Rev-2295/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2295/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, zastupane po Državnom pravobraniteljstvu (sada Državnom odvjetništvu) Karlovačke županije, protiv tuženika G. S. i M. S., oboje iz K., radi otkaza stanarskog prava, odlučujući o reviziji I- tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-431/99 od 5. svibnja 1999. godine kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Karlovcu broj P-39/92 od 15. ožujka 1999. godine povodom prijedloga za ponavljanje postupka, u sjednici održanoj dana 8. travnja 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Karlovu broj Gž-431/99 od 5. svibnja 1999. godine odbijena je žalba I-tuženika kao neosnovana i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Karlovcu od 15. ožujka 1999. godine broj P-39/92 kojim je odbačen prijedlog I-tuženika za ponavljanje postupka dovršenog presudom prvostupanjskog suda broj P-39/92 od 12. siječnja 1993. godine koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Karlovcu od 15. travnja 1993. godine broj Gž-313/93 i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. ožujka 1999. godine broj Rev-1094/94.

Protiv citiranog drugostupanjskog rješenja reviziju je izjavio I-tuženik pobijajući ga zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužitelj je odgovorio na navode revizije predlažući da se odbije kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o dostavljenoj reviziji.

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

U ovom predmetu tuženi je zatražio ponavljanje pravomoćno okončanog postupka koji se vodio pod brojem P-39/92 i u kojem je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu broj P-39/92 od 12. siječnja 1993. godine udovoljeno tužbenom zahtjevu i usvojen otkaz stanarskog prava tuženima.

Ocjenjujući pitanje dopuštenosti revizije, u smislu odredaba čl. 400. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) ovaj revizijski sud polazi od stajališta da u slučaju kad u smislu odredaba zakona primjena određenih pravila parničnog postupka o reviziji ovisi o trenutku pokretanja postupka, kao taj trenutak, kad se radi o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke suda drugog stupnja donesene povodom prijedloga za ponavljanja postupka, smatra se vrijeme podnošenje tog prijedloga, a ne tužbe kojom je u odnosnom predmetu pokrenut parnični postupak.

Iz takvog stajališta proizlazi da će za vrijednost predmeta spora, radi ocjene dopuštenosti revizije u postupku ponavljanja, biti mjerodavna ona vrijednost predmeta spora koja je označena u tužbi podnesenoj u predmetu čije se ponavljanje traži, a pitanje dopuštenosti revizije ocjenjuje se prema odredbama ZPP koje određuju vrijednosni kriterij, a koje dolaze do primjene u vrijeme pokretanja postupka ponavljanja.

Vrijednost predmeta spora u vrijeme podnošenja tužbe, budući da se radi o otkazu stanarskog prava zbog nekorištenja stana (čl. 99. ZSO) utvrđena je, prema odredbama čl. 38. ZPP, prema visini jednogodišnje stanarine i iznosi 18,01 kn. Kako je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen dana 12. svibnja 1998. godine revizija bi bila dopuštena kad bi vrijednost predmeta spora prelazila iznos od 3.000,00 kn (čl. 382. st. 2. ZPP).

Kako u ovom slučaju utvrđena vrijednost predmeta spora ne prelazi navedeni iznos reviziju je trebalo odbaciti kao nedopuštenu.

Odlučeno je stoga kao u izreci (čl. 392. ZPP).

U Zagrebu, 8. travnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.