Rev-2748/2019-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2748/2019-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. M. iz R., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnice S. D. i M. V., odvjetnice u Odvjetničkom uredu D. & V. u Z., protiv tuženika D. i. S. d.d. V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica N. B., odvjetnica u V., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž R-16/2018-2 od 11. ožujka 2019., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima broj Pr-71/18-27 od 25. rujna 2018., u sjednici održanoj 28. kolovoza 2019.,

r i j e š i o j e:

Ukidaju se rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž R-16/2018-2 od 11. ožujka 2019. i rješenje Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima broj Pr-71/18-27 od 25. rujna 2018., kao i odluka o troškovima postupka pa se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„1./ Odbacuje se tužba tužiteljice I. M. iz R., ..., OIB:..., protiv tuženika D. i. S. d.d. V., ..., OIB: ... kao nepravovremena.

2./ Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn– u roku od 8 dana.“

Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje (točka I. izreke), a odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu (točka II. izreke).

Protiv drugostupanjskog rješenja tužiteljica je podnijela reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti nekom drugom prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužiteljice iznesene u reviziji. Predložio je reviziju odbiti kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje i tuženiku dosuditi trošak odgovora na reviziju.

Revizija tužiteljice je osnovana.

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) u vezi čl. 400. st. 3. ZPP pobijano rješenje je ispitano samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužiteljica je u reviziji navela da ju podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. ZPP.

Tužbenim zahtjevom tužiteljica je zahtijevala utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 24. ožujka 2014., utvrđenje da joj nije prestao radni odnos kod tuženika i da ju tuženik vrati na rad na radno mjesto radnik u proizvodnji I koje je odgovarajuće njezinom radnom stažu, stručnom znanju, spolu i broju godina radnog staža.

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je tuženik, kao poslodavac, 24. ožujka 2014. donio odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici,

- da je tužiteljica tuženikovu odluku o otkazu ugovora o radu primila 25. ožujka 2014.,

- da je tužiteljica 4. travnja 2014. tuženiku osobno podnijela zahtjev za zaštitu prava,

- da je punomoćnik tužiteljice tuženiku podnio zahtjev za zaštitu tužiteljičinih prava preporučenom pošiljkom predanom pošti 9. travnja 2014. te da je tuženik taj zahtjev za zaštitu prava primio 11. travnja 2014. (preslika povratnice na listu 10 spisa),

- da tuženik nije odlučio o niti jednom tužiteljičinom zahtjevu za zaštitu prava, te

- da je tužiteljica tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela preporučenom pošiljkom predanom pošti 12. svibnja 2014. te da je kod prvostupanjskog suda zaprimljena 14. svibnja 2014. sudovi prvog i drugog stupnja su ocijenili da je tužiteljica tužbu u ovoj pravnom stvari podnijela protekom prekluzivanog roka određenom čl. 129. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR) pa su tužbu odbacili kao nepravovremenu jer je zadnji dan roka za podnošenje tužbe tužiteljici u odnosu na prvo podneseni zahtjev za zaštitu prava istekao 5. svibnja 2014. u ponedjeljak, a tužiteljica je tužbu podnijela protekom prekluzivnog roka, 12. svibnja 2014. Drugostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da se rok iz čl. 129. st. 2. ZR treba računati od dana kad je tužiteljica poslodavcu podnijela prvi zahtjev za zaštitu prava jer se radi o roku prekluzivne naravi koji se ne može produžavati podnošenjem novog zahtjeva za zaštitu prava ili angažiranjem punomoćnika.

U revizijskom postupku, sporno je pravno pitanje od kada počinje teći, odnosno od kada se računa prekluzivni rok iz čl. 129. st. 2. ZR u slučaju kada radnik protiv odluke o otkazu ugovora o radu u zakonskom roku iz čl. 129. st. 1. ZR poslodavcu podnese 2 zahtjeva za zaštitu prava, a poslodavac ne odluči niti o jednom podnesenom zahtjevu u roku od 15 dana u kojem ima pravo donijeti odluku o zahtjevu za zaštitu prava.

Prema odredbi čl. 129. st. 1. ZR radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Stavkom 2. istoga članka propisano je da ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radniku iz stavka 1. ne udovolji tom zahtjevu radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

Odredbom čl. 129. st. 2. ZR regulirana je situacija u kojoj se radniku, kao tužitelju, rok za traženje sudske zaštite računa na temelju prava poslodavca da ne odgovori na zahtjev za zaštitu prava kojeg je radnik podnio protiv odluke kojim mu je povrijeđeno neko pravo bez čega radnik ne bi niti mogao tražiti sudsku zaštitu (čl. 129. st. 3. ZR).

