I Kž-776/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 776/09-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Ranka Marijana, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. K., zbog kaznenog djela iz članka 173. st. 2. i dr. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. G. K., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 22. svibnja 2009., br. K-24/08-51, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Inke Jurišić i branitelja M. U., odvjetnika iz Z., u sjednici održanoj dana 14. prosinca 2010.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. G. K. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Velikoj Gorici proglasio je krivim opt. G. K. za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 110/97 nastavno: KZ), u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 129/00, nastavno: ZIDKZ), na način pobliže opisan pod toč. 1. izreke, za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće, iz čl. 272. st. 4. KZ, na način pobliže opisan pod toč. 2. izreke i za kazneno djelo ne pružanja pomoći osobi teško tjelesno ozlijeđenoj u prometnoj nesreći, iz čl. 273. st. 1. KZ, na način pobliže opisan pod toč. 3. izreke, te je na temelju tih zakonskih propisa utvrdio pojedinačne kazne i to za kazneno djelo l. 57. st. 1. i 2. toč. b) KZ, kaznu iz čl. 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 25. ZIDKZ, primjenom č

zatvora u trajanju od šest mjeseci, za kazneno djelo iz čl. 272. st. 4. KZ, kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci i za kazneno djelo iz čl. 273. st. 1. KZ, kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, te ga primjenom čl. 60. st. 1. i 2. alineja c) KZ, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju mu je, primjenom čl. 63. st. 1. KZ, uračunato vrijeme lišenja slobode i pritvora od 26. kolovoza 2005. do 09. listopada 2006.

I Kž 776/09-5

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ od optuženika je oduzeta opojna droga i to 7,81 grama marihuane i 0,39 grama hašiša, te je određeno njezino uništavanje po pravomoćnosti presude.

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, nastavno: ZKP), optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka sudu, iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP, kao i nagrade i nužnih izdataka branitelja, dok je na temelju čl. 122. st. 1. ZKP, obvezan na naknadu troškova oštećenoj K. K. i dr., za zastupanje njihovog punomoćnika u iznosu od 12.810,00 kn.

Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni izricanjem pojedinačnih i jedinstvene kazne zatvora u duljem trajanju.

Žalbu je podnio i opt. G. K., putem branitelja M. U., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalba optuženika odbije kao neosnovana, kod čega je ustrajala i u sjednici vijeća nazočna zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Inka Jurišić.

Sjednica vijeća održana je u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Inke Jurišić i branitelja M. U., odvjetnika iz Z., a u odsutnosti optuženika koji nije pristupio iako je uredno izvješten o sjednici (čl. 374. st. 4. ZKP).

Žalbe nisu osnovane.

Na žalbu optuženika osim zbog odluke o kazni.

Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, iz čl. 367. st. 3. ZKP, žalitelj nalazi u tome što je državni odvjetnik izmijenio optužnicu na način da je optuženiku umjesto djela iz čl. 91. toč. 7. KZ za koje ga je do tada teretio, stavio na teret kaznena djela iz čl. 272. st. 4. i čl. 273. st. 1. KZ, na način opisan pod toč. 2. i 3. izreke pobijane presude, iako do tada izvedeni dokazi nisu ukazivali da se izmijenilo činjenično stanje, a sud je te izmjene u pobijanoj presudi prihvatio i time neispravno primijenio odredbu čl. 341. ZKP, što je imalo utjecaja na presudu.

Protivno tome, ispravno je i u skladu s odredbom čl. 341. ZKP postupio državni odvjetnik kada je na navedeni način izmijenio optužnicu ocijenivši da izvedeni dokazi pokazuju da se izmijenilo činjenično stanje izloženo u optužnici, a sukladno tome, nije niti sud povrijedio odredbu čl. 341. ZKP, kada je te izmjene prihvatio i optuženika proglasio krivim upravo za kaznena djela iz čl. 272. st. 4. i čl. 273. st. 1. KZ, na način opisan pod toč. 2. i 3. izreke pobijane presude.

I Kž 776/09-5

Nije u pravu žalitelj niti kada se poziva na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, smatrajući da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama u pogledu kaznenih djela iz čl. 272. st. 4. i čl. 273. st. 1. KZ, jer iz sadržaja ovih žalbenih razloga proizlazi da žalitelj u tom dijelu zapravo prigovara ispravnosti utvrđenih činjenica na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoje zaključke da je optuženik počinio kaznena djela iz čl. 272. st. 4. i čl. 273. st. 1. KZ, opisana pod toč. 2. i 3. izreke, pa će se ti razlozi razmotriti nastavno, u dijelu razmatranja žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Nije u pravu žalitelj niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 368. st. 1. toč. 1. i 4. ZKP, smatrajući da se u odnosu na djelo opisano pod toč. 1. izreke radi o pogrešnoj kvalifikaciji, jer se ne radi o kaznenom djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, već o kaznenom djelu iz čl. 173. st. 5. KZ, pravdajući to drugačijom, po žalitelju ispravnom ocjenom činjenica utvrđenih izvedenim dokazima, dok u odnosu na kazneno djelo opisano pod toč. 3. izreke, smatra da se uopće ne radi o kaznenom djelu iz čl. 273. st. 1. KZ, cijeneći takav zaključak na drugačijoj ocjeni utvrđenih činjenica, koje ukazuju da se pomoć oštećeniku nije mogla pružiti jer je smrt nastupila svega 1-2 minute nakon događaja.

