenja sporazuma postignutog u postupku mirenja održanom 10. ožujka 2004. i opstojnosti odredbe čl. 48. KU, tj. je li sporazumom od 10. ožujka 2004. postignutom u postupku mirenja u vezi usklađivanja osnovice i stalnog dodatka na plaću stavljena izvan snage odredba čl. 48. KU.

U odnosu na postavljeno pravno pitanje tuženik navodi da se radi o pravnom pitanju o kojem revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o istom mogli imati različita shvaćanja.

Tuženik u reviziji također navodi da reviziju podnosi i proti odluke o trošku, ali pritom ne navodi pravno pitanje koje se odnosi na odluku o parničnom trošku niti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Zaključno tuženik predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijanu i prvostupanjsku presudu i odbije u cijelosti tužbeni zahtjev, kao i da dosudi trošak parničnog postupka tuženiku. Podredno predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova parničnog postupka. U odgovoru na reviziju tuženika, tužitelj osporava navode revizije i predlaže istu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

Revizije nisu osnovane u odnosu na glavno potraživanje, a revizija tuženika nije dopuštena u dijelu koji se odnosi na trošak parničnog postupka.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 2. ZPP, koja se primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

U revizijskom stadiju postupka sporno je između stranaka je li tuženik u cijelosti isplatio plaću tužitelju u skladu sa čl. 48. KU.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je od 1. lipnja 1999. na snazi KU sklopljen između tuženika kao poslodavca i Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske,

- da je tužitelj prema odredbi čl. 48. st. 3. KU do prvog usklađenja osnovice plaće i stalnog dodatka na plaću primao plaću prema osnovama i mjerilima koja su vrijedila na dan stupanja na snagu KU,

- da je u postupku mirenja između tuženika i Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske zaključkom od 10. ožujka 2004. između ostalog povećana 1. siječnja 2004. osnovica za obračun plaće u iznosu od 5,8 %,

- da tužitelju nakon 1. siječnja 2004. nije isplaćivana plaća sukladno čl. 48. st. 2. KU odnosno uz primjenu zaštitne klauzule iste odredbe KU.

Nižestupanjski sudovi temelje svoju odluku na stajalištu da tužitelju do prvog usklađenja osnovice i dodatka na plaću (1. siječnja 2004.) pripada plaća koja je isplaćivana prema osnovama i mjerilima koja su vrijedila na dan sklapanja KU, a u skladu sa čl. 48. st. 3. KU i koju plaću je tužitelj primao, dok se nakon 1. siječnja 2004., sukladno čl. 48. st. 2. KU, primjenjuje zaštitna klauzula prema kojoj tužitelju pripada plaća sukladno zaključku od 10. ožujka 2004,. ali ne manja od one predviđene zaštitnom klauzulom iz čl. 48. st. 2. KU. Budući da je tužitelj za razdoblje do 1. siječnja 2004. primao plaću prema osnovama i mjerilima koja su vrijedila na dan stupanja na snagu KU, sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja na ime potraživanja i razlike plaće do 1. siječnja 2004., a za razdoblje nakon toga su sudovi prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u visini koja nije sporna, tj. do iznosa zaštitne klauzule iz čl. 48. st. 2. KU.

Tužitelj u reviziji navodi da su sudovi i za razdoblje od potpisivanja i sklapanja KU trebali uzeti u obzir i primijeniti odredbu čl. 48. st. 2. KU, a ne svoju odluku temeljiti na odredbi čl. 48. st. 3. KU.

Suprotno takvim tvrdnjama tužitelja pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili odredbu čl. 48. KU koja glasi:

„Osnovna je plaća zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je zaposlenik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na staž.

Ugovorne strane su sporazumne da osnovica i stalni dodatak zaposlenika ne mogu iznositi manje od 55% prosječne mjesečne plaće po zaposleniku u gospodarstvu Grada Zagreba u mjesecu koji prethodi mjesecu na koji se plaća odnosi prema zadnjem podatku Gradskog zavoda za planiranje, razvoja grada i zaštitu okoliša, Odjela za statistiku.

Ugovorne su strane sporazumne da se zaposlenicima u upravnim tijelima plaća isplaćuje od dana sklapanja ovog ugovora do prvog usklađivanja osnovice i stalnog dodatka koja je isplaćivana prema osnovama i mjerilima koja su vrijedila na dan sklapanja tog ugovora.