Pritom se radniku rok za podnošenje tužbe, sukladno odredbama čl. 129. ZR računa na način da se prije svega računa rok od 15 dana od dana dostave zahtjeva za zaštitu prava radnika poslodavcu pa se od dana isteka toga roka računa daljnji rok od 15 dana u kojem radnik mora podnijeti tužbu radi zaštite prava iz radnog odnosa da bi ona bila pravodobna.

U ovoj pravnoj stvari nesporne su odlučne činjenice da je tužiteljica, kao radnica u zakonskom roku propisanom odredbom čl. 129. st. 1. ZR poslodavcu osobno podnijela prvi zahtjev za zaštitu prava (4. travnja 2014.) te potom drugi zahtjev za zaštitu prava putem punomoćnice odvjetnice (predajom preporučene pošiljke pošti 9. travnja 2014., koji je tuženik zaprimio 11. travnja 2014.) te da tuženik, kao poslodavac, nije donio odluku u zakonskom roku od 15 dana u kojem ima pravo donijeti odluku niti o jednom tužiteljičinom zahtjevu za zaštitu prava.

Prekluzivni rok od 15 dana u kojem poslodavac ima pravo donijeti odluku o zahtjevu za zaštitu prava za poslodavca ne može početi teći prije nego što poslodavac zaprimi radnikov zahtjev za zaštitu prava.

Za radnika prekluzivni rok od 15 dana za podnošenje tužbe sukladno odredbi čl. 129. st. 2. ZR ne može početi niti se ne može računati prije poslodavčevog prekluzivnog roka, koji počinje teći prvog sljedećeg dana od dana kada je poslodavac primio radnikov zahtjev za zaštitu prava. Svako drukčije tumačenje dovelo bi u pitanje pravo radnika na zaštitu kako kod poslodavca, tako i pred sudom s jedne strane, kao i pravo poslodavca da odlučuje o radnikovom zahtjevu za zaštitu prava u roku koji ne bi smio početi teći prije nego što je poslodavac zaprimio zahtjev za zaštitu prava.

Prema pravnom shvaćanju ovoga suda u situaciji kad radnik poslodavcu u zakonskom roku iz čl. 129. st. 1. ZR (koji počinje teći slijedeći dan nakon uručenja odluke o otkazu ugovora o radu), podnese 2 zahtjeva za zaštitu prava, a poslodavac u zakonskom roku od 15 dana za donošenje odluke o zahtjevu za zaštitu prava (koji počinje teći prvog sljedećeg dana od dana dostave tog zahtjeva poslodavcu za donošenje tuženikove odluke o radnikovom zahtjevu za zaštitu prava) ne donese odluku niti o prvom niti o drugom pravovremeno podnesenom radnikovom zahtjevu za zaštitu prava, rok za traženje sudske zaštite počinje teći prvog sljedećeg dana računajući od dana kada je poslodavac zaprimio drugi radnikov pravovremeno podneseni zahtjev za zaštitu prava.

Međutim, drukčija bi pravna situacija bila u slučaju da je poslodavac u zakonskom roku odlučio o prvo podnesenom radnikovom zahtjevu za zaštitu prava. Naime, u slučaju kad bi poslodavac u zakonskom roku iz čl. 129. st. 1. ZR donio odluku o radnikovom prvopodnesenom zahtjevu za zaštitu prava tužiteljica, kao radnica, bi bila prekludirana u podnošenju novog, odnosno drugog i svakog slijedećeg novog zahtjeva za zaštitu prava poslodavcu upravo zbog činjenice što je poslodavac o prvopodnesenom zahtjevu za zaštitu prava donio odluku u zakonskom roku iz čl. 129. st. 1. ZR.

Primjenjujući zauzeto pravno shvaćanje na konkretan spor, proizlazi da je tužiteljica, nakon što tuženik nije odlučio o prvo podnesenom zahtjevu za zaštitu prava, drugi zahtjev za zaštitu prava, podnesen po punomoćniku preporučenom pošiljkom s povratnicom predanom pošti 9. travnja 2014. (zaprimljen kod poslodavca 11. travnja 2014.) podnijela u zakonskom roku iz čl. 129. st. 2. ZR jer je zadnji dan roka za podnošenje tužbe isticao 13. svibnja 2014. (utorak), a iz spisa proizlazi da je tužiteljica tužbu sudu podnijela preporučenom pošiljkom predanom pošti 12. svibnja 2014.

Slijedom navedenog ovaj sud je na temelju odredbi čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 282. st. 1. ZPP ukinuo nižestupanjska rješenja (čl. 394. st. 1. ZPP), kao i odluku o troškovima postupka te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovan postupak u kojem će sud donijeti novu i zakonitu odluku.

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 28. kolovoza 2019.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.