Nema sumnje da takvim razlozima žalitelj zapravo pobija ispravnost utvrđenih činjenica na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoje zaključke da je optuženik počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. KZ i kazneno djelo ne pružanja pomoći osobi teško tjelesno ozlijeđenoj u prometnoj nesreći, iz čl. 273. st. 1. KZ, na način pobliže opisan pod toč. 1. i 3. izreke pobijane presude, a kako se ispravnost primjene odredaba kaznenog zakona cijeni prema onom činjeničnom stanju koje je utvrdio prvostupanjski sud, očito je da se ovdje radi o pobijanju ispravnosti utvrđenih činjenica, a ne o pogrešnoj primjeni kaznenog zakona na ispravno utvrđeno činjenično stanje, pa će se ti razlozi razmotriti nastavno, u dijelu razmatranja žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Nije osnovana niti žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Protivno žalbenim navodima optuženika da opojnu drogu nije prodao već ustupio M. K. iz razloga narkomanske solidarnosti po cijeni po kojoj ju je i nabavio tako da nije imao nikakvu dobit, te da je posjedovao neznatnu količinu opojne droge samo za osobne potrebe a ne i za prodaju, prvostupanjski sud je ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je, nakon svestrane analize obrane optuženika i provedenih dokaza, zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, jer nema sumnje da je ć od 5 grama marihuane za 50,00 kn, te da je posjedovao još tri paketića M. K. prodao paketi

marihuane i jedan paketić hašiša, za vlastite potrebe ali i za prodaju, što potvrđuje sam način pakiranja i činjenica da je s tom drogom zatečen kada je išao na nekakvu proslavu, budući da je opće poznato kako se upravo na takvim mjestima prodaje opojna droga, a inače ne bi imao niti potrebe držati sve paketiće kod sebe da su bili samo za osobnu uporabu.

Nije u pravu optuženik niti kad prigovara utvrđenjima suda u odnosu na kazneno djelo iz čl. 272. st. 4. KZ, smatrajući da primjerenost brzine treba cijeniti prema gustoći prometa, atmosferskim prilikama, općim uvjetima i stanju na cesti, pri čemu se ne može zanemariti niti „načelo povjerenja“ po kojem je optuženik kao sudionik u prometu računao na propisno

I Kž 776/09-5

ponašanje svih drugih sudionika u prometu, a upravo je to izostalo na strani oštećenika koji se kretao sredinom kolnika, zapravo kolničkim trakom u pravcu kretanja optuženika, bez zaštitnog prsluka i znakova uočavanja, sve protivno pravilima službe, tako da ga optuženik nije mogao očekivati, pa smatra pogrešnim zaključak suda da je manevar izbjegavanja optuženik poduzeo prekasno, upravo zbog navedene brzine kretanja, od najmanje 80 km/h.

Protivno ovakvim navodima optuženika, prvostupanjski sud je ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je, nakon svestrane analize obrane optuženika, iskaza ispitanih svjedoka i nalaza i mišljenja vještaka, zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće, iz čl. 272. st. 4. KZ, na način opisan pod toč. 2. izreke, time što je vozeći automobil noću, oko 23,45 sati, sa oborenim svjetlima, na ravnom tek djelomično osvijetljenom dijelu kolniku, u naseljenom mjestu, brzinom od najmanje 80 km/h, koja je bila neprilagođena navedenim uvjetima prometa, lakomisleno držeći da time ne ugrožava ostale sudionike u prometu, što je imalo za posljedicu da je vozilom naletio na ošt. D. K., policajca koji se nalazio na kolniku gdje je kontrolirao promet. Pri tome prvostupanjski sud ispravno nalazi kako je u danim uvjetima, kada je policajac držao „stop“ palicu, bez reflektirajućeg prsluka, optuženik u oborenim svjetlima mogao uočiti oštećenika na udaljenosti od 30 metara te bi izbjegao nalet kod svih brzina do 60 km/h, a pravodobnim skretanjem u lijevo mogao bi u tim uvjetima i izbjeći kontakt vozila i oštećenika, te je opravdan i pravilan konačni zaključak suda da je upravo brzina kretanja vozila optuženika od najmanje 80 km/h bila neprimjerena svim istaknutim uvjetima, što je dovelo do toga da je prekasno uočio oštećenika i unatoč poduzetom manevru skretanja u lijevo, naletio svojim vozilom na oštećenika, čime je postupio protivno odredbi čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN, br. 59/96), a kako je oštećenik uslijed zadobivenih ozljeda preminuo, optuženik je počinio upravo kazneno djelo izazivanja prometne nesreće, iz čl. 272. st. 4. KZ.

