Legislator Case Law & Legislation
I Kž-293/1991-5 AI generated

Criminal appeal dismissed; court upheld intentional traffic offense conviction and sentence due to alcohol influence.

Case Number I Kž-293/1991-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a first-instance conviction for a serious traffic offense. The defendant argued for a negligent charge and conditional sentencing, claiming the victim was traveling on the correct side of the road. The court rejected these claims, finding the defendant's speed of 36 km/h inappropriate given poor visibility and a blood alcohol concentration of 2.29‰, which established intentional endangerment of public traffic rather than negligence. Consequently, the original two-year-six-month prison sentence was confirmed as appropriate for the crime's severity.

Legislator headnote

AI generated

Articles 168(2), 164(1) of the Criminal Law; Article 364(1)(11) of the Criminal Procedure Act: A driver with significantly impaired driving abilities due to alcohol who travels at excessive speed constitutes intentional endangerment of public traffic, precluding a finding of negligence.

Keywords

AI generated
intentional traffic offense alcohol impairment negligence vs intent public safety endangerment conditional sentencing blood alcohol concentration criminal appeal dismissal

Cited Legislation

AI generated
Article 168(2) of the Criminal Law
Article 164(1) of the Criminal Law
Article 364(1)(11) of the Criminal Procedure Act
Article 365(4) of the Criminal Procedure Act
Article 370(2) of the Criminal Procedure Act
Article 371(1) of the Criminal Procedure Act
Article 384 of the Criminal Procedure Act
Article 5(2) of the Criminal Law
Article 33 of the Criminal Law

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 293/1991-5

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike, mr. Frančula Rudolfa, Potrebica Ante i Čuljat Ilije kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. L. M. zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 2. KZH u vezi s čl. 164. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Varaždinu od 11. veljače 1991. K 32/89-23, u sjednici održanoj 22. siječnja 1992., u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Hranjski Marijana i optuženikovog branitelja mr. Č. T., odvjetnika iz V.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba opt. L. M. kao neosnovana i potvrdjuje presuda suda prvog stepena.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom prvostepenom presudom Okružni sud u Varaždinu oglasio je krivim opt. L. M. zbog krivičnog djela teškog djela protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 168. st.

2. KZH u vezi s čl. 163. st. 1. KZH, pobliže opisanog u izreci te presude, te ga na temelju čl. 168. st. 2. KZH primjenom čl. 42. toč. 2. i čl. 43. st. 1. toč. 1. KZ SFRJ koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("Narodne novine" br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZJ) osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

Protiv te presude podnio je žalbu optuženik zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje, ili da se preinači u pravnoj oznaci djela i njega oglasi krivim za nehatni oblik inkriminiranog djela iz čl. 168. st. 5. KZH u vezi s čl. 164. st. 1. KZH, te u skladu s tim da mu se izrekne uvjetna osuda.

I Kž 293/1991-5

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Javni tužilac Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 370. st. 2. ZKP, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Postupajući na zahtjev optuženika u žalbi, u smislu čl. 371. st. 1. Zakona o krivičnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91), kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP), o sjednici vijeća uredno su obaviješteni optuženik i njegov branitelj.

Sjednici vijeća, uz zamjenika javnog tužioca Hrvatske, prisustvovao je i optuženikov branitelj.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu optuženik kada u svojoj žalbi ističe žalbeni prigovor bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP, time što tvrdi da iz izreke pobijane presude proizlazi, da se biciklista ošt. H. J. kretao u istom smjeru, desnom stranom kolnika, što da je suprotno nalazu i mišljenju prometnog vještaka prof. dr. B. Z., na kojem prvostepeni sud pogrešno temelji pobijanu presudu, odnosno da je tako izreka presude proturječna razlozima presude i da postoji znatna proturječnost izmedju onog što se navodi u razlozima pobijane presude i sadržine nalaza i mišljenja prometnog vještaka prof. dr. B. Z..

Ovaj prigovor nije osnovan.