Ugovorne su strane sporazumne da će, pri usklađivanju prijedloga proračuna za slijedeću godinu, pregovarati o usklađivanju osnovice i stalnog dodatka iz st. 2. ovog članka.“

Ovaj sud u cijelosti prihvaća stajalište nižestupanjskih sudova da je u skladu s odredbom čl. 48. st. 3. KU za razdoblje do prvog usklađenja osnovice i dodatka na plaću tužitelju pripadala plaća prema osnovama i mjerilima koja su vrijedila na dan sklapanja KU. Tužitelju je sukladno tome i isplaćivana plaća, a odredba čl. 48. st. 2. KU primjenjuje se kao zaštitna klauzula samo za ubuduće, odnosno nakon prvog usklađivanja osnovice i stalnog dodatka (čl. 48. st. 4. KU). Da su potpisnici KU htjeli primjenu čl. 48. st. 2. KU odmah od trenutka potpisa KU, tada ne bi na taj način formulirali odredbu čl. 48. st. 3. KU, u kojoj se jasno navodi da se zaposlenicima od dana sklapanja KU do prvog usklađenja osnovice i stalnog dodatka isplaćuje plaća koju su do tada zaposlenici primali i prema osnovama i mjerilima koja su vrijedila do potpisivanja KU. Neosnovan je prigovor tužitelja da i KU od 11. travnja 1997. u čl. 47. sadrži istu odredbu po kojoj osnovica i stalni dodatak ne mogu iznositi manje od 55 % prosječne mjesečne plaće pa da se u trenutku potpisivanja KU/99 primjenjuje odredba čl. 48. st. tog KU.

Naime, na isti način treba tumačiti i odredbu čl. 47 KU/97 tj., da ona nije bila u primjeni sve do sklapanja KU/99, jer do tada nije bilo niti usklađivanja osnovice i stalnog dodatka sukladno čl. 47. st. 4. KU/97. Prema stajalištu ovog suda ne radi se o tumačenju na štetu radnika, jer je volja potpisnika KU bila da se sporna zaštitna klauzula ne primjenjuje u trenutku sklapanja i potpisivanja KU. Kod toga treba napomenuti da je odredbom čl. 48. st. 4. KU/99 (isto i čl. 47. st. 4. KU/97), predviđeno pregovaranje o usklađivanju osnovice i stalnog dodatka iz st. 2. čl. 48. KU prije usklađivanja proračuna za sljedeću godinu. To što do 2004. nije došlo do pregovora o takvom usklađenju ne utječe na drugačiji zaključak u vezi primjene čl. 48. st. 2. KU.

Stoga revizija tužitelja nije osnovana, jer se zaštitna klauzula iz čl. 48. st. 2. KU primjenjuje tek nakon prvog usklađenja osnovica plaće i dodatka na plaću, a što je u konkretnom slučaju uslijedilo 1. siječnja 2004.

U odnosu na reviziju tuženika sporno je je li zaključak sa sastanka od 10. ožujka 2004. u postupku mirenja imao za cilj samo korekciju osnovice, ili je imao značenje izmjene čl. 48. KU, a u smislu čl. 206. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04 i 137/04 – dalje: ZR).

Ovaj sud u cijelosti prihvaća stajalište nižestupanjskih sudova da zaključkom od 10. ožujka 2004. u postupku mirenja nije izmijenjen cijeli čl. 48. KU, već je istim izvršeno samo usklađivanje osnovice i dodatka na plaću u smislu čl. 48. st. 3. KU, a samim time došlo je i do primjene zaštitne klauzule iz čl. 48. st. 2. KU, prema kojoj se tuženik obvezao isplaćivati plaću po osnovici koja ne može biti manja od 55% prosječne mjesečne plaće po zaposleniku u gospodarstvu Grada Zagreba u mjesecu koji prethodi mjesecu na koji se plaća odnosi. Zbog toga je tuženik u razdoblju nakon povećanja osnovice i dodatka na plaću bio dužan isplatiti tužitelju plaću po osnovici najmanje 55% prosječne mjesečne plaće po zaposleniku u gospodarstvu grada u mjesecu koji prethodi mjesecu na koji se plaća odnosi. Neprihvatljivo je stajalište tuženika da bi navedenim zaključkom došlo do izmjene cijelog čl. 48. KU odnosno da je tim zaključkom derogirana i primjena odredbe čl. 48. st. 2. KU.

Iako tuženik u reviziji ističe da pobija i odluku o troškovima parničnog postupka, tuženik uopće nije naveo pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnio u tom dijelu, niti razloge zbog kojih smatra da bi to pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu čl. 382. st. 3. ZPP.

Zbog izloženog je, na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja i tuženika odbijena kao neosnovana u odnosu na glavno potraživanje. Revizija tuženika u dijelu koji se odnosi na trošak parničnog postupka je, na temelju čl. 392. st. 2. ZPP, odbačena kao nedopuštena.

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer ta procesna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 14. siječnja 2010.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v. r.