Neosnovano prigovara žalitelj i da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo ne pružanja pomoći osobi teško tjelesno ozlijeđenoj u prometnoj nesreći, iz čl. 273. st. 1. KZ, na način pobliže opisan pod toč. 3. izreke, jer protivno navodima u žalbi, ovo kazneno djelo čini svaki vozač koji ostavi bez pomoći ozlijeđenu osobu bez obzira bi li ta pomoć bila djelotvorna, te djela nema samo u slučaju kad smrt nastupi trenutačno jer tek u tom slučaju nema mjesta pomoći ozlijeđenom. Kako je nesumnjivo utvrđeno da je optuženik svjestan naleta na oštećenika nastavio vožnju i udaljio se s mjesta događaja, na kojem je ostavio bez pomoći teško ozlijeđenog ošt. D. K. koji je uslijed zadobivenih ozljeda umro nekoliko minuta nakon ozljeđivanja, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da je time optuženik počinio upravo kazneno djelo ne pružanja pomoći osobi teško tjelesno ozlijeđenoj u prometnoj nesreći, iz čl. 273. st. 1. KZ, na način pobliže opisan pod toč. 3. izreke.

no stanje, sadržajno

Iako se žalitelj formalno poziva i na nepotpuno utvrđeno činjenič

se u žalbi ta žalbena osnova ne konkretizira bilo kakvim novim dokaznim prijedlozima usmjerenim na dopunu dokaznog postupka, te se zapravo radi samo o prigovorima pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja a ti su žalbeni navodi ocijenjeni.

Slijedom izloženog i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka niti povrede odredaba kaznenog zakona, na koje se u žalbi poziva optuženik, niti se radi o bilo kojoj povredi kaznenog postupka ili zakona, iz čl. 379. ZKP, na koje

I Kž 776/09-5

drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a nije osnovana niti žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Na žalbu državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni.

Državni odvjetnik nalazi da izrečene pojedinačne kao i jedinstvena kazna nisu primjerene pogibeljnosti i društvenoj osudi počinjenih djela. Smatra da su u odnosu na kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ olakotne okolnosti precijenjene, dok kod odmjeravanja kazne za kazneno djelo iz čl. 272. st. 4. KZ sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu ranije prekršajne kažnjavanosti optuženika zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te činjenicu da je u prometnoj nesreći smrtno stradao policajac u vrijeme kada je osiguravao odvijanje prometa.

Optuženik, žaleći se iz iste osnove, smatra da su pojedinačne kao i jedinstvena kazna prestroge i neprimjerene, te da je trebalo veći značaj dati utvrđenim olakotnim okolnostima, kao i činjenici da je od počinjenih djela proteklo 4-5 godina u kojem vremenu optuženik nije bio u sukobu sa zakonom, te da je sam oštećenik svojim ponašanjem u znatnoj mjeri doprinio nastupanju prometne nesreće.

Protivno tako suprotstavljenim zahtjevima stranaka, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve okolnosti koje su, u smislu čl. 56. KZ, od utjecaja na odmjeravanje vrste i mjere kazne, pri čemu je dao ispravan značaj utvrđenim olakotnim okolnostima – dosadašnjoj neosuđivanosti, mlađoj životnoj dobi (23 godine u vrijeme počinjenja djela), da je zaposlen, smanjeno ubrojiv i da je izrazio kajanje i žaljenje za posljedice prometne nesreće, kao i otegotnim okolnostima - prekršajnoj kažnjavanosti zbog zlouporabe opojnih droga i prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Stoga, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, imajući na umu sve utvrđene činjenice, upravo izrečenim pojedinačnim kaznama kao i jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od tri godine ostvarit će se svi vidovi i svrhe kažnjavanja iz čl. 6. i 50. KZ.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu i u odluci o oduzimanju predmeta, te je našao da je prvostupanjski sud ispravno oduzeo od optuženika opojnu drogu i odredio njezino uništavanje po pravomoćnosti presude, sve sukladno odredbi čl. 173. st. 7. KZ.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i opt. G. K. pobijaju prvostupanjsku presudu, niti su pri ispitivanju pobijane presude nađene povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona, iz čl. 379. st. 1. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 387. ZKP, žalbe državnog odvjetnika i optuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

U Zagrebu, 14. prosinca 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Damir Kos, v.r.