Suprotno žalbenim navodima, prvostepeni sud je u obrazloženju pobijane presude dao razumljive razloge, bez medjusobnih proturječja, za sve činjenice koje su odlučne za donošenje pravilne odluke u ovom krivičnom predmetu, pri čemu se ističe, da je u bitnom reproduciran i nalaz i mišljenje prometnog vještaka prof. dr. B. Z. iz kojeg takodjer proizlazi, da.se biciklista ošt. H. J. kretao u istom smjeru oko jedan metar od desnog ruba kolnika, o čemu će biti više riječi u okviru žalbene osnove pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja.

Prema tome, prvostepena presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, bez nejasnoća i proturječnosti, pa stoga nije učinjena istaknuta bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP, niti bilo koja druga postupovna povreda iz čl. 376. st. 1. toč. 11. ZKP, na koju drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka.

Nije u pravu optuženik kad prvostepenu presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja.

Premda se optuženik žali zbog nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, u žalbi ne navodi ništa konkretno u čemu vidi da je činjenično stanje nepotpuno utvrdjeno, pa se u odnosu na tu žalbenu osnovu sadržaj optuženikove žalbe svodi isključivo na pobijanje pravilnosti utvrdjenog činjeničnog

I Kž 293/1991-5

stanja.

Žalbenim navodima zbog pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja žalitelj iznosi tezu, da je do prometne nezgode došlo isključivo uslijed nepropisne vožnje bicikliste ošt. H. J., koji je upravljajući u alkoholiziranom stanju, neosvijetljenim biciklom i bez katadioptera u istom pravcu, sredinom kolnika, skrenuo na optuženikov pravac kretanja, uslijed čega je došlo do neizbježnog udara optuženikova bicikla s motorom u desnu bočnu stranu oštećenikova bicikla. Zbog toga žalitelj tvrdi, da optuženikova vožnja pod utjecajem alkohola nije u uzročnoj vezi s prometnom nezgodom, a ako je ipak prouzročio prometnu nezgodu, da je to učinio iz nehata, odnosno da se radi o nehatnom a ne o umišljajnom obliku krivnje.

Protivno takvim žalbenim navodima, prvostepeni sud je na temelju rezultata glavne rasprave izveo pravilan zaključak, da je optuženik učinio djelo kako to proizlazi iz izreke pobijane presude, da je krivično odgovoran i da se radi o umišljajnom obliku krivnje.

Za svoja činjenična utvrdjenja i pravnu ocjenu djela prvostepeni sud naveo je razumljive i valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Vrhovni sud, kao drugostepeni sud.

Protivno žalbenim navodima, iz zajedničkog nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka prof. dr. B. Z. i sudsko-medicinskog vještaka doc. dr. Š. J. (list 78-90), jasno proizlazi, da se biciklista ošt. H. J. kretao u istom pravcu, ne sredinom kolnika, već oko jedan metar od desnog ruba kolnika. Naime, iz nalaza vještaka (list 85) proizlazi, da je biciklista ošt. H. J. u samom trenutku nezgode bio u laganom desnom skretanju, tako da mu je uzdužna os bicikla u odnosu na motor optuženika zatvarala kut od oko 7 stupnjeva, što je u skladu s oštećenjima bicikla oštećenika (izrazito udarno oštećenje pogonskog lančanika i oštećenje početka desnog roga donje vilice stražnjeg kotača), koji odgovaraju udaru glave vijka lijeve strane osovine prednjeg kotača optuženikovog bicikla s motorom, što je jasno prikazano na fotografijama br. 1, 2, 3 i 10-14 fotoelaborata. Prilikom takvog udara, prema nalazu i mišljenju vještaka, došlo je do izbijanja oštećenikova bicikla ispod njegovog tijela tako, da je on pao u lijevo na asfaltnu plohu ne došavši u kontakt s optuženikovim motorom, koji je istodobno povukao oštećenikov bicikl prema naprijed i odbacio ga do mjesta gdje je pronadjen. Iz izloženog proizlazi, protivno žalbenom prigovoru, da se biciklista ošt. H. J., kad ga je optuženik prvi puta ugledao, nije kretao sredinom kolnika, odakle bi sjekao pravac kretanja optuženika, već desnom stranom kolnika, dakako zbog utjecaja alkohola i održavanja ravnoteže, ne potpuno pravocrtno, ali svakako za oko jedan metar od ruba kolnika. To je uostalom u skladu i s obranom optuženika, koji je izmedju ostalog iskazao, da se kretao s kratkim svjetlima, te da je oko 20 metara ispred sebe vidio biciklistu, koji se kretao desnom stranom kolnika, u istom pravcu, oko jedan metar od ruba (list 27/ II). Isto tako, s obzirom na izloženo, prvostepeni sud je - protivno žalbenom prigovoru - pravilno utvrdio, da je opisani nalet optuženikovog bicikla s motorom na oštećenikov bicikl, prema nalazu i mišljenju vještaka, ima ustvari karakter okrznuća.

I Kž 293/1991-5

Utvrdjena brzina optuženikova bicikla s motorom oko 36 km/s, očito nije bila primjerena uvjetima vidljivosti u okviru kratkog svjetla, pod kojima se neosvijetljena prepreka može uočiti na udaljenosti od svega 11 metara ispred vozila. Za takve uvjete vidljivosti, adekvatna brzina nije smjela biti veća od 23 km/s. S obzirom da je optuženik bio dužan prilagoditi brzinu dometu kratkih svjetala, nesmanjena brzina od 36 km/s, protivno žalbenom prigovoru, ima se pripisati negativnom utjecaju alkohola, koji je u trenutku nezgode iznosio 2,29‰ i uzrokovao bitno smanjenje optuženikovih vozačkih sposobnosti, kako je to našao vještak toksikolog dr. B. B..

Iz svega izloženog, protivno žalbenim navodima, proizlazi da je prvostepeni sud izveo pravilan zaključak, da je optuženik kritične zgode, konzumirajući alkoholno piće u količini koja je dovela do istaknute koncentracije alkohola od 2,29‰, bio svjestan da će u takvom stanju ugroziti javni promet i da je na to ugrožavanje pristao, dok se smrt bicikliste ima pripisati njegovom nehatu.

Stoga nije osnovana optuženikova žalba zbog pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja.

Povredu krivičnog zakona optuženik obrazlaže tvrdnjom, da bi se u ovom slučaju eventualno moglo raditi o nehatnom obliku krivnje, ne konkretizirajući iz kojih bi činjenica proizlazio takav zaključak. Medjutim, kako je prvostepeni sud, na pravilno utvrdjeno činjenično stanje, pravilno primijenio krivični zakon, nije učinio povredu krivičnog zakona iz čl. 365. toč. 4. ZKP.

Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog povrede krivičnog zakona.

Neosnovana je žalba optuženika i zbog odluke o kazni.

Primjenom propisa o ublažavanju kazne, optuženiku je izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci. Pri tome optuženiku je izmedju ostalog uzeta kao osobito olakotna okolnost znatan doprinos oštećenika, što se osobito ističe i u žalbi.

Izricanjem još blaže kazne, kako se predlaže u žalbi, po ocjeni ovog Vrhovnog suda, kao drugostepenog suda, ne bi bilo adekvatno težini učinjenog krivičnog djela, stupnju krivične odgovornosti i društvene opasnosti optuženika.

Stoga žalbenim navodima nije dovedena u pitanje ocjena okolnosti, koje su bile od utjecaja na odmjeravanje kazne, kao i na toj ocjeni izrečena kazna, koja je podobna da ostvari svrhe iz čl. 5. st. 2. i čl. 33. KZJ.

S obzirom na sve izloženo, o žalbi optuženika, na temelju čl. 384. ZKP, presudjeno je kao u izreci ove drugostepene presude.

U Zagrebu, 22. siječnja 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

I Kž 293/1991-5

Papeš Branka, v.r.

Novoselec dr. Petar, v